Raoul Marini – ISKUŠAVANJE MEMORIJE MATRICE

Ovi radovi dotiču ideje enformela, gdje je oblik do neke mjere podčinjen materiji

Eugen Borkovsky

   Raoul Marini odabire grafičke modalitete, ali otklanja standardna pravila i načine. Ovo predstavljanje možemo podijeliti na nekoliko cjelina koje se izvedbeno i značenjski nadovezuju. Iščitavamo problematiziranje povijesnosti, igranje instinktivnim crtačkim/urezivačkim činjenjem, kombiniranjem medija i intervencijama izvan pojmovanja grafike. Tu je i posebna, dosjetljiva ponuda promatraču: aktivno sudjelovanje u oblikovanju spontanim/slučajnim tjelesnim gestualnim činjenjem koje se u rezultatu iskazuje kao grafički postupak: otiskivanje tragova kretanja. 

   Sve predstavljeno oslanja se na tehnologiju koju okvirno zovemo grafikom, čije određenje jest otisak. Otisak dobivamo koloriranjem matrice te pritiskanjem na papir/podlogu pomoću preše ili ručno. Prema klasičnoj podjeli, ovisno o tome gdje se nalazi boja na matrici, grafičke tehnike dijelimo na tehnike visokog tiska (drvorez, linorez, kartonski tisak), plošnog tiska (litografija, sitotisak, monotipija) i tehnike dubokog tiska (bakrorez, bakropis, aquatinta, reservage i suha igla). U našem slučaju, čini se da autor želi svjedočiti da je pojam grafika mnogo širi od konvencionalnih pristupa. Ovi radovi dotiču ideje enformela, gdje je oblik do neke mjere podčinjen materiji. Gesta presuđuje formi, ne dozvoljavajući oblikovanje bez tragova akcije. Ovaj bi se opus mogao predstaviti kao eksperimentiranje, ali svježina, tematika i kvaliteta radova odskače od takvog površnog tretmana. Iako grafika podrazumijeva djelatnost umnažanja, mnogi njegovi radovi teško bi se mogli multiplicirati, osim ponekih elemenata, sastavnica radova. Iako je očito da autor izvrsno barata mnogim grafičkim tehnikama, Raoul namjerno iskače od standardnih postupaka.

   Raoul Marini na svim radovima koketira s figurativnim. Ponegdje nalazimo prepoznatljive detalje, a neki radovi nude samo ideju oblika. Cijeli projekt možemo doživjeti i kao kreativno određeni protest prema konvencijama. Ovo se odnosi na sadržaj, teme koje obrađuje: socijalnu, ponekad političku situaciju, ali i na propitivanje uvriježenih stavova spram tehnologije koju koristi. Grafički postupci uvijek su odjek matrice. No, Raoul provokativno dopušta slučajnost, uvodi nesklad u predstavljene situacije. Ponekad drsko koristi nađeno, npr. banalne, industrijske otiske, serijske brojeve ili oznake, uklapajući ih u radove. Ovo nas asocira i na tendencije pokreta Arte Povera, iz druge polovice prošlog stoljeća. Umjetnikov slobodan i hrabar pristup materijalima i oblikovanju svjedoči recentno vrijeme.

   Pred nama je interpretacija povijesnog, osobnog i urbanog meteža. To možda nije negativan metež, ali nas autor bombardiranjem svjetlosnim i znakovitim informacijama provocira na razmišljanje. Ponegdje promišljene, a ponegdje halucinatorne kombinacije otvorenih/zatvorenih prostora i znakova, nemogućih mogućnosti, promatrača dovode do kolebljivosti dojma. Tu su asocijacije osoba, prirode, tehnologija, industrije, ali i lirske konotacije. Evocirana je transparentnost zidova u koje se pokušavamo sakriti. Zablude civilizacije o izdvojenosti unutar povijesnog vremena nestaju uvođenjem spoznaje o prožetosti svih stvari u univerzumu i njegovoj stalnoj mijeni. Jer, svijet nije objektivno stvaran. Stvarnost je subjektivno determinirana, a potraga za spoznajom mora biti stalna reinterpretacija. No, zaokupljenost materijalističkom svakodnevicom remeti nam prepoznavanje tijeka. Vrijeme „moranja“ utječe na stanje i spoznaju. U anarhiji materijalnog, doživljenom se oduzima vrijednost. I edukacija i svakodnevnica nameće nam konstantnu dekoncentraciju.

Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana,
subota / sabato, 31. X. 2020, u 17.00 h:
Raoul Marini
ISKUŠAVANJE MEMORIJE MATRICE
samostalni izložbeni projektotvorenje / apertura: subota / sabato, 31. X. 2020, u 17.00 h
Gradska lođa / La loggia della città
Gradska galerija Fonticus Grožnjan/Grisignana

   Pokušavajući proniknuti proces nastanka ovih radova, čini se kao da oblikovanje mrljama, spontanim potezima, slučajnim materijalima, gdjekad zaustavlja nakanu autora. Opet, ponegdje upravo takvi postupci iniciraju daljnje istraživanje. Podređujući sve elemente u grafički postupak, umjetniku ne nedostaje kombinatorike ni energije. Nižući radove, on istražuje mogućnosti materijala i ambivalentnost oblika. Prolazeći od rada do rada, otkrivamo različito tretirane elemente koji se ponekad ponavljaju. Oblici više ne odražavaju stvarnost, već nutrinu autora koji izgovara svoj doživljaj. Kroz dijapazon efemernih oblika, materijaliziranom doživljaju poklonjena je razložnost postojanja. 

   Umjetnik zapažanja prevodi u sadašnjost poštovanjem „osobne temperature“. Uzgibani svijet nudi oblike koji ostaju zagubljeni u slojevima. Segment postaje znak i nije više citat. Recentno, poodmaklo postmodernističko vrijeme radnje odvodi nas na područje dekonstrukcije koncepcija stvarnosti. Pred nama je borba impresija i interpretacija, tijeka izvan nas i osobne spoznaje. Umjetnik progovara o proživljenoj prošlosti i pokušaju čišćenja teritorija budućnosti. On osobno pretvara u arhetipske znakove. Ili obrnuto.

   Na većini radova nalazimo propitivanje stanja civilizacije. Raoul Marini progovara o suvremenom vremenu u kojem imamo sve više dirigiranih informacija, a sve manje značenja. Mediji su dostupni, ali nerelevantni. Informativni medij dirigirana je moć koja svoju snagu i vlast zasniva na načelu da pojedinac treba biti podređen kolektivu, jer je takav, s potisnutom individualnošću, najpodložniji manipulaciji. Ove grafičke tvorevine izgovaraju prepoznati teror tzv. demokratskog društvenog uređenja uz nametanje kontrole. Nameće se čovjek bez svojstava kao ideal apsolutne slobode. Tako zapadni način funkcioniranja ide cilju: umanjiti slobode, frustrirati građana, probuditi mu grižnju savjesti. Dekretom se ukidaju prava uz zloglasni slogan: „Za vaše dobro!“.   

   Raoul Marini naizmjenično prelazi granice istraživanja osobne percepcije recentnih problema i fenomena iz opće memorije. Kolažiranje, izvedeno tijekom otiskivanja na istom listu ili kasnijim uslagivanjem gotovih formata iznjedruje zaista maštoviti dijapazon motiva, tema, oblikovanja… Grupa radova naslovima nudi određenja promatraču. Iz povijesti ili lingvistike svoj doživljaj podređujemo naslovu rada. Nazivi radova ovdje bivaju značajna odrednica. Ponekad logični, čak čitljivi s radova, a ponekad začudni i/ili simbolični uz evokaciju umjetnikovih doživljaja.

   Umjetnik nudi ideju slabosti gledanja, a uvodi potrebu doživljaja. On komentira površnost suvremene komunikacije izgovarajući dramatičan apel masovnoj kulturi. Jer, alter postmodernizam upozorava i preoblikuje svijet prema ideji autora koji se usudi promišljati. Materijal, sredstva, oblici prepušteni su na volju idejnom tvorcu koji više nije Bog, već je jedan od nas. Bog izvan nas je umro. Uz edukaciju i spoznaju o stalnom tijeku i mijeni svega oko nas i u nama samima prestajemo biti podložni uobičajenom. Tako postajemo ujedno neposlušni buntovnici i kreatori. Prostor galerije služi kao prostor za suočavanje. Raoul Marini nudi promišljanje o prevrednovanju stvari, nudi novu ponudu smisla. Serioznost rezultata svjedoči o svjesnosti strategije. Ovo su ponude za introspekciju koje propituju vrijeme i okruženje. Jer, umjetnik zna: scene u ponudi umjetnika, zapravo se ostvaruju kroz dojmove promatrača. Paul Klee kaže: „Umjetnost ne prenosi vidljivo, ona stvara vidljivim“.

Raoul Marini, rođen je u Puli, 22. VII. 1993. godine. Nakon završene Opće Gimnazije, 2012. godine nastavlja školovanje na Likovnoj Akademiji u Urbinu (I), mentor Gianluca Murasecchi, smjer Grafika. Nakon trogodišnjeg studija i diplomiranja, odlazi u Veneciju (I). Tamo studiranje nastavlja pod mentorstvom Paola Fraternalija. S njime postaje prijatelj, pa nakon studija zajedno djeluju u kulturno-umjetničkoj udruzi “Lab43 for print”. Drugi mentor sa studija, Stefano Mancini, također djeluje u ovom kolektivu uz mnoge druge umjetnike. Ova specifična udruga koristi medij tiska / grafike kao okosnicu kreativnog djelovanja. To je mjesto je gdje se sastaju i rade različiti umjetnici koji kradu jedni od drugih, za dobrobit proširivanja kreativnosti na širu zajednicu. Udruga “Lab43 for print” bazirana je na konceptu Hayterovog “Atelier-a 17”, gdje kreativci, profesionalci kao i početnici, mogu dolaziti kako bi naučili tehnike tiska. Udruga omogućuje izražavanje grafičkim metodama, razvija ih, što je dobro za članove, kao i za promoviranje grafičkih tehnika kao načina vizualnog izražavanja.