NADA GALANT u Pjesničkoj antologiji u redakciji T.M. Bilosnića

Nada Galant

Nada Galant (Pula, 1961.). Završila Pedagoški fakultet u Rijeci i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Udana je i majka dviju kćeri, živi u Vidulinima kraj Žminja, radi u žminjskoj knjižnici i u Čakavskom saboru. Članica je DHK-a i Kajkavskog spravišča iz Zagreba. Zastupljena je u antologijama: Istarska pjesmarica (1989.) M. Strčić, I ča i što i kaj (1997.) B. Biletića, Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća (2007.) M. Stojevića, u grafičko-poetskoj mapi Istarski rukopisi-Caligrafie istriane (1998.) s Karlom Paliskom; zbornicima Verši na šterni, Histria, Ča vrh Arbe, Seljanski susreti 1992.-2012.), Beside u jatu (2019.); u časopisima Istra, Nova Istra, Kaj, Kolo i Quorum. Objavila je zbirke pjesama Uroki ruok (1988.), Hćeri Evine (2003.), Ulaz u večernju svjetlost (2004. u koautorstvu), Neka buo (2007.), Uozlji d.o.o. (2011.) i Koluori, žuhko (2014.), Prva sreda na mesecu (2018. u koautorstvu s Ivanom Kutnjakom).

Dobitnica je dviju nagrada na međunarodnom natječaju «Histria» za dijalektalnu poeziju (2000. i 2004.); 2007. nagradu Općine Žminj; 2009. nagradu Drago Gervais u kategoriji najboljeg objavljenog književnog djela na nekom od idioma čakavskog narječja hrvatskog jezika za zbirku pjesama Neka buo, te 2010. godine nagradu Mate Balota za rukopis pjesničke zbirke UOZLJI d.o.o.

Nada Galant

SVE DRUGO JE BILO ZASPRAVLJE

Tonuoć smo mi dvie bile glavne,
i napadale smo selo
ko ni bilo naše.
(Jas kad sanjan selo kući so vajka biele
z japnuon ubieljenje,
talari blavi, naprof blavi
/to za slučaj ku bi ki tie tumačit/)
I hitale smo buombi
kros ukna pres stakli
va biele kući
z blavemi ukni.

I dobro nan je hodilo
dokle jas nis počela hitat buombi z žepa,
ke so padale krivo, ke so bile storene od šiški
pune peciva, pak so ljudi z kuć hodili van kako z
niemega filma kad so si hitali tuorti va lice.
/nikat nisan znala zač je to smiešno!/

Tonuoć smo mi bile glavne.

Samo jas nisan znala ki si ti
i zač si s manon
i zač hitamo buombi,
ni zač so buombi od šiški,
kat je sve drugo je bilo zaspravlje.

I GREMO MI TAKO

I gremo tako
nuona i jas
ubahajevat grozdi.
I vajk gremo
potle svakega
grada,
temporala,
grdega vremena,
slabega vremena.

Pak plače moja nuona
za saken grozdićen,
za sakon bobicon,
ka je pala na zemljo.

I gremo mi tako i dan danas,
i čekamo da pasajo
si temporali, se neveri,
i si vetri diblji
– grozdi da nan moro
na mire uzorit.

ŠLOVEK Z DELTI

Jedan busen liep
ću si nać i ses
na delto ko si vizberen
kad buo štajuon
/i kat se uštajonan/.
Vele vodi će se tamo miešat
i veli brodi će prihajat,
eroplani će mi sos,
i tići će preletuvat me
na juh kad buodo leteli,
a dica mi mahat
z provi broda ki pasievajo.
I si će me z dugega poznat.

Još bolji od busena bi bi
turan, ali neka lantierna
ka je odrabila…
aš bi mi tići bili bliže
i bolje bin videla.

Pa kat buoden
tako tamo sela
na delto seh delti,
na kejste se sve rieki
prelievajo va sva muore
oniput ću lahko imet navar
od kuot ćeš kapitat.

VIŠ NA ME SAT

Ara me sat
va gajbe,
z šaremi pierji
kako kokodačen,
a neien me
ne razumie.
A znajo ča san.
/Tr ni teško znat
ku kokodačen./

Ara me sat
kako aro me uckajo
da ponavljan za njimi
da se moro smejat.

Ara me kako aro
va gajbe zijan,
ni sva srebr(n)a, ni sva zlat(n)a
nanke ot benečanske svili ni.
Ruzinave rašteli me riedo, ve.

Viš me na tu va gajbe
liepo san si jo uplela!
Nego kako se ono zovu
garzuoni ki otpletujo
ot reduni da me spaso?

POBUNA PUPIC NA ŠPAGE

One cupkajo tako
kako ih činijo cupkat
i stišćo piesti i se smejijo
ku rabi na silo.
Kako će drugi one
pliešo, i trzajo z glavuon
tobože da će se dica smejat
a dica ih imajo strah, neka,
a druga ih ubrtičajo.
I tako gredo napret
kako ona strašila ot slami
strhlenijo na sunce, ali
zabljene na šufite
uživajo mir, neki put.
Plakat ne umijeo
aš tuga je njiha blokana i
podobna busulu na cimitre.
Samo nekiput skračijo
i storijo štrahaus
pak in popucajo konci
i buodo samo štraci,
kako jas danas.

VIZRUŠENA

Svaki put kat se
tako nanovo zidan
pa mi bloketi stojijo
nahereno i vajk mi
kakuof zustane
i mi se para da
bin od tejsteh
ča so mi zustali
mogla storit još šies
ma me je strah
da bi duša mi oniput
muorala vibirat
va kejste će bivat
…i da ne poviedan
kako zgleda onajsta
pres njie…
Pak, te prosin
propensaj
prvo nego me
porušiš. Opet.

LIET NAZAT

Liet nazat san znala
da ću va te štuorice
bit vjeverica
i da ću
pobirat liešnjaki
i da ću kako od niča
letet meš dubi
visoko
i da me nieće
moć ulovit sako oko.
A sat ih naguosto vidin
na švalte kako žvielto
pretekujo pret veturami
i nisan sigurna
suo li na svojien,
i suo li kuntiente,
pofat kitnjastega
riepa. E.

Nada Galant

Nada Galant u Pjesničkoj antologiji u redakciji T. M.