“Izašao sam iz srušene kuće bez ogrebotine”

Prema svim zakonima fizike i vjerojatnosti, gospodin Blaž Aleksić je, kako nam sam kaže, trebao biti mrtav ili barem lud

Druga etaža kuće u kojoj je imao stan i prodavaonicu doslovno je poklopila prvu i sasula komade cigle, žbuke i drvenih greda. U vrijeme potresa Blaž je bio unutra. Kako je uspio sačuvati živu glavu i izaći neozlijeđen, pravo je čudo. No, on kaže da to nije bilo slučajno – spasio ga je, dodaje, potres otprije pola stoljeća, onaj iz Banje Luke, koji je preživio na isti način 1969. godine.

Imao sam tada 18 godina, taman sam završio zanat. Dogodio se bio taj strašni potres, a onda je nakon njega čitavu godinu podrhtavalo pomalo, kao sada ovdje. Tada su nas učili da samo bježimo pod štokove ili volte jer su tamo građevine najjače. I to mi je ostalo u glavi, urezalo se u mene. Kada je ovo grunulo, kada je to sasulo sa svih strana, imao sam vremena samo toliko da skoknem pod štok. Tu sam gledao kako se krši zgrada – priča nam Blaž Aleksić, koji se u Petrinju s obitelji preselio 1995. godine, nakon akcije Oluja, zamijenivši kuću s drugom obitelji, koja je otišla živjeti u njegov rodni grad.

Nakon urušavanja kuće izletio je van, u gradski park. Ono što je imao na sebi tada, imao je i 24 sata poslije, a iza njega je bila neprospavana noć. Sa susjedima je vani ložio vatru i grijao se, a za noć koja slijedi već će se, kaže, snaći. Neka su mu samo djeca i šestero unučadi, koji također žive u Petrinji, ostali čitavi. Jutarnji.hr