Jutarnji potres 28. prosinca u Pokupskom, dakako prije svega sa željom da nije donio žrtve, podsjetio me je na dane uoči Božića u tom općinskom središtu 2009. godine. Osim o vrijednom Ogranku Matice hrvatske pisao sam i o promociji grafičke mape Pokupski biseri, a koja otkriva vrijedno pučko duhovno drveno graditeljstvo. Obradovalo me je da razmjeri štete potresa nisu kako se očekivalo. Rekao sam za sebe „Bože čuvaj što više preostalih pokupskih bisera“. Potražio sam „Vijenac“ časopis MH (14. siječnja 2010.) i podsjetio „pokupskog Božića“.
Dragutin Pasarić
Sjajnom radu Ogranka Matice hrvatske završnica u mandatnom razdoblju bio je zaista poseban događaj. Predstavljena je, dakako u nakladi OMH mapa grafika Pokupski biseri akademskog slikara grafičara Zvonimira Vile. Urađena na visokoj umjetničkoj razini i sama je spomenik, kao što su to i zdanja pokupskih crkvica, rariteti drvnoga graditeljstva. Tehnikom nepromijenjenom od Gutenberga, kako je objasnio samozatajan autor više pokazujući alat kojim je radio nego vrijednosti svojih djela, zaustavio je dah i duh nekadašnje graditeljske baštine. „Nisu ih gradili poznati svjetski arhitekti, ni učeni inženjeri, već domaći ljudi, majstori paliri, tesari. Isti oni koji su gradili i male seoske drvene kuće i ostale objekte na seoskim gospodarstvima. Grubim planjkama, visokim pragovima, tesarskim vezovima, obijeljenim stijenama, prozorskim oknima i rezbarenim ukrasima kapele dočaravaju nam ugođaj u kojem su se rađale i umirale generacije naših predaka“, rekao je Božidar Škrinjarić, predsjednik Ogranka. Mapa je Zagrepčanima već prije predstavljena u galeriji u Jurišićevoj ulici, a darovana je i kardinalu Josipu Bozaniću.
U grafičkoj tehnici bakropisa donosi motive: Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Pokupsko (1736–1739), Kapela sv. Jurja, Lijevi Štefanki (1677), Kapela Presvetog Trojstva, Pokupski Gladovec (1847), Kapela sv. Petra i Pavla, Pokupsko Cerje (1932), Kapela Duha Svetoga, Hotnja (1854, srušena 1969), Kapela sv. tri kralja, Roženica (1847, srušena 1975), Kapela sv. Ivana Krstitelja, Lukinić Brdo (1908) i Kapela sv. Ilije, Auguštanovec (1713). Iznimnom likovnom događaju pridružile su se izvedbe poznatoga virtuoza na violini Ljubinka Đurića Ljube uz pratnju na pianinu Ivana Škreblina. Na koncu u duhu božićne tradicije, etnoizvedbom, pokupski Božić u punoj izvornosti donio je nastup KUD-a iz Letovanića. Matko Peić rekao je: „Volim sve hrvatske rijeke, Kupu ponajviše.“ S OMH Pokupsko postaje nam još bliža i draža, a biseri u njezinu krajoliku blistaviji, i uz rasprave o klimatskim promjenama – sve potrebniji.
