Dvoje autora, iako rade istu temu, znatno se razlikuju pristupom oblikovanje. Ujedinjuje ih ideja projekta
ISPRED ILI IZA OGLEDALA
Ponuda glasi: dvije autorske serije portretnih radova. Jednu potpisuje Darko Brajković Njapo, a drugu Andrej Zbašnik. Koncept ove javne prezentacije je svojevrsni paralelni slalom. Svi radovi oba umjetnika izvedeni su na uredskom arku običnoga papira, poznatom formatu A4. Na takvim, svakodnevnim listovima papira umjetnici problematiziraju istu temu: obličje, lik, glavu čovjeka. Glava je anatomski naziv za dio tijela, gdje se nalaze mozak, usta i osjetilni organi: oči, uši i nos. Glava, head, Kopf, testa, lik, lice, uvijek je definirana oznaka osobe. Identitet se najčešće svodi na lice. No, u ovom postavu nalazimo značajne otklone od standardnih prikazivanja. Lica koja bismo raspoznali sa sigurnošću skoro da nema. Dvoje autora, iako rade istu temu, znatno se razlikuju pristupom oblikovanje. Ujedinjuje ih ideja projekta.
Potrebno je znati da su autori inicirali, osmislili MANIFEST A4 FORMAT-a. Možemo citirati dijelove Manifesta: „…A4 format se može promatrati kroz kontekst krajnosti između slobode umjetničkog izražavanja na običnom papiru, čistom, bijelom, jeftinom, koji je uvriježeni instrument birokratskog sustava, pa s time često postaje oblik represije. No, mi umjetnici oslobađamo taj nevini prostor, otimamo ga birokraciji te ga označujemo umjetničkim tragovima vizualizacija prema osobnim intencijama…“ I još: „Unutar paradigme svakodnevnog konzumiranja informacija, koje se nameću invazivno putem multimedijske manipulacije prostora i medija, u beskonačnost, na svim razinama egzistencijalnog svjedočenja, bijeli papir A4 formata, postao je materijalizirana energetska matrica, na kojoj tragove ostavljaju plemenita duhovna bića – umjetnici, ali i nadalje birokrati, unutar sveopćeg autoritarnog, komunikacijskog bespuća…“
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana
predstavlja izložbenu prezentaciju dvaju članova grupe A4 FORMAT
nedjelja / domenica, 28. XI. 2020. u 17.00 h
Darko Brajković Njapo
&
Andrej Zbašnik
ISPRED ILI IZA OGLEDALA
izložbena prezentacija
otvorenje / apertura:
nedjelja / domenica, 28. XI. 2020. u 17.00 h
Gradska lođa / La loggia della città –
Gradska galerija Fonticus Grožnjan/Grisignana,
Molimo da se pridržavate propisanih zdravstvenih preporuka. Zahvaljujemo!
Siete pregati ad attenersi alle raccomandazioni sanitarie prescritte. Ringraziamo!
Iz iskustva znamo: birokracija ne podnosi umjetnost. Jer, umjetnost je živa stvar koja ne podliježe obrascima, a pravila nisu ograničenja za kreativnost. Čak su i izazov na reakciju, protest, neslaganje s uobičajenim. Svjedočimo briselskim donacijama za projekte gdje je najvažniji administrativno podoban pristup. Kreativci se ne snalaze s ispunjavanjem rigidnih formulara, još i na tuđem jeziku. Sramotno je da se kreativni projekti odobravaju na sufinanciranje od strane uvijek obrijanih, namirisanih i preplaćenih administratora, utegnutih u tamna, skupa, ali smiješno tipska, pingvinska odijela. Naravno, ne na položaju kreativnosti, već na lokacijama izoliranih, poslovnih nebodera Brisela. Tako se i materijalni, birokratski reprezentant, običan uredski papir, buni protiv kreativnosti. Uvija se pod pigmentom, reagira na neprotokoliranu uporabu.
Možemo krenuti abecednim redoslijedom, uz moguće oscilacije impresijama. Darko Brajković Đepeto Njapo koristi tonirane vodene otopine raznih, često likovno netipičnih čestica koje preuzimaju ulogu pigmenta. Njima oblikuje niz poprsja, oblike glava, stanovnika svog dijela postava. Niz je brojčano respektabilan, pa se unutar ovog projekta predstavlja samo dio radova realizirane kolekcije. Autor ponekad koristi čvrsti potez kojim određuje oblike, a ponekad dopušta pigmentu da se konformira, rasprostire medijem vode, na papirnatu podlogu. Umjetnik se igra tehnologijom koju koristi: raspršeni kolor unutar forme koja nudi ideju oblika glave. Ti se lavirani segmenti mijenjaju tijekom nizanja, izvedbe serije slika. Podloga, obični uredski papir, ponaša se svojeglavo. On nije predviđen za sloj, sliku, već samo za administrativne ispise koji najčešće nemaju emociju, već su šturi citati paragrafa. Ovdje je podloga, papir isprovociran umjetnikovim činjenjem pa primjećujemo papirnatu neposlušnost: izvija se pred naporom pigmentirane vodene otopine, reagira na nebirokratske intervencije umjetnika.
Njapovi likovi nastaju spontano, djelomično gestualno. Premisa im je tip osobe, ali nije sasvim lako odijeliti karaktere portretiranih. Mora postojati istančani senzibilitet promatrača da bi se odlučio klasificirati pojedini rad. Možda možemo odrediti grublje specifikacije, kao npr. nježniji, osjetljiviji likovi u srazu s oporijim, manje nježnim akterima. Neki su određeni gustoćom pigmenta, a neki su predstavljeni fluidno, jedva naziremo njihov oblik na formatu. Autor nam pomaže naslovom ciklusa: „Socijalni portreti“. Tako ih on dijeli na podgrupe: kmetovi, anonimusi, bezimeni, studenti, penzioneri, radnici, ekvilibristi, krvopije. Poneke karakterizacije možemo i sami uočiti bez čitanja naslova na radu jer imaju atribucije koje ih diferenciraju. Najbliži ideji portreta s mogućim detaljima lica koji kreću ka prepoznavanju su radovi s naslovom „Radnik“. Svakako su najzačudnije glave koje umjetnik naziva „Enigma subjekta“. Oni imaju ucrtan oblik vješalice za odjeću, a autor ih komentira: „…vješalica bi bila simbol nošenja ideje identiteta…“ Među svim izloženim radovima ovog ciklusa, naravno, nailazimo i na varijacije među imenovanima.
Boje i tonovi se mijenjaju. Od zemljanih preko toplih tonova na rubu dekorativnih zasjenjenja, do isprane ili dramatične plave boje. Tu su zastupljene i kombinacije, skladanje kolora prema umjetnikovoj „trenutnoj temperaturi“ iskazivanja stanja kroz vizualiziranje doživljaja osoba pretočenih u portrete. Očito je da Brajković izvodi obličja vođen socijalnom osjetljivošću. Ovdje se služi tipiziranjem. Debeli vrat označava ogrubjelost, vezanost za neintelektualne poslove. Ovime prilazi ideji karikature koja uvijek naglašava, pojačava tipske posebnosti oblika osobe.
Čini se da umjetnik izvodi svojevrsno propitivanje okoline, preciznije, ljudi kojima je okružen. On iskazuje svoj doživljaj. Pokazuje se kao dobro to da likovi nemaju naznačen identitet, već su predstavljeni tipološki, prema umjetnikovoj impresiji. Samo jedan rad odaje moguću identifikaciju jer je označena lokacija, pa, tko je blizak autoru, može naslutiti identitet osobe.
Drugi autor ovog konceptualnog projekta, Andrej Zbašnik sve svoje crteže naziva autoportretima. To inicira ideju osobnog propitivanja. On djeluje kemijskom ili flomasterom, ali uvijek linijom na spomenutoj, običnoj podlozi. Neki crteži predstavljeni su fotokopijama originala. Njegove vizualizacije nude gestualno zašarana lica ili pozadine glava. Gustoću i raspored linijskih poteza možemo tumačiti proizvoljno. Promatrač će to činiti shodno osobnom trenutnom osjećaju, raspoloženju, stanju svijesti.
Iz razloga što na njegovim radovima nalazimo kravatu ili liniju spoja-zakopčavanja odjevnog predmeta, možemo kazati da su motivi okrenuti ka promatraču. Ovo uvodi nove konotacije, čini se da se radi o prikazima stanja. Ono nije naznačeno karikaturalno već dramatično. Kao da se modelu (a radovi nose naziv „Autoportreti“) događaju situacije koje s naporom kontrolira. Možemo iščitati intenzivno razmišljanje, zbrku pojmovanja, napor niveliranja osobnog stanja. Iskazane spontanim šarama, razmišljanja kao da se bore, preklapaju, bježe iz memorije. Rijetko možemo naići na asocijacije uređenih misli. Sve radove možemo označiti podnaslovom: intenzivno promišljanje, propitivanje, sumnja, mozganje…
Tek ponekad, umjesto šare nalazimo znakove. Na jednom radu raspoznajemo znakove plus i minus, te dio neke plohe koja može biti igralište ili stol, te segmente lica, poput oblika uha, nosa, brade. No, i ovi dijelovi glave variraju između slučajnog i ciljanog činjenja crteža.
Prema intenzitetu, gustoći ili položaju poteza moguće je percipirati stanje motiva. Neke možemo doživjeti kao razmišljanje, nervozu, upit, nerazumijevanje. Tek rjeđe možemo iščitati spokoj ili neangažiranost. Iz udaljene pozicije uočavamo da su tanje linije u snažnijem kolopletu, a ujedinjene ponavljanim ravnijim potezima. Ovaj kanon ponavlja se na svim radovima.
Oba autora temi pristupaju krajnje nekonvencionalno. Dok se Zbašnik, iako s otklonom, još drži postulata crtačke dokumentarnosti, Brajković čini znatnu devijaciju od realnog. Njegovi portreti ili glave tek do mjere osnovnog oblika predstavljaju temu. No, sve ostale značajke nude značenje, naglašavanje tipologije bića koje vizualizira.
Kod Zbašnika uočavamo da su stariji radovi, iz 2018. ili 2019. nešto podređeniji anatomskim karakteristikama. Svježiji radovi, iz 2020., nešto su stiliziraniji i donose crtež glave više kao znak nego kao preslikavanje realnog. Svi se radovi zovu „Autoportret“, što znači da je uvijek predstavljen doživljaj sebe sama, ovisno o trenutku oblikovanja.
Predstavljeni radovi oba umjetnika iniciraju nekoliko mogućih interpretacija. Možda su najzanimljiviji diskursi: situacija/stanje autora, vrijeme u kojem su radovi nastali i tretman promatrača. Pitanje je osobnosti, poštovanja identiteta u uvjetima uskraćivanja sloboda. I prije ovih recentnih, rigidnih pravila ponašanja nismo imali sigurnost u ideju postojanja. Ova nam faza zabrana otvara propitivanje o osobnosti, svrsi, smislu… Iako će se vjerojatno u povijesti pokazati da je u pitanju agresija multinacionalnih lobija, možemo ovo iskoristiti kao propitivanje funkcije, dometa, smisla postojanja. Ovaj projekt kao da cilja o tom smjeru. Jer, konformizam se sastoji u nekritičnom stavu o zlu, u cilju da budemo društveno prihvaćeni od grupe s kojom se poistovjećujemo, pa čak i kad ona nema ispravne stavove. Ovdje je u pitanju protest. Zahvalni smo umjetnicima da i u vremenu restrikcija, izvan zakona i logike, hrabro propituju osobne, ali i općenite kategorije osobnosti. Jer oblik, ali i smisao, zrcali se u očima promatrača.
Biografije autora
Darko Brajković Njapo, rođen je 1986. godine u Puli. Prve kontakte s likovnim oblikovanjem ostvaruje u kamenoklesarskoj radnji djeda Petra Jurića u Pazinu. Živio je u Novigradu i Umagu. Tijekom osnovnoškolskog obrazovanja pokazuje interes za trodimenzionalno oblikovanje. Ostvario mladalačke cikluse: Zečevi – mjesečari; Morski psi. Pohađao klesarsku radionicu Siparis u atelieru Janeza i Aleša Pirnata u Katoru, Umag. Sudjelovao u radu umaške galerije “Um-art” (voditelj Alessandro Bumbak). 2002. godine učesnik je multimedijalnog projekta Suvremenost 2002. (produkcija mladih Istre). Kreativno se druži s multimedijalnim umjetnikom Andrejem Zbašnikom i performerom Davidom Belasom te udrugom CGI (civilna građanska inicijativa). Izlagao na mnogobrojnim selektiranim kolektivnim i samostalnim izložbama (između ostalog i u Muzeju suvremene umjetnosti u Zg). Nagrađen je Prvom nagradom na „16. međunarodnoj izložbi minijatura“ u Zaprešiću, 2013. godine. Živi i radi između Grožnjana i Umaga u Istri.
Moje ime je Andrej Zbašnik. Rođen sam 16. 06. 1976. godine u Rijeci. Živim u Čabru. Opću gimnaziju završio sam 1994. godine u Čabru. Iste godine upisujem Pedagoški fakultet u Rijeci, sadašnji Filozofski fakultet, odsjek za likovnu kulturu. Na fakultetu, za dodatni izborni predmet izabirem slikarstvo, u kojem se usavršavam uz vodstvo akademskog slikara Marijana Pongraca i akademske slikarice specijalistice Ksenije Mogin. Diplomirao sam 1999. godine i stekao stručnu spremu i stručni naziv, profesor likovne kulture. Aktivno se bavim likovno – umjetničkim promišljanjem zbilje i pisanjem. Stvaram isključivo u stanu u kojem živim i u ateljeu. Do sada sam osmislio i realizirao više samostalnih izložbi slika i umjetničkih projekata i koncepata. Sudjelovao sam na nekoliko skupnih izložbi. Član sam HDLU-a Istre. U invalidskoj sam mirovini.
Općenito, u svojem likovno umjetničko – istraživačkom radu bavim se problemom medija slikarstva, pisanog teksta, fotografije, videa, performansa, likovne instalacije i konceptualne umjetničke prakse. Na razini jezika i medija, često nastojim te «prividno» različite medije ujediniti u jedinstvenu cjelinu umjetničkog djela. Promišljam i izražavam različita stanja, odnose i probleme, percepcije, doživljaje i konstrukcije suvremene zbilje. Interdisciplinarna suradnja i ostvarivanje dinamike različitih medija osnovna je poetsko – filozofska konstrukcija moje umjetnosti. Objavio sam dvije zbirke pjesama, Sječiva tišine 2012. godine, Ulovljene zvijeri 2017. godine i dva romana, Razbijene linije, 2018. godine, Logor Eja, 2020. godine, u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Čabru.
POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA
Hrvatski
Čeština
Dansk
English
Français
Deutsch
Ελληνικά
Italiano
日本語
Norsk bokmål
Português
Русский
Slovenščina
Español
Svenska
Türkçe
Українська
