Likovni projekt SAMOĆA / SOLITUDINE

Nametnute su zabrane, tzv. demokratska (iako neustavna) odricanja. Dio nas, nažalost, još premali, otkriva da su naredbe očito u korist povlaštenih grupa: političara, financijskih oligarhija, farmaceutskih kompanija…

Likovni radovi su na ogled u prostorima Gradske galerije Fonticus
Le opere artistiche si possono ammirare presso la Galleria civica FONTICUS
24. XII. 2020. – 31. I. 2021.

SAMOĆA / SOLITUDINE

selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / progetto figurativo, selettivo, colletivo, tematico

Radovi selektirani iz Likovnog fundusa Grožnjan / Lavori seletti dal Fondo artistico Grisignana

autori:

Marijan Blažina, Željko Bobanović Don Bobo, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Michal Czanderle, Bojan Dolenec, Franjo Dolenec Francina, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Aleksandar Duvnjak, Bogomir Duzbaba, Marija Đaković, Martin Erdeš, Željka Gradski, Voljen Grbac, Džeko Hodžić, Slavica Isovska, Pamela Ivanković, Saša Jantolek, Marino Jugovac, Fulvio Juričić, Silvana Konjevoda, Lidija Kuhar, Jana Kunovska, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Miranda Legović, Otello Mamprin, Milan Marin, Slavica Marin, Marino Marineli, Željko Marinković, Radenko Milak, Zoltan Nagy, Zoltan Novak, Bruno Paladin, Renata Papišta, Robert Pauletta, Tereza Pavlović, Dalibor Pehar, Renata Pentek, Iris Poljan, Višnja Postić, Zdravko Rajković, Aleksandra Rotar, Gabrijela Rukelj, Refik Fiko Saliji, Elen Semen, Krešimir Sokol, Goranka Supin, Irena Škrinjar, Nina Šperanda, Luiza Štokovac, Bojan Šumonja, Dragan Vlaisavljević, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko, Jure Zrimšek

autor projekta / autore del progetto: Eugen Borkovsky

Vodstvo po izložbi biti će uskoro objavljeno putem weba
La guida alla mostra verra’ pubblicata prossimamente sulle pagine web

      SAMOĆA / SOLITUDINE

   …Razlika između ljudi i drugih životinja nije na razini jedinke, već na razini kolektiva. Ljudi kontroliraju planet jer su jedina životinja koja može surađivati u velikim brojevima. Druge društvene životinje, mravi, pčele, insekti, ne mogu surađivati fleksibilno. Njihova je suradnja rigidna. Samo je jedan način na koji košnica može funkcionirati. Ako se pojavi problem, pčele ne mogu preinačiti sustav preko noći. Npr, ne mogu maknuti kraljicu/maticu te ustanoviti pčelinju republiku ili komunizam, diktaturu pčela radilica…

   Sve ono ljudsko omogućuje naša mašta i suradnja!

    Yuval Noah Harari, jedno od javnih predavanja

   Čovjek je živo biće, dio prirode i ovisi o njoj. Čovjek je misaono biće jer razmišlja o sebi i onome što čini. Čovjek je društveno biće jer je uvjetovan društvom i živi u zajednici s drugim ljudima. Čovjek je slobodno biće jer izražava osjećaje, stavove, uvjerenja. Aristotel čovjeka u djelu „Politika“ definira kao zoon politikon. Politika je kolektivna ljudska djelatnost donošenja odluka, rješavanja dvojbi i izvršenja odluka članova zajednice. Tako je čovjek biće koje oblikuje društvo. Iako se Aristotel više bavi zajednicom u političkom smislu, ovdje je protkana ideja čovjeka kao bića zajednice. To se odnosi na obitelji, prijatelje, kolektiv, susjede, poznanike, suradnike… Čovjek je u svakodnevnoj interakciji s drugim ljudima. Ta interakcija omogućuje mu da utka svoj doprinos i gradi društva. Društvenost je nužna i obvezatna.

   Suvremenost nosi nove oblike komunikacije koji su imitacija društvenosti. Biti uz televiziju ili internet, posebno na nekoj društvenoj mreži, predstavlja iluziju ne-samoće. Privid društvenosti se u cyber svijetu događa posvećivanjem pažnje dirigiranom sadržaju koji se nameće iz TV-ekrana ili drugih web mogućnosti. No, bez obzira na često korištenje kompjutorskog načina, većini ljudi, još uvijek, jedinu pravu komunikaciju predstavlja realno, osobno, direktno druženje.

   Današnjica je obilježena mnogim neskladima i apsurdima. Znanstveni napredak ne pobuđuje optimizam. Uviđamo da je uvjetovan profiterstvom. Najnovija eskalacija apsurdnosti povezana je sa zdravljem. Već duže vrijeme, umjesto da se terminološki proklamira suradnja, sklad s prirodom, što donosi zdrav život, medicinske se djelatnosti opisuju pojmom borbe. I ne samo to; danas se događa atak na naše građanske slobode. Svakodnevni osobni susreti svih vrsta prekinuti su na šokantan način: prisilnom zabranom osobnog druženja, prijateljevanja, sastajanja, izlazaka, kulturnih doživljaja, svih vrsta direktne, osobne komunikacije.

   Kroz praćenje i propitivanje agresivnih zabrana koja nam se nameću, sve više ljudi ne vjeruje u nužnost tih rigidnih pravila. Maske koje moramo nositi, fizička distanca na koju nas tjeraju, broj osoba u trgovini, prijevoznom sredstvu, a sada i na privatnim proslavama, tjera na provjeravanje više izvora, a ne samo službenih medija. Također, dokazano nepouzdani testovi na koje nas se nagoni, a koje sami plaćamo, liječenja koja očito ne koriste sredstva koja pomažu olakšavanju prehlade/gripe i sl. čine nas bespomoćnima. Sada se još prijeti cijepljenjem supstancijama koje su „skrpane“ u par mjeseci. Sve ovo ne doprinosi razložnosti izolacije, zatvaranja u samoću.

   Nametnute su zabrane, tzv. demokratska (iako neustavna) odricanja. Dio nas, nažalost, još premali, otkriva da su naredbe očito u korist povlaštenih grupa: političara, financijskih oligarhija, farmaceutskih kompanija… Kapital je, nakon haračenja u nerazvijenim područjima, (po zapadnjačkim kriterijima!), posegnuo i za životima stanovnika tzv. razvijenih demokracija. Naoko dobra ideja globalizacije pretvorila se u interesne, političke proklamacije, a sada i prisile. Ne možemo ne primijetiti situacije: cenzuru osobnog mišljenja, političke pritiske na grupe i pojedince, nametanje GMO prehrane, forsiranje religijskih dogmi, prisilno nošenje maski, zabrane komunikacija, putovanja, i možda najgore – maltretiranje djece. Druženje je odnedavno postalo kažnjivo djelo. Ako se malo pregleda neovisne medije koji još nisu uništeni, shvatiti ćemo da mainstream glasila djeluju unisono, ali ne u korist većine stanovnika Planeta. Divljanje profiterstva ne staje. Ne slušaju se apeli kako nije rješenje u ubijanju ili bacanju na koljena prosječnog čovjeka, već u preraspodijeli dobiti. Ipak, veseli da zapažamo znatni neposluh kao reakciju na uzurpacije sloboda od strane vladajućih, iako u službenim medijima ne nalazimo realne informacije o protestima na ulicama gradova diljem svijeta.

   Kao posljedica stanja, nameće se pitanje slobode, a jedan od rezultata neslobode jest samoća. Ovdje moramo, barem površno, osvijetliti postulate teme ovog  projekta, pojma samoće. Mišljenja o samoći razlikuju se. Neki smatraju da je samoća loša stvar, a neki da je pozitivno iskustvo. Rješenje je u slobodnoj, osobnoj odluci o izabiranju osame. Ukoliko se povremeno povučemo od ljudi, to je željeno stanje bijega od užurbanosti civilizacije, odluka samopropitivanja ili odvajanje od viška informacija kojima smo bombardirani. Ta odluka može rezultirati kreativnošću, samopropitivanjem, opuštanjem.

   Drugu situaciju samoće, osamljenosti donosi nasilno izdvajanje, izoliranje, segregacija. Danas svjedočimo agresivnom, anticivilizacijskom tjeranju u osamu. Nametnuta je tzv. socijalna distanca, pa se ne smije uopće izaći, a kamoli družiti s porodicom, djecom, starima, poznatima ili nepoznatima… U stanju izolacije pojavljuju se različiti stupnjevi reakcija na osamljenost. Odsječenost od ljudske komunikacije donosi depresiju koja se očituje kroz tugaljivost, prazninu duše, izoliranost, otuđenost. Ovo može dovesti do očajavanja koje se iskazuje beznađem, uplašenošću, bespomoćnošću, napuštenošću, ranjivošću, samoosuđivanjem, nesigurnošću, samoodbacivanjem. Uz sve to, javlja se i teško podnošljiva dosada, nemir, razdražljivost, očajnička želja za drugim bićem i komunikacijom.

   Samoća, osamljenost, izoliranost, bespomoćnost, osobno stanje dileme o sebi i svijetu oko sebe, teme su koje obrađuje ovaj likovni projekt. Iako radovi nisu nastali tematski, vezano za trenutno stanje, jer datacije su od 1959. do 2020. godine, čini mi se da čine cjelinu u kojoj se tema propituje. Izložba izabranih radova predstavlja djela koja propituju temu u nekom od slojeva interpretacije. Prema zatečenim radovima u Likovnom fundusu Grožnjan, gradio se projekt. Mnogi od ovih autora nisu tematizirali čisti pojam samoće, ali ga njihovi radovi dodiruju u nekom od aspekata. U konačnici se dogodilo da je izložba radova projekta usađena u sadašnjost, oslanjajući se na vizualne komentare trenutka ili svjedočenja kontemplacijskih, osobnih doživljaja. Ova kolekcija može poslužiti kao upozorenje na stanje, ali i kao ilustracija posljedica ovog što nam se upravo događa. Možda će neki od radova opustiti promatrača koji je zapeo u nekoj od frustracija samoćom i izoliranošću. Također, možda će neki od radova inicirati propitivanje nametnutog stanja.

   Veliki dio radova pokriva situacije samoće kroz propitivanja pejzaža, lokacija kao oznaka stanja izoliranosti ili izgubljenosti. Tu je svakako rad Elen Semen koja u kadar slike postavlja pusti otok ili Andrea Kustić koji nudi mapu nepoznatog grada s konstatacijom: „Vi niste ovdje.“ U ovoj uvjetnoj grupi radovi su Goranke Supin, Milana Marina, Zdravka Rajkovića i Fulvia Juričića čije pejzaži/interijeri/vizije ne odišu vedrinom. O osobnom doživljaju progovaraju Višnja Postić i Nina Šperanda koje predstavljaju sjene nedefiniranih likova uz dramske odsjaje.

   Aktivnost u vrijeme izolacije, samoće, dosade predlaže nekoliko radova. Sportske aktivnosti, trčanje ili urbani biciklizam predlažu Slavica Marin i Voljen Grbac. Okretanje literaturi, predstavljanjem knjige nudi Džeko Hodžić. Slično, ali istraživački temu projekta, tražeći smisao u sebi ili u literaturi, obrađuju Željko Bobanović Don Bobo i Slavica Isovska. Ovdje pripada i rad Iris Poljan koja nudi jednostavnu igru rukama bez kompjutora i sličnih pomoćnih sredstava zanimacije, trošenja vremena osamljenosti.

   Zanimljive detalje i/ili interijere koji mogu biti označeni izoliranošću, promišljanjem, doživljajem samoće, predstavljaju radovi koje potpisuju Tina Braico, Slađan Dragojević, Martin Erdeš, Lidija Kuhar, Aleksandra Rotar i Luiza Štokovac.

   Doživljaj eksterijera, megagradova ili megazgrada hotela, iako mogu biti ispunjeni ljudima, sinonimi su za interpretaciju osamljenosti autora Marijana Blažine i Michala Czanderlea.

  Zanimljivu grupu radova predstavljaju autori koji su propitivali vlastita stanja tjeskobe ili akcije vezanje za osobna propitivanja u prostoru i vremenu. Radove osobne memorije potpisuju Željka Gradski, Pamela Ivanković, Silvana Konjevoda, Otello Mamprin, Željko Marinković, Tereza Pavlović, Gabrijela Rukelj, Roberta Weissman Nagy i Andrej Zbašnik. Na rubu osobnog i bilježenja tuđeg stanja temu potkrjepljuju Marija Đaković, Jana Kunovska, Zoltan Nagy i Dragan Vlaisavljević.

   Samoću, otuđenost ili pak snagu samoće pojedinca u povijesti mitova, legendi ili rituala dodiruju Franjo Dolenec Francina, Petar Dugandžić, Aleksandar Duvnjak, Saša Jantolek, Marino Marineli i Dalibor Pehar.

   Na rubu teme koja propituje politiku i njen odnos do pojedinca rad je Edvarda Kužine. U ovoj, najvećoj grupi koja evidentira direktan ili indirektan utjecaj političko-tehnokratskog okruženja na osobu također ima dosta autora/radova. Tu su Darko Brajković Njapo, Refik Saliji Fiko,  koji ilustriraju diktiranost, uvjetovanost pojedinca te Bogomir Duzbaba, Miranda Legović, Renata Papišta i Krešimir Sokol koji to ilustriraju komentarom. Direktni, ponekad i agresivni utjecaj prikrivenih centara moći, a ostvaruju se preko represivnog, a danas i zdravstvenog aparata, predstavljaju radovi koji se u potpunosti mogu uklopiti u recentni povijesni trenutak. Te radove potpisuju: Radenko Milak, Zoltan Novak, Renata Pentek, Bojan Šumonja i Jure Zrimšek.

   Autorsko problematiziranje tehnološke budućnosti čovječanstva kao da su željeli predstaviti: Bojan Dolenec, Marino Jugovac, Bruno Paladin, Irena Škrinjar i Martin Zelenko.

   U ovaj projekt uvršten je i rad Roberta Paulette, koji predstavlja portret, figuru magarca. On pripada propitivanju prošlosti i budućnosti, ali ovdje ne mislim na magareći rod. Možemo se sarkastično upitati: je li je ovo simboličan portret ljudskog bića već danas ili je to prikaz nadčovjeka? Transhumanizam, kako stvari stoje, uvodi drugačije atribucije u ljudski rod. On eliminira ono što se smatra nepotrebnim čovjeku, ljudima. To su rađanje i stasanje, izbor hrane, emocije, patnja, bolest, starenje i smrt… Pitamo se je li ljudski rod pred dramatičnim promjenama? Tiho je pouzdanje da magarac ipak nije sasvim podatna i poslušna zemaljska vrsta bića.

       Eugen Borkovsky, XII. 2020.

Stanje Likovnog fundusa Grožnjan 2020.:  889 radova, 343 autorice i autora, iz 19 zemalja svijeta.

Zbirka je smještena u prostorima Općine Grožnjan/Grisignana.

Inicijator i voditelj LFG: Eugen Borkovsky

Impressum:

Produkcija: Gradska galerija Fonticus Grožnjan, XII. 2020. Izdavač / Editore: Općina Grožnjan / Comune di Grisignana, HDLU Istre; Curator/tekstovi: Eugen Borkovsky – voditelj programa galerije; Lektura: Doris Pandžić; Design: Studio Borkovsky; Video prezentacija: Don Bobo; Postav: Alojz Bručić, Eugen Borkovsky; tel: 00385 99 252 33 72, e.mail: eugen.borkovsky@gmail.com

ISBN 978-953-7121-96-9