Dvije izložbe iz ciklusa Dijalog autorica Čehulić, Karavida, Vilić, Barković

Priroda u transparentom objektu
Kristine Čehulić i Zvonimire Karavida
i
Slika u objektu
Roberte Vilić i Ljiljane Barković

Jasna Rodin

Izložbe će biti otvorene od 17. 11. do 2. 12. 2020.
Galerija Juraj Klović, Rijeka, Verdijeva 19b

Dijalog – Priroda u transparentom objektu
Kristina Čehulić i Zvonimira Karavida

Transparentni, stakleni objekti i skulpture rezultat su promišljanja o simbiozi elementa iz prirodnog okruženja i medija ostvarenja umjetničkog rada. Stakleni herbariji Kristine Čehulić su primjer kako konzervirati florealne osušene dijelove. U tom procesu oni reagiraju transformirani i zarobljeni između dva komada stakla, stavljena u peć na visokim temperaturama. Autorica je neke od tih radova nazvala „biljnim fragmentima“. Transformirane i izgorene biljke svjedoče procesu stvaranja  jedne naizgled slučajne, ali zapravo vrlo promišljene vizualne priče. Ovaj moćan proces fosilizacije biljke simbolički predstavlja konzerviranje ideja, misli i emocija dijelova nekad živog mikrosvijeta. To su plošne staklene skulpture organskog oblika, u kojima je prisutna igra teksture i transparentnost medija. Staklene periske Zvonimire Karavida svjedoci su jednog intimiziranog doživljaja prirode, simboličnog karaktera za samu autoricu. Poznato je da su periske u Jadranu ugroženi školjkaši, osjetljiv sustav u izumiranju. Isto tako i staklo je krhko: oštar i čvrst materijal, ali i vrlo sklon pucanju. Organički stakleni objekti građeni su različitim teksturama, naglašenog plošnog karaktera i kružnih formi koje aludiraju na izmjene ciklusa u prirodi. Ovim radovima Karavida ukazuje na potrebu očuvanja prirode i života u izumiranju.

Ljiljana Barković

Oduvijek je priroda imala veliki utjecaj na mene te u prirodi nalazim poriv za svoj kreativni
rad i izbor motiva.
Obično da bismo uživali u prirodi i njenim vrijednostima, trebamo imati vremena. Stoga
nam ju približavam kroz istraživački proces u radu sa staklom. Materija koju
upotrebljavam za svoj rad su raznoliki oblici biljaka iz okruženja sa svojim karakterističnim
teksturama i strukturama. Prilikom oblikovanja u toplinskoj obradi biljke se pretvaraju u
pepeo i ostaju zarobljene unutar taljenoga stakla.
S ciljem potenciranja empatije prema svemu što nas okružuje tako sam empatično
pristupila branju bilja što je zapravo poprilično destruktivan čin. Ali branjem, sušenjem pa
paljenjem dajem im novi, vječniji život. Poput fosila zauvijek će sjediti u svojem staklenom
omotaču i podsjećati nas na ciklus života. Ništa nije vječno, ali imamo priliku pustiti vječni
trag.
Svi smo povezani kroz krug života.

Kristina Čehulić

Kristina Čehulić rođena 1992. u Rijeci. Završila je srednju školu Primijenjene umjetnosti u Rijeci, smjer kiparski dizajn. Diplomirala kiparstvo 2020. na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Sudjelovala je u fotografskim projektima “Ekologija osobno”(2015.), “U dijalogu s definicijom”(2016.), “Inside out” (2017.) te izlagala na raznim skupnim i samostalnim izložbama. Također sudjelovala u site specific radionici na otoku Silbi pod nazivom “Zimmer is Our Gallery” (2018.) te je jedna od osnivača umjetničkog kolektiva JA:TO. Interesi su joj konstantno istraživanje sebe i svijeta oko sebe kroz medij fotografije, keramike i stakla.

Staklene periske različitih formata, koje Zvonimira Karavida izlaže, nastaju tijekom posljednje tri godine, kao dio autoričina osobnog identiteta – njene povezanosti s morem, životom u njemu i oko njega, a mogu se prevesti kao i svojevrsni hommage najvećim školjkašima Jadranskog mora kojima prijeti, gotovo pa i potpuno, izumiranje.

Skulpture su pojedinačni radovi no postavljene su na način da čine eteričnu cjelovitu prostornu instalaciju. Mirnoću stakla, autorica razbija kombiniranjem detalja stvarajući tako organičku i metikuloznu površinu koja hipnotički privlači gledatelja na studiozno promatranje. Svojom suptilnošću i poetikom svjetlosti koja prolazi kroz skulpture, one plijene pozornost, a osjetljivom monumentalnošću i oblikom pozivaju na razmišljanje i razumijevanje prirode i našega osobnog doživljaja i odnosa prema njoj.

Marija Jurun

Zvonimira Karavida rođena 1991. u Zadru. Diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci 2016. Od završetka studija do danas kontinuirano se bavi kiparstvom, a ponajviše istraživanjem medija stakla.

Sudjelovala je na nekoliko skupnih izložbi, a najrecentnija je samostalna izložba u Muzeju antičkoga stakla u Zadru gdje je po prvi put izložila svoje staklene skulpture – periske.  Njezine staklene periske odabrane su kao godišnje nagrade Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske.

Živi i radi u Zadru. Aktivno se bavi kiparstvom, njezini se radovi mogu naći u privatnim kolekcijama.

Prelistajte katalog!

Dijalog – Slika u objektu
Roberta Vilić i Ljiljana Barković

Dijalog problematizira status slike i (ili) crteža u objektu. Objekt na ovoj izložbi posjeduje sliku, prikaz ili crtež. Sam nositelj je već i objekt, ima fizičku dimenziju, pa makar i minimalnu. U ovom slučaju to je papir. To zapravo dokazuje da je nositelj, sam po sebi uvijek ( ili gotovo uvijek) i objekt.  Upravo to problematizira Vilić u svojim crtežima – objektima. Kako sama postavlja pitanje: “Što je uopće objekt i kako ga promišljati u mediju koji je dvodimenzionalan?“ Ovim radovima vrlo jasno dokida tu granicu, dajući svojim radovima dimenziju i jednog i drugog. U objektu samom egzistira kompozicija crteža i kolaža, slike. Velikim, monokromnim površinama teksturiranim kolažem ona gradi i slikarsku te grafičku vrijednost. Tim postupcima na velikim, visećim i lagano deformiranim površinama daje jednaku važnost i jednom i drugom: objektu i slici.

Ljiljana Barković se bavi slikom unutar slike u objektu. U centru je cjelovita slika, koja zbog medija stakla ima sposobnost da prima u sebe različiti količine svjetlosti, ovisno o vanjskim uvjetima. Trodimenzionalni radovi problematiziraju status slike u objektu. Kubična forma je uvijek ista, univerzalna. Redukcijom na geometrijske oblike i boju vraćamo se u onu već poznatu, manje ili više aktualnu likovnu preokupaciju: kako osamostaliti sliku od predmeta; tako da slika postaje svijet sam po sebi. Ciklus radova „ Slika u slici“  Barković  temelji na dijaloškim postupcima: transparentne i pune slikarske kompozicije, slike i slike, objekta i slike te odnosima obojanih fragmenata unutar slike.  Opus se nadograđuje na ciklus „ Fragmentacije“.

Ljiljana Barković

Serija radova iz koje je rad Slika u slici iz ciklusa Fragmentacije propituju odnos klasičnog pristupa likovnom djelu – slici u doba digitalizacije, fragmentiranih slika te fragmentiranog društva koje ima tendenciju urušavanja i ponovnog sastavljanja tradicionalnih vrijednosti. Precizna konstrukcija potencira vrijednost boja, ploha i linija, a likovni elementi postaju konkretne vrijednosti koje predstavljaju stvarnost za sebe. Djelovanje u području geometrijske apstrakcije omogućuje ne samo utjelovljenje misaonog procesa, već uspostavljanje vlastitog života u djelu baziranog na međusobnim odnosima likovnih elemenata. Geometrizirani oblici su jasni i definirani. Umjetničko djelo je u materijalnom obliku (realizirano kroz rad u mediju uvijek ima svoj integritet i aktualnost). Ciklus Fragmentacije temelji se napromišljanju o univerzalnom i stalnom pokretaču spoznaje kako umjetnost opstaje u vremenu i prostoru uz promjene.

Propitujem aktualnost slikarskog pristupa te lišavanja suvišnog kako bi se kroz redukciju iščistila esencija slikarske težnje – novi bespredmetni svijet.

Ljiljana Barković

Ljiljana Barković rođena 1980. u Rijeci. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji za likovnu umjetnost u Ljubljani 2008. i stekla naziv akademska slikarica. Sudjelovala je na nekoliko likovnih kolonija u Hrvatskoj i inozemstvu. Bila je umjetnička voditeljica Galerije Cisterna u sklopu Zajednice Talijana Mošćeničke Drage koja djeluje u ljetnim mjesecima od 2014. gdje je organizirala više od 15 izložbi.

Od  2015. zaposlena kao asistentica na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci na slikarskim kolegijima te na kolegiju Staklo. Na Filozofskom fakultetu u Rijeci završila Dopunsko psihološko i pedagoško obrazovanje za nastavnike. U listopadu 2018. je pohađala radionicu za tehniku obradu stakla na plameniku u školi za staklo Abate Zanetti U Muranu (Italija).

Ostvarila je 13 samostalnih i četrdesetak skupnih izložbi. Bavi se umjetničkim radom na polju slikarstva, a istovremeno gradi svoj umjetnički izraz na polju  umjetničkih objekata u mediju stakla i drugih materijala. Članica je HDLU Rijeka, HDLU Istre i HDLU-a u Zagrebu.

Problematizacija pojma “Objekt” u dvodimenzionalnoj slici.

Što je uopće objekt i kako ga promišljati u mediju koji je dvodimenzionalan?

Na izložbi je predstavljeno deset slika kombinirane tehnike na papiru. Na monokromatskim podlogama se čita crtež koji nosi kompoziciju slike i kolaž kao kontrapunkt u toj slici.

U ovome istraživanju pokušala sam problematizirati pojam objekta. Je li primarni objekt podloga/papir sa svojom prostornom dimenzijom ili crtež na tom istom papiru koji predočuje objekt? Intervencija unutar slike kolažom, postaje objekt unutar samog objekta, oblikovan papirom. Dakle, na ovoj izložbi dano je značenje papiru, njegovoj plastičnosti. Podloga/papir kao objekt i kao medij koji nosi crtež. Crtež koji gradi kompoziciju slike i kolaž koji izlazi u prostor i biva ujedno i grafički i plastični element slike.

Roberta Vilić

Roberta Vilić rođena je 1971. u Banja Luci. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu.

Diplomirala je 1998. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Zlatka Kesera.

Izlaže od 1993. na 30 samostalnih te na brojnim skupnim žiriranim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Ističu se sudjelovanja na 28. zagrebačkom salonu, 24. salonu mladih u Zagrebu, Biennalu malog formata u Splitu, City Festival-u/ Kunst in der Stadt u Mainzu, Concorso internazionale giovani artisti u  Torinu, Triennalu grafike u Zagrebu, Biennalu slikarstva u Zagrebu, Biennalu grafike u Ljubljani, ARTUM-u u Umagu, Triennalu crteža u Zagrebu . . . Članica je HDLU i HZSU.

Nagrade:

1993.   Nagrada Talijanskog kulturnog centra i Ugga Maffia / 28. zagrebački salon

1996.   2. Nagrada, City Festival, Kunst in der Stadt, Mainz

2009.   Priznanje žirija, 5. hrvatski trijenale grafike, Zagreb

2009.   1. otkupna nagrada Gradske galerije grada Rovinja/ Grisia, Rovinj

2020.   Priznanje žirija,, izložba “Ima li umjetnosti nakon interneta”- HDLU Istre

Fotografije radova: Renata Škrinar