HERBERT GASSNER u pjesničkoj antologiji T.M. Bilosnića

Herbert Gassner

Dr. iur. Herbert GASSNER rođen je 1955. godine, živi u selu Celindof (Zillingtal) na sjeveru Gradišća. Promoviran je za doktora prava na Sveučilištu u Beču 1979., iste godine ulazi u službu pravosuđa. Uredbom od 12. siječnja 1988. o upotrebi hrvatskog jezika u Gradišću kao dodatnog službenog jezika postaje prvi priznati dvojezični sudac u Gradišću. Umirovljen početkom 2013. godine.

Piše kratku prozu, eseje i lirsko pjesništvo na hrvatskom i njemačkom. Član Društva Hrvatskih Književnika. Osnivač i počasni predsjednik “Hrvatske Narodne Visoke Škole”, institucije obrazovanja odraslih za gradišćanske Hrvate u Austriji.

Bavi se također i znanstvenim radom. Objavio je biografije isusovca Filipa Kaušića (1618. u Celindofu – 1673. u Bratislavi), prvoga rektora Sveučilišta u Zagrebu i  karmelićanina Filipa Vesdina (1748. u Cimofu, Donja Austrija – 1806. u Rimu), pionira indologije koji je 1790. objavio prvu gramatiku sanskrta na Zapadu. Održao predavanja na sveučilištima u Zagrebu i Mostaru.

Herbert Gassner

UBODI I UGRIZI

Asimilacija
može imati crvenu ili crnu podlogu,
može biti bez ijedne točkice ili opet s njih mogo
hrani se krvlju
ulazi u uši i tako dolazi do mozga
mnogima je najgora noćna mora

Asimilacija
je rasprostranjena u cijelom svijetu
ubod je bolan i odmah se osjeti
ima žalac
zadire duboko u kožu i meso
prouzroči groznicu, vrtoglavicu, nesvjesticu

Asimilacija
prenosi različite uzročnike zaraznih bolesti
živi u travi i grmlju i suhozidu
otrovna je
često se nađe i u kućama
prepoznaje se po padu krvnog tlaka

Asimilacija
leteća je i gmižuća
sisavac je krvi
napada manjine
višestruki su ubodi

ona je
crna udovica, bodljikasti ostrugar i buha
višestruki su i ugrizi

ona je
zmijski češalj, žohar i mrav
na sve moguće načine
izaziva jaku bol i smrt
zaražena područja su sve veća i veća

na mjestu uboda
na mjestu ugriza
stvorit će se mala crvena točka
koja će nakon nekoliko sati
postati veća i uočljivija
neće prolaziti nakon dva, tri dana
opasna je za život
svake manjine

SVETI MARTIN, GUSKE I CIJENE

nisi jahao na konju
kad si zagledao prosjaka
nisi mu darovao polovicu tvojega plašta odozgo
piše si šao ta nepoznati dan, ki je duboko utisnut u povijesti crikve
prosjak bez zabilježenoga imena i ti –
bili ste ta dan na istoj razini kad ste se slučajno susreli

tako i nikako drugačije
to stoji va tvojoj biografiji
Vita Martini Žitak Martina
ku je napisao rimski plemić
Sulpicius Severus
na lipom latinskom jeziku
on te je još poznao dok si živio
ti si umro u visokoj starosti 397. ljeta, a tvoj prvi biograf između 420. i 425. ljeta
na tlu današnje Francuske
Sulpicius Severus bio je vrlo pametan človik –
kad mu je prerano umrla supruga nepoznatoga imena
povukao se je pun žalosti u jedan samostan
napisao je još i jednu povijest svita –
Chronicorum Libri duo ili Historia sacra

herojski vitez visoko na bijelom konju
i mali nepoznati prosjak
diboko pritisnut
ki kleči pred tobom – tako to nikada nije bilo!

umro si 8. novembra, a tri dane kasnije,
11. novembra, su te vjerniki zakopali,
vratili su te zemlji

zemlja j’ naša mati
si zajačimo tužni kod nas u Gradišću
kad stojimo na cimitoru, kod pokopov

kad si zaćutio da ćeš preminuti
va bolji nebeski svit u koga si se zaufao
valjao si se još u jednoj crikvi
gol u pepelu, tako kako te je nekada tvoja mila majka rodila
danas bi ti to već nebi dopustili –
a ako bi ti to dopustili,
napravili bi od tvoje ponizne smrti kao starac
video-clip i stavili bi ga na YouTube

lažu svi oni
ki kažu da si bio prijatelj dobre kapljice vina
bio si asket, nisi pio vino
kad si osnovao 361. ljeta
prvi samostan na Zapadu,
u mjestu Ligugé u današnjoj Francuskoj,
nisi dopustio tvojim redovnikom da piju vino
to je dopustio redovnikom stoprv sveti Benedikt,
u vrlo ograničeni količina,
dvi sto ljet kasnije!

lažu svi oni
ki kažu da si dao masovno ubijati guske
siromašne, a tako pametne guske!
bio si prvi svetac crikve
ki nije umro kao mučenik
ali najveći dio guskov ovoga svita
umre još i danas tužnu mučeničku smrt

rivaju im
metalnu cijev
kroz vrat
trikrat svaki dan
tako je nasilno hranu kukoricom
jetra guske se napuhnu
postanu desetkrat veća od prirodnoga opsega
kod nas u Austriji je takovo strašno mučenje
guskov jur zabranjeno –
die Stopfmast ist verboten!
kod vas u Ugarskoj
Libattoemni je na žalost još dopušćen
sram te bude, susjedna Ugarska!

kod nas u Austriji svaka guska ima pravo
da živi najmanje 28 tajednov
u Ugarskoj samo 12 tajednov
sloboda guskam!
sveti Martin ne bi zagrizao u jetra
tako strašno i bezdušno mučenih guskov!

Mars – rimski bog boja
Martinus – človik ki njemu pripada
bio si rimski vojak, 25 ljet dugo,
Martinus – od tvojega 15. rođendana početo
služio si Marsu, bogu boja
od koga ti ime dano

nisi prominio tvoje staro ime
kad su te pokrstili stoprv kot zreloga muža u ljetu 351.
bivši vojnik rimskih carov
nisi se sramovao onoga ča si koč bio i ča si koč naoružan u krvi i blatu bojnoga polja djelao
danas na ovom svitu vrlo brzo, prebrzo, minjaju imena ulicov i trgov
u ime bilo kakove novopečene istine

razbijao si poganske hrame, spomenike kulture
bludio poganske pogrebe, i to bez pijeteta
rušio stara stabla, ekološki grih
kod kih su se još susreli
preostali pogani
potisnuti u manjinu, kasnije uništeni
imao si i tvoju črnu stranu, Martinus!
napravio si sjajnu karijeru u crikvi
u ljetu 372. postao si biškupom
u Toursu, u Francuskoj –
treti po redu
doživio si u ljetu 385.
kako je dao tvoj subrat, biškup Ithacius,
ubiti od svitske ruke
tvojega drugoga subrata i biškupa,
zvao se je Priscillian,
svadili su se zbog vjere,
a jedan je izgubio svoju glavu, postao je žrtvom

Martinus,
prvi svetac ki nije bio mučenik,
danas se blagoslovi i pije vino
u općini Sveti Martin na Muri
u tvoju čast i diku

kod nas u Gradišču
u selu Sveti Martin pod Okićem
po cijelom svitu
ubijaju se siromašne guske
u tvoju čast i diku

ča nas povezuje – tebe i mene
je jedan datum svakoga ljeta – 11. 11.
tebe su zakopali na ti dan
a ja sam se rodio toga dana

za razliku od tebe
neću se valjati gol u pepelu u jednoj crikvi
prije nego preminem
ali te cijenim zbog ovoga tvojega zadnjega čina, zbog poniznosti pepela
već nego sve biškupe ki živu na ovoj zemlji – ka je naša skupna mati

ISCRPLJEN, SLIP I OSAMLJEN

umro si iscrpljen, slijep i osamljen
u Bethlehemu 420. ljeta
gdje si osnovao jedan muški samostan
Eusebius Sophronius Hieronymus
Sveti Jeronim

rekli su da si bio teške naravi –
ada pravi rođeni Dalmatinac!
škorpion –
pun bolesne razdražljivosti
i pretjerane osjetljivosti
ljubitelj oštre polemike

bio si
sin kršćanskih roditeljov
visoko izobražen človik
učio si u Rimu
govorništvo i jezike –
studij retorike, razne govorničke škole –
lipo ti je bilo u Rimu
gdje si primio i krštenje –
kasnije

autor si prijevoda Biblije na latinski jezik
tvoja slavna Vulgata – djelao si na njoj preko 20 ljet dugo
pokornički žitak, najstroža askeza
oblačili ste se u vriće i valjali u pepelu
ti i tvoji prijatelji

umro si iscrpljen, slip i osamljen
u dalekom Bethlehemu
tvoji posmrtni ostaci
preneseni su na Zapad u 13. stoljeću
i pokopani u rimskoj crikvi Maria Maggiore
Sveti Jeronim
Eusebius Sophronius Hieronymus

jezikoslovac
svetac
crikveni naučitelj –
nositelj najveće titule
ku od Crikve može dobiti neka osoba
od tebe imamo još sve skupa 157 pisam

današnja hrvatska crikva svetog Jeronima u Rimu
završena 1589. ljeta –
posjetio sam ju;
Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima u Rimu –
darovao sam njemu moje knjige;
Hrvatsko književno društvo svetog Jeronima –
čitam popularni godišnjak Danica i
kulturno-književnu reviju Marulić;
utemeljio je tvoje književno društvo
1868. ljeta kardinal Juraj Haulik,
prvi zagrebački nadbiškup,
ki je rođen u Trnavi, u Slovačkoj
gdje mu je 1929. ljeta na rodnoj hiži
postavljena spomen-ploča, a 1999. ljeta i spomen-poprsje
fotografirao sam i spomen-ploču i spomen-poprsje njegovo
kad sam bio kao istraživač povijesti gradišćanskih Hrvatov u Trnavi

nisi umro u Jeronimskoj palači u Zagrebu
ni u nacionaliziranoj ni u denacionaliziranoj dvorani ove palače ni u nekoj drugoj palači
Sveti Jeronim iz Stridona
nego iscrpljen, slip i osamljen
u dalekom Bethlehemu
kad si izgubio djelatnu sposobnost, ali i sve tvoje prijatelje

oblačio si se u vriće i valjao u pepelu

ČRNA ZASTAVA

čudakrat
sam te zagledao prik ceste
u zadnji ljeti
otkad sam opet doma, va rodnom selu
kad sam pogledao van iz obloka

tvoje stalno mjesto boravka
ti je va katunu
prestrašiš sve žive ki te vidu
nazvištavaš cijelomu selu našemu
da je opet jedoč ki umro, preminuo
znamda još i poginuo
va nekoj nesrići

črna zastava –
kriješ u tebi
samo teške gubitke
i tuge neizmjerne
jer potvrda si sigurna
koncu jednoga žitka na ovoj zemlji

kad se ti pojaviš u selu našemu
liju se suze gorke
svidokinja si plaču dice ali i odrašćenih

zadaća ti je da otvoriš
jednu jako staru stazu
ku ali nitko ne ljubi
stazu ka pelja uskoj škrinji i hladnoći groba
na cimitoru celindofskom

vani je gusta zimska magla
a u njoj opet jednoč
ta prokleta črna zastava
vjetar se š njom ludo poigrava

danas visi za Te, dragi moj oče,
na Tebe je pao red!

umro nam je otac, teško betežan,
dva dane pred svom 89. rođendanom
nije mu bilo dano
da ga već proslavi
u krugu svoje obitelji
i svojih prijateljov

nemilosrdna smrt ga je pokosila
u visokoj starosti ku je doživio
čuda je preživio i pretrpio
kroz cijeli svoj žitak
skoro je umro kot mladić
kad se je vratio iz zarobljeništva
s teškom malarijom
jur na pragu smrti
nije poznao majku, sestre i mlađega brata
kad su ga izvukli iz vlaka
u Bečkom Novom Mjestu

danas, na Tvoj imendan,
ćemo Te sprohoditi na Tvoje
poslidnje počivalište
puni tuge
pokopat ćemo Te
u blizini Tvojega prvorođenoga,
na žalost rano umrloga sina istoga imena
otac k sinu, sin k ocu!

primi ovu pjesmicu, dragi oče,
kot znak moje ljubavi,
i velike zahvalnosti
čvrsto sam Ti koč obećao
da se neću javno plakati
ako Ti umreš
držao sam ovo obećanje

na koncu
željim Ti nadgrobni žitak vjekovečni
va nebu
kod Tvojih roditeljev,
i svih rođakov
ki su jur pred Tobom preminuli

Zbogom, Tata!

(Felix GASSNER, 11. 01. 1927. – 9. 01. 2016.)
ovu pjesmu njemu posvećenu recitirao je njegov sin dr. Herbert GASSNER
u crikvi sv. Petra i Pavla u Celindofu pri pogrebnoj maši

Ako ki umre u Celindofu, onda se kod zgrade općine na dan smrti pojavi črna zastava,
i to “va katunu”, ča je stari hrvatski naziv za cestu ka se na nimškom zove
Hirmerstrasse i ka pelja prema susjednom nimškom selu Hirm. U toj cesti nalazi
se hiža hrvatske obitelji Gassner, a črna zastava visi na drugoj strani ceste tako da se odmah vidi ako se pogleda iz obloka van. Hrvatska sela u Gradišću su razdrobljeni otoki i otočići, a ljubav ne pozna granice, mnogi Hrvati nosu nimška prezimena dok mnogi Gradišćanci nosu hrvatska prezimena prez toga da bi znali ijednu hrvatsku rič

PRED ŠKRINJOM MAJKE

kad sam bio mali dičak
darovao sam Ti
na Majčin dan
pjesmicu
napamet naučenu
imala si suze u očima
kad si ju pažljivo slušala
puna veselja i radosti

sad imam ja
suze u očima
kad ovdje stojim
va našoj Celindofskoj crikvi
pred škrinjom Tvojom
pun tuge i žalosti

samo nas je jedna majka
nosila pod svojim srcem
ljubav jedne majke –
ljubav je to najveća na ovom svitu
za svakoga človika
ljubav je to do smrti
čudakrat ću pomisliti na Tebe
i na Tvoju ljubav
premila majka moja

dobro znam
da je žitak prolazan
samo kratko traje
a onda
svakoga človika
pokosi
nemilosrdna smrt

primio sam izraze
najiskrenije sućuti
od ljudi ke cijenim
ali najlipšu utjehu
primio sam od Tebe
kad sam Ti zadnji put držao ruku
u bolnici
i kad sam Te zaprosio
da se još jednoč malo nasmiješ za mene
za Tvojega maloga dičaka
ča si i pokusila
iako Ti je vrlo teško palo

to je bio Tvoj zadnji dar za mene,
a ovo je sada za Tebe
moja zadnja pjesmica
neka ju čuju
svi ljudi u crikvi sela našega

Bog plati
tisućkrat
za sve Tvoje dobre riči i čine,
zbogom
premila majka moja!

(za moju majku Marija GASSNER, rođenu DUSKANIĆ, 24. 03. 1933. – 26. 02. 2019.)
ovu pjesmu njoj posvećenu recitirao je sin dr. Herbert GASSNER
u crikvi sv. Petra i Pavla u Celindofu pri pogrebnoj maši)

POTRES

slomljeni mosti
slomljene kosti
slomljene pjesme
kretanje postoji zbog zastoja
zastoj postoji zbog kretanja
dobro se zrcali u zlu kot se i zlo zrcali u dobru
dopunjuju se i nebo i zemlja
sve postoji zbog dopune
minula stoljeća
minule generacije
minule prevare
minuli potresi

AGRAMERSKI

ponudi mi AJNPREN-SUPU
ima na licu MITESERE
postao je FUSNOTOM
dobar je pjesnik uz KRIGLE piva
platiti će i CEH

jezike minjamo
jednoga do polnoći, drugoga do jutra
definicije sve su nepotpune
slike sve su nestvarne
da ne nabrajam dalje

glumim glumca
umotanoga u zastave
jednu do polnoći, drugu do jutra
sit sam ludnice oko mene
sit sam ja sit

Dr. iur. Herbert GASSNER

Herbert Gassner u pjesničkoj antologiji T. M. Bilosnića

Mood Health Sticker by Studio Neuhaus