Razgovor povodom objave znanstvenog rada o španjolskoj gripi u Varaždinu sa dr.sc. Vladimirom Huzjanom

Ova nova bolest, kojoj se ne zna pravi uzročnik, a koja se pojavila kao prenosna groznica, došla je i u naš grad

„Španjolska gripa i drugi uzroci smrti u Varaždinu od 1918. do 1920. godine“ naziv je znanstvenog rada koji je u prosincu objavljen u časopisu Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin br. 31, a nastao je u koautorstvu dr. sc. Vladimira Huzjana i dr. sc. Gorana Benka, dr. med. iz Varaždina. Kako se pandemija korona virusa polako počela uspoređivati sa španjolskom gripom, ali na sreću nije odnijela toliko žrtava, a nađeno je i cjepivo, mi smo za portal Akademija Art o ovom znanstvenom radu kao i o tome kolidira li i na koji način pandemija Covid-19 sa španjolskom gripom, razgovarali sa jednim od autora ovog znanstvenog rada dr. sc. Vladimirom Huzjanom.

Gordana Igrec

Kako ste došli na ideju da napišete upravo ovakav znanstveni rad?

Nedavna epidemija COVID-19 virusa i uvedene zaštitne mjere u svrhu sprječavanja daljnjeg širenja u Republici Hrvatskoj, potakla je autore na istraživanje sličnih događaja u varaždinskoj prošlosti. Iako su povjesničari sa zanimanjem istraživali uzroke raspada Austro-Ugarske Monarhije, stvaranje Države SHS i kasnije Kraljevine SHS, utjecaj španjolske gripe – koja se pojavila baš u to vrijeme i bila na vrhuncu – ostao je slabo istražen.

Koliko dugo ste pisali ovaj znanstveni rad?

Rad smo istraživali i pisali devet mjeseci.

Koliko znanstveni rad ima stranica?

Rad ima 27 stranica.

Koje razdoblje obrađuje?

U ovome radu autori istražuju u kojoj je mjeri španjolska gripa utjecala na broj smrtnih slučajeva u Varaždinu od 1918. do 1920. te koji su bili ostali uzročnici smrti u promatranom razdoblju. Za istraživanje proučene su matične knjige umrlih: Občeniti grobovi (28. VI. 1917.-31. III. 1919.), zatim Knjiga mrtvaca općeniti grobovi III (1879) 1903 – 1918 te Knjiga mrtvacah obiteljskih grobnica (1902-1919) koje se čuvaju u Državnom arhivu u Varaždinu. Uz ove, proučen je i Grobni očevidnik (1919-1939.) koji se čuva u gradskoj komunalnoj tvrtki Parkovi d.d.

Koliko je Varaždinaca umrlo od španjolske gripe?

U promatranom razdoblju u Varaždinu je od gripe umrla 121 osoba, a najviše 1918.–114 osoba (mjesec u kojem se najviše umiralo bio je listopad). Te godine je od španjolske gripe umrlo 23 posto pokopanih na varaždinskom groblju. U sljedećim godinama broj umrlih od španjolske gripe je znatno opao i zaraza je nestala – 1919. umrle su četiri osobe, a 1920. tri osobe.

Koliko je Varaždinaca bilo oboljelo od španjolske gripe?

To ne možemo znati.

Je li tada postojao neki krizni stožer i kako se brinulo o ljudima?

Tijekom Velikog rata mnogi su liječnici mobilizirani, a gradske bolnice pretvorene u vojne. Varaždin je već imao vojnu bolnicu u sklopu vojnog kompleksa u Optujskoj ulici, no kako je rastao broj ranjenika tako je s vremenom i opća bolnica Franje Josipa I. postala (privremeno) vojna. Dio ranjenika bio je smješten u zgradi gimnazije, privatnim posjedima te u bolnici Crvenog križa, a pomoć u prijevozu i brizi ranjenika osigurala su razna svjetovna i vjerska dobrotvorna društva. Unatoč oprezu postojala je opasnost od zaraze, a tadašnji gradski načelnik Pero Magdić u pismu županu Stjepanu Beloševiću je naveo: „Odkada su ovdješnje vojničke kasarne i školske zgrade pretvorene u rezervne vojne bolnice, dolazi u dotične zahode toliko ljudskih izmetina, da bi se u svim ovim zgradama morale bar svaki drugi dan očistiti zahodske jame. Budući ali, da se u zahode izlijeva i sva voda, koja se rabi kod kupanja i čišćenja rana, kao i u kuhinjama – nakuplja se toliko nečisti, da bi bilo potrebe, da se zahodi dapače svaki dan čiste. Ovo bi bilo tim više od potrebe, što vlada medju vojništvom zarazna bolest typhusa, koja bi mogla okužiti cijeli grad’’.[1] Tijekom cijelog rata Grad Varaždin brinuo se o opskrbi bolnica liječničkim i bolničkim potrepštinama kao i hranom te ogrjevom. U takvom zdravstvenom sustavu, izloženom mnogim izazovima, Varaždin je dočekao i zadnju godinu Velikog rata. Kada se pojavila španjolska gripa gradska vlast je odmah djelovala i objavila oglas: ”Kako da se čuvamo i liječimo od španjolske bolesti” (ilustracija niže). Istovremeno, jedna od gradskih tvrtki koja se bavila pogrebnim uslugama objavila je prigodni oglas o velikom izboru nadgrobnih vijenaca.

Objavljeno u lokalnom tisku tijekom listopada 1918: upute iz Volje naroda[2]te prigodni oglas za izbor nadgrobnih vijenaca[3]

Kada je buknula pandemija španjolske gripe kod nas?

Pandemija ove gripe koja se pojavila u proljeće posljednje godine Velikog rata i trajala do sredine 1919. ostavila je trag i u Varaždinskoj prošlosti. Iako je kolokvijalni naziv bio španjolska gripa, pojavila se početkom 1918. u američkoj saveznoj državi Kanzas odakle je prekoatlantskim transportom vojnika stigla u zapadnu Europu od kuda se proširila kontinentom. Nju su vjerojatno španjolski i portugalski radnici donijeli iz Francuske u domovinu, a kako je Španjolska u sukobima Velikog rata ostala neutralna zadržala je slobodu tiska koji je izvještavao o širenju gripe. Tako se vijest iz Španjolske proširila, pa su istu pojavu u drugim zemljama nazivali španjolskom gripom. Po završetku pandemije odnijela je više žrtava nego svi gubici u Prvom svjetskom ratu.[4]

Španjolska gripa je svoj vrhunac u Hrvatskoj doživjela kraljem ljeta i početkom jeseni 1918. godine. Prema uputi Kraljevske Hrvatsko-slavonsko-dalmatinske Zemaljske vlade i njenog Zdravstvenog odsjeka naređeno je dezinficiranje vlakova, tramvaja i restorana, a škole su zatvorene. Građanima je preporučeno da vode brigu o higijeni i ne okupljaju se u većem broju.[5] Ipak posljednjih odredbi bilo se teško pridržavati s obzirom na završetak Velikog rata, raspad Austro-Ugarske Monarhije, doček vojnika s bojišta te stvaranja nove Države SHS.[6] Javna okupljanja bila su neizbježna, a samim time i širenje zaraze. U lokalnom tisku je zabilježeno sljedeće: ”Ova nova bolest, kojoj se ne zna pravi uzročnik, a koja se pojavila kao prenosna groznica, došla je i u naš grad. Dva radnika, koja su radila u vojnim bolnicama obolila su na toj bolesti”.[7] Kasniji će novinski izvještaj postati ozbiljniji: ”Tečajem prošle sedmice bile su kod nas zdravstvene prilike dosta nepovoljne. Pojavila se tzv. španjolska influenca, koja se očituje u visokoj groznici, općoj umornosti i neteku. Oboljelo je prema vjerodostojnim vijestima do 400 osoba, ali ozbiljnih posljedica nije bilo, te je većina oboljelih na putu ozdravljenja”. I ubrzo tragični izvještaji: ”Primjetiti se mora, da niti jedne godine toliko mrtvaca nije bilo, koliko je započelo tijekom mjeseca listopada, a pomor je bio kako se vidi u gradu, u velikom stepenu i to ponajviše od bolesti Pneumonia in Influenca”.[8]

I u varaždinskoj okolici zabilježeni su slučajevi oboljenja od španjolske gripe: ”Javljaju nam iz Cerja Tužnog, da se je i ondje raširila španjolska bolest, pa nemilice hara već neka dva tjedna. Osobito je mnogo slučajeva oboljenja od španjolske influence medju radnicima zaposlenim na Kittnerovoj ciglani kraj Cerja Tužnog. Zadnjih dana po malo jenjava ta čudna bolest u našem kraju, pa ima nade, da će za skoro vrijeme i nestati. Slučaja smrti od španjolske influence ovdje nije bilo”.[9] U Ivancu i okolici zabilježeno je sljedeće: ”(…) silno se počela širiti španjolska influenca, pa imade dosta i smrtnih slučajeva”.[10] Zatim u Zagorju: ”U Budinščini i okolici silno se raširila španjolska influenca, a narod, bez liječnika, uvelike strada. Dnevno umire 8—10 seljana i seljanka. Sad je zahvatila sva okolišna sela, pa je čitav ovaj kraj pun te čudnovate i neugodne boljetice”.

---

[1] Državni arhiv u Varaždinu (dalje: HR-DAVŽ), Redovni spisi Gradskog poglavarstva Varaždin, 1915., br. 796.

[2] ”Kako da se čuvamo i liječimo od španjolske bolesti”, Volja naroda, 24. listopada 1918., 3.

[3] Volja naroda, 10. listopada 1918., 7.

[4] Beatriz ECHEVERRI, ”Spanish influenza seen from Spain“, The Spanish influenza pandemic 1918-1919, New Perspectives, London, 2003, 173; John BARRY, The Great Influenza: The epic story of the deadliest plague in History, New York, 2004, 169 – 170; Carolyn DAER, Antoni TRILLA, Guillem TRILLA, ”The 1918. Spanish flu in Spain”, Clinical infectious diseases, 2008., br. 5, 668.

[5] Hrvatski državni arhiv (dalje: HR-HDA), Odsjek za zdravstvo Odjela unutrašnjih poslova Kraljevsko hrvatsko-slavonsko-dalmatinske vlade, 83, rujan 1918. – veljača 1919. godine.

[6] U Varaždinu je po završetku Velikog rata došlo do mirnog prijelaza vlasti tj. Narodni prevrat prošao je bez žrtava, a vijest o proglašenju Države Slovenaca, Hrvata i Srba dočekana je s oduševljenjem. S istim je oduševljenjem dočekana i vijest o proglašenju Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca 1. prosinca 1918. godine. No, po osnutku mlade kraljevine nastali su problemi koji neće biti riješeni ni do raspada Kraljevine Jugoslavije u jeku Drugog svjetskog rata. Nova vlast provodila je političku, žandarsku i vojnu represiju koja je izazivala bune u Hrvatskoj, a u srpnju 1919. i u Varaždinu. Ustav iz 1921. nije omogućio jednakost građana, a Hrvatska je izgubila autonomnost i kakvu-takvu cjelovitost koju je do tada imala. Više o temi vidi u: V. HUZJAN, Varaždin i vojska u međuratnom razdoblju (1918.-1941.), 2017.

[7] ”Španjolska bolest u Varaždinu,” Volja naroda, 11. srpnja 1918., 5.

[8] ”Umrli u gradu Varaždinu“, Volja naroda, 7. studenoga 1918., 4.

[9] ”Španjolska bolest”, Volja naroda, 5. rujna 1918., 4.

[10] ”Iz okolice – Ivanec”, Volja naroda, 10. listopada 1918., 5.