Zoran Ferić, poznati je i cijenjeni hrvatski književnik, odavno s uspjehom objavljuje, što nije nevažno. Nedavno je zagrebački VBZ objavio njegovu novu knjigu, roman Putujuće kazalište u biblioteci Ambrozija
Miroslav Pelikan
Prije dosta godina, čitao sam gotovo svaku knjigu trojca, Goran Tribuson, Miljenko Jergović i Zoran Ferić. Doista sam se veselio svakoj njihovoj novoj knjizi i uživao u čitanju.
Naravno, uvijek se pojavljuju novi izazovi i rekli bi, superiorni načini privlačenja, no ostao sam vjeran Robertu Gravesu, Dylanu Thomasu, unatoč razornoj moći računala.
Ferić piše vješto i lako i imate neprijeporan dojam dok čitate ovaj roman, kako sam autor izgovara napisane rečenice, dok vi u šutnji plovite piščevim mislima.
Pred nama je saga o njegovoj obitelji kroz dvadeseto stoljeće (ponekad mi se čini kako još uvijek nismo danas, u stvarnosti izašli iz prošlog stoljeća i čiji nam se repovi neprestano moraju oko naših nogu koje bi rado krenule dalje, u budućnost) i velikim i malim ratovima, tragedijama i emocijama, nesrećama i kobima,izmišljenim i stvarnim suprotnostima, prepletanju ljudskih sudbina širom Hrvatske, Europe ali i dalje.
Samo jedna uputa čitatelju, nikako ne odustati, jer roman ima gotovo 500 stranica, a neki će mi reći, danas je previše informacija, one moraju biti kratke, jezgrovite a ne kao nekada, referati na plenumima, jezivo dugi kao i svaki ozbiljniji tekst u novinama u istom vremenu, davnom.
Vrijedi izdržati, izdržite sve dok vas ne povuče magično i nadahnuto ispričana povijest, o vremenu i ljudima i njihovim neizbježnim sudbinama.
Ovaj je roman izvrsna kronika i o vremenu i o ljudima, o događajima i sanjarenjima.
