Ovaj tekst danas posvećujem saborskom zastupniku gospodinu Miri Bulju. Zašto baš njemu? Pa eto zato što je on jedini zastupnik u Saboru koji se ne boji reći otvoreno sve što misli o ljudima i o Hrvatskoj
Ne libi se viknuti kao ono dijete u bajci: “Car je gol!” I stajati iza svojih riječi. Dok svi drugi nešto petljaju, ovaj otvoreni Sinjanin će jasno i glasno javno izreći svoju olujnu misao, onako kako bi to javno rekao odnosno i napisao da je danas živ i sam A.G. Matoš. Miro Bulj govori jasno, glasno, narodski, jednostavno, otvoreno i bez straha. Bori se za svoju Cetinu, za Dalmatinsku zagoru, za svoj hrvatski narod. Diše za svoju Hrvatsku. Disati za Hrvatsku ne znači samo klimati, to znači i pobuniti se kad vidiš da nešto nije u redu i da ti je stalo. Miri Bulju je stalo, jer je on dio nas, on je ja, ti, mi, oni, on je svi mi. I da kao i on trebali bi Hrvati postati hrabriji i ne šutjeti, jer ako šutiš onda misle da ti je dobro, da se slažeš i da te onda mogu gaziti. Kroz Bulja diše i njegov Sinj, alkari, planine. Nas Hrvate klešu bure, čuvaju nas sure planine, oplakuje Jadransko more, hrane nas zlatna polja Slavonije i miluju nas rijeke Cetina, Neretva, Sava, Drava, Mura. Zagreb kao srce glavnog grada udara nam u mislima. Miro Bulj to sve zna i zato želi da nam bude bolje, da mladi ostanu ovdje i ne želi da se ovako mladi nepravedno tjeraju iz zemlje. Miro Bulj želi i da se sačuvaju naša radna mjesta.
Danas ću samo cijelu svoju misao posvetiti ovom hrabrom Sinjaninu i reći da mi je drago da imamo u Saboru jednog od nas a to je Miro Bulj.
Jer kod Mire je u srcu ona Matoševa:” I dok je srca bit će i Croatie”.
Zagreb, 18.12.2020. Nives Puhalo
aa
