U sklopu hrvatsko-crnogorske kulturne suradnje predstavljamo Braha Adrovića

U sklopu hrvatsko-crnogorske kulturne suradnje i izlaska dvije panorame crnogorskog i hrvatskog suvremenog pjesništva Razlog za pjesmu i Odlazak u stihove, koautorskog projekta dr. Željke Lovrenčić i Božidara Prororčića predstavljamo Braha Adrovića, jednog od najznačajnih pjesnika poslenika kulture, medija i javne riječi

Priredio: Božidar Proročić

Braho Adrović

PRESUDA

Zapamtiće zemlja vazduh voda
Sve na svijetu ima svoju priču
Trag će uvijek ostat od naroda
Svi tragovi i tebe se tiču

Kada dođe vrijeme i zanijeme judi
I kamen će progovorit jasno
Neki novi svijet će da nam sudi
Presudu će donijet jednglasno

Planete su umom zasjenili
Dometima znanja i imanja
Al dovoljno ljudi nijesu bili
Ubili su dušu koja dušu sanja

Zapamtiće zemlja vazduh voda
Sve na svijetu ima svoju priču
Trag će uvijek ostat od naroda
Svi tragovi i tebe se tiču

NAŠI DANI

Lijepo smo izgorjeli
I ništa ne tražimo više
Sve što smo ljubili i voljeli
Nek srce sad lijepo i otpiše

Preboljeli smo i sebe
Živjeli i ne doživjeli ništa
Nek srce sada mirno zebe
Poginuli nikad ne ide s bojišta

Živjeli smo i bili dok smo bili
Mesto srca praznina se njiše
Kao da smo zvijezde poljubili
Visoke nas vatre pokosiše

Lijepo smo izgorjeli
I ništa ne tražimo više
Sve što smo ljubili i voljeli
nek srce sad lijepo i otpiše

PISMO

U baru praškog hotela Jalta
Sam sjedim
Raskošna mladost
Pijano se njiše
Sa praznim srcem besjedim
Kome pismo ljubavi da napišem

Sam u polutami

Bijelo vino pijem
Ništa novo
Uvijek smo sami
Niti ja koga niti ko mene razumije

I bijelo vino u polutami
Polako mene pije
Cijelu noć dok su se pred mojim očima
Grlili i milovali
A niko nikog
A niko nikog volio nije

Pare su čitavu noć
Trčale za životom
A život te noći nije ni navratio
Dolazilo se do u samo krilo sreće
Neiskusna ljeta
Prosipala su cvijeće

I svakom se činilo da živi
Mladost trešti mladost bije
Svakom se činilo da živi
A niko ništa
A niko ništa doživio nije

VRIJEME LJUBAVI

Ne pričaj o godinama
Ne pričaj ni o čem drugom

Pusti da gorim na tvojim rukama
I da te obradujem divnom pjesničkom tugom

Ne pričaj o ranama
U duši što ostaše
Dok su se bezobzirni bezobzirno igrali sa nama
Pruži ruku ruci koja ti srcem maše

Ne daj da praznina prazna ubije me
Kad gori nek gori sve do pepela
Pepeo će oduvati vrijeme
Gori i ti draga ako već nijesi izgorjela

Neka se dan koji će doći grije
Na vatri naše duše
Što ljubav sazida znaj propalo nije
Ideali svijetle i kada ih sruše

Ćuti i pati
Ako voliš voli bez granica
Lažno je sve što se sa ljepotom ne može oravnati
Budućnost je moja tajna ljubavnica

SEOBE

Opet su počele velike seobe
Podstanar Islmović iz mog komšiluka
Proodaje u bescijenje stvari iz svoje sobe
Svaka neprodata krpa čeka red i kuka

U srijedu za Njemačku ide
Sa ženom i tri sina
Sve je prodao a para mu treba pride
Bem ti sreću kad je skupa karta a jeftina domovina

Opet je Baalkan podivljao
Ustao da sam sebe ruši
Ja sam bez domovine ostao
ja domovinu nsim u duši

I nek se sve seli
Nek ide sve što se kreće
Sve što smo imali i voljeli
nek traži nve predjele sreće

A ja nikuda ne mogu i neću
Bez domovine ja ne postojim više
Teško onom ko vjeruje u sreću
A domovinu mora da iz duše izbriše

Opet su počele veike seobe
Postanar Islamović iz mog komšiluka
Prodaje stvari iz svoje sobe
Svaka neprodata krpa čeka red i kuka

ELEGIJA ZA SUADU

I

Zaboraviti ne mogu
Ustrijeljenu Suadu sa Baščaršije
Oprostiti neću ni narodu ni Bogu

Bog ubio ljude krvopije
Oni strijeljaju moj grad
Ubijaju mu dušu ljudi bez duše
Rakete lete na žive mete i sad
I sada se ideali ruše
I ne pitaj kako je počelo i kad će stati
Ne pitaj o Vukovaru Saraj Bosni i Dubrovniku
O Čemeru nemoj čemernu priču pričati
Zlo je najgore u ljudskom obliku
Ne pitaj kad će stati
Hoće li iko bezumlje preživjeti
Rakete lete crne se crni sati
Ko otrov sije otrov će i žnjati

II

Moja je domovina uhapšena javno
Balkanska crica u okovima
Gdje je sada ono Čevo ravno
Da l u njemu još junaka ima
Divljačke vatre ko će gasiti
Ko graditi nove gradove i sela
Ko će dušu naroda spasiti
Može li jadna nići iz pepela

Ustrijeljenu Suadu zaboraviti neću
I ljudske kosti na zgarištu očaja
Poniženu nejač najveću nesreć
Koja ljudsku sudbu sa prokletstvom spaja
Zaboraviti ne mogu i neću
Bruka živog sahrani čovjeka
Ko topuzom sebi traži sreću

Ko izgubi dušu pakao ga čeka

III

I ne plači tužna sirotice
Stegni srce neka gori dok zlo zbori
Gorki čemer izbjeglice
Okusiće i zlotvori zlo mu u dom ko zlo stvori
Ustrijeljenu Suadu zaboraviti neću
Ni njima ni nama oprostiti ne mogu
S najljepšim cvijetom u cvijeću
Za njenu dušu ja se molim Bogu
I sad je osjećam kako leti
Leprša u zraku prkoseći strahu
Onu ljepotu niko ne može da osveti
Molite se za njenu dušu Alahu
Ni na zlo nemate pravo zlom
Sila Boga ne moli
Ali na kraju kraja i nju čeka slom
Pobjednik je samo onaj koji voli
Pobjednik je onaj što na pravdi Boga
Trpi i pati svojom krvlju plaća
Ko dobrotom pobijedi svoga
Zlo činjenje zlom se samo vraća

IZBJEGLICE

Dolaze izbjeglice iz Bosne
Iz Foče Mostara Rudog iz Trebinja
Ej šta se radi od Zemlje ponosne
Što doživje raja sirotinja
Da je opet goloruku gnjave
Da gladuje i da sirotuje

Od užasa i od strave
Vrisak bola do neba se čuje
Goloruki gladni premoreni
Prestrašeni prevareni poniženi
Dolaze iz Bosne izgubljeni
Bosi Bosnu pregazili pregaženi
Nijeme kolone beskućnika
Kuće bola nose na leđima
Žive slike krika mučenika
Oni su Pakao gledali svojim očima
U mraku prošlih vjekova
Zatrovana čemerom i zlobom
Sudbina je gorka čovjekova
Od rođenja svezana sa grobom
Dolaze izbjeglice iz Bosne
Iz Foče Mostara Rudog iz Trebinja
Ej šta se radi od Zemlje ponosne
Šta doživje raja sirotinja

TEKLA RIJEKA

I

Tri mjeseca i tri dana
Tekla rijeka izbjeglica
Crna rijeka oplakana
Zlorječica Zloslutnica
Preko Kule i Čakora
Preko bola preko jada
Tekla rijeka Grozomora
Od stida se znoji džada
Stidio se kamen ljuti
Stidjele se zvijezde blijede
Hoće l ikad presahnuti
Bijeda ide preko bijede
Od Čakora pa do mora
Crna rijeka tiho teče

Prepun trektor do traktora
Kotrlja se mokro veče
Rijeka mutna i krvava
Ko Morava kod Stalaća
Blago onom koji spava
Ko se toplom gnijezdu vraća

II

Crna rijeka preplavila
Preplavila grad Rožaje
Jedno dijete ostavila
Bože sveti da l se kaje
U sobici kraj džamije
Mrtvo dijete ko da spava
Od granata strah ga nije
Ubila ga grozna java
Oko njega sve šamije
Tihe kao blijede sjene
Kao da se i smrt krije
Zaleđene opomene
Muške glave žive nema
Za dijete grade kuću
Vječna kuća anatema
Zlo put voli u bespuću

III

Opet tekla mutna rijeka
Crna rijeka Crno more
Ništa crnje od čovjeka
Od zla ljudskog ništa gore
I u ratu i u miru
Kad se brani život goli
Pravi krivci ne umiru
Jer nepravda ljude voli

I nedužnog više voli

Proguta ga bez milosti
Da što jače bolno boli
Da utjera strah u kosti

IV

Tri mjeseca tri godine
Tekla rijeka izbjeglica
Jer ljudi su svaštočine
Od zla im je crnje lice
Izbjeglica tekla rijeka
Preko Kule i Čakora
Sve crn lelelk do leleka
Crna rijeka Crno more
Crna Crnča Crnomora
Ja sam kleo mutnu vodu
Što sam moro sve da vidim
Što pripadam ljudskom rodu
I sada se ljudski stidim

SATANA NA ŠINAMA

Gonjeni mržnjom zlotvori su iz voza Beograd – Bar
oteli i ubili grupu od 19 putnika. Umjesto saučešća na
adresu jednog od njih stiglo je iz Beograda rješenje o
otkazu „jer se nije na vrijeme javio na radno mjesto”
Nemoj da se voziš vozom
Beograd – Bijelo Polje
U Štrpcima ćeš se sresti sa grozom
Tu mrak mrakom živu čeljad kolje
Divljačko oko mraka
Nišani nevine žrtve
Da osvijetli lice ubice nema junaka
Mrak je jeo i žive i mrtve
……………
……………
Zloglas je sa mjesta zločina stig’o
Iako niko i ništa vidio nije
Voz sramote sramotu je dig’o
U nebesko blato krvopije
Gdje s crnim obrazom jezdi
Kud tunelima srama stremi
Teško zemlji gdje se zlo gnijezdi
Gdje zlo zbori a pošten zanijemi

Satana sama na šinama
Mašina zla zlo nosi ka jugu
U gudurama Balkana drama srama
„Nit ko jeknu” nit ko dreknu nit drug k drugu
Nemoj da se voziš vozom
Beograd – Bijelo Polje
U Štrpcima ćeš se sresti sa grozom
Tu mrak mrakom živu čeljad kolje

RUŠEVINE

Kod nas sve ruše
Vukovar Goražde Mostar Sarajevo
Ljudi bez duše
I moju dušu ruše evo

Niko ne može ko svoj svoga
Balkan je digao na sebe ruke
Sad molimo Boga jedinoga
Da nas spasi od sopstvene bruke

Divlje zvijeri izašle iz Pakla
Pakao su na zemlji stvorile
Zla kob nas je rukama dotakla
Bože ima l išta ružnije od sile

Mostove,fabrike bogomolje sve kod nas ruše
Ruše sve što vojeti ne umiju
Ruše ljubav ruše ljudske duše
I budućnost ruše rušeći istoriju

OSVETA PUSTINJE

Svijet su cijei silni uzburkali
Pola svijeta se seli u drugu polovinu svijeta
Na onaj svijet idu posustali
A cvijeće sreće neće nikome da procvjeta

Prokletoje sve što se dobije
Preko tuđih patnji preko tuđe krvi
To nikome srećno bilo nije
Svi ćemo pomrijeti samo ne znamo ko će prvi

Planeta se sama od sebe urušava
Sama sebe ljudskom zlobom jede
Kada se savjest i mudrost uspava
Tada bijede žure da pobijede

Pustinja iz pustinje bježi
Al niko ne može da pobjegne od sebe
Svo zlo svijeta u ljudima leži
Zažaliće svijet ako pustinja ozebe

Kada se krv u pustinji zaledi
I svijet će cijeli zažaljet topline
Jer zlo nikad na jednom mjestu ne sjedi
Ko zlo stvori od zla i pogine

Ne daj Bože da se pustinja cijela
Na cijeli svijet proširi
Iz vode će isplivvati ona mrtva tijela

A po ljudskoj krvi šetati vampiri

Braho Adrović, rođen je 25.07.1947. godine u selu Donja Vrbica kod Berana. Osnovnu školu završio je u Vrbici i Petnjici, a Pedagošku akademiju (grupa srpskohrvatski jezik i književnost) u Nikšiću. Bio je član prve redakcije lista studenata Crne Gore “Studentska riječ”, a jedno vrijeme i odgovorni urednik tog glasila. Više od deset godina bio je profesionalni novinar dnevnog lista “Pobjeda”, a oko dvije ipo decenije i profesionalni novinar Televizije Crne Gore-dopisnik iz Berana,Plava, Andrijevice i Rožaja. Bio je i VD direktora Centra za kultru u Beranama i u dva mandata potpredsjednik opštine Berane.Adrović je bio i jedan od osnivača i zamjenik glavnog i odgovornog urednika revije “Novi dani” koja je jedno vrijeme izlazila u Beranama. Bio je član redakcije i stalni saradnik lista “Sloboda”,urednik za poeziju časopisa “Mostovi” koji je izlazio u Pljevljima i jedan od pokretača i članova redakcije obnovljenog izdanja časopisa “Tokovi“ u Beranama.Adrović je bio i honorarni saradnik listova “Arena”,”Vjesnik” i Agencije “Tanjug”, a povremeno je sarađivao i u drugim glasilima.Junaci njegovih reportaža u zagrebačkoj “Areni” su proglašavani “Pothvatom godine”. Braho Adrović je do sada objavio knjige poezije: “Biti živ”, “Juče na ulici”, “Hiljadu dana ljubavi”, “Balkanske elegije”, “Rat u kući”, “Objava nezaborava”, “Gorki vijenac”, “Vječno uzaludno”, “S one strne nade”, “LJudi i neljudi”, “Izabrane pjesme”, “Mapa bolnih mjesta”, “Čovjek i vrijeme”, “Đavolje međe”, knjigu humorističko satirične poezije “Velika šetalica” “Mapa bolnih mjesta”, kao i roman “Porijeklo grijeha”. Adrović je zastupljen u više antologija i izbora poezije u zemlji i inostranstvu.Učestvovao je na većini važnijih festivala poezije i drugih književnih manifestacijama na prostorima ondašnje Jugolavije kao i u Bugarskoj, Luksemburgu, Njemačkoj i Albaniji. Braho Adrović je za svoj književni rad dobitnik najvećeg opštinskog priznanja,nagrade “2l. jul” u Bearanama. Dobitnik je prve nagrade na susretu mladih pjesnika Crne Gore u Podgorici, dobitnik prve nagrade “Mirko Banjević” za knjigu poezije ” Ljudi i neljudi” u Nikšiću, prve nagrade za najbolju humorističko-satiričnu pjesmu na međunarodnom festivalu humora, satire i karikature u Danilovradu kao i prve nagrade za najbolju pjesmu o Limu na književnim susretima “Pjesnici sa Lima o Limu” u Bijelom Polju,Nagrade “Krilata Seošnica” za poeziju za dejecu i mlade I prve nagrade za najbolju pjesmu časopisa “Avlija” za 2018. Godinu. Adrović je objavio i četiri dokumentarna televizijska filma “Mlinarica”,” Vječiti gubitnik, Selmo”, “Krila Berana” i “Beranska gimnazija”. Braho Adrović živi i radi u Beranama

Post Grid #7

Predsjednik Milanović otvorio 35. salon mladih – MILLENNIAL

Predsjednik Milanović otvorio 35. salon mladih – MILLENNIAL

Akademija Art22/10/2020

Predsjednik Republike Hrvatske, gospodin Zoran Milanović uveličao događaj prigodnim govorom i svečano otvorio izložbu Događaju su nazočili Nina Obuljen Koržinek,…