Mali ženski razgovori sa saborskom zastupnicom prof. Marijom Selak Raspudić

Konkretni ljudi uvijek dolaze ispred uvjerenja, politike ili bilo kakvih apstraktnih stavova

“S 18 godina mislila sam da je pitanje o smislu života najvažnije pitanje na svijetu. Doduše, tada sam se još nadala da na njega postoji i odgovor. Također, kako sam podjednako voljela i brojke i slova, činilo mi se da je filozofija jedina dovoljno široka i duboka da obuhvati svo ljudsko znanje.”, kazala je to sveučilišna profesorica Marija Selak Raspudić za koju je šira javnost najprije doznala kao temperamentnu gošću “bez dlake na jeziku” u emisiji Peti dan koja ide u večernjem terminu svakog petka na HRT-u, a od nedavno je prof.dr.sc. Marija Selak Raspudić saborska zastupnica. Argumentirano s puno filozofskog erosa prof. Selak Raspudić objašnjava sve društvene fenomene, a za Male ženske razgovore portala Akademija Art govorila je o ljubavi, svojoj obitelji u kojoj je rođena i odrastala, o svojem domu, o filozofiji i politici. Zavirite u svijet ove ljupke filozofkinje koja uvijek spremno odgovara na mnoga pitanja od životne važnosti i to smislenim i produhovljenim stavom.

Gordana Igrec

Svojevremeno ste citirali Vladu Gotovca i rekli: “Moja mala Hrvatska, tako rijetko radosna”, što ste Vi pod time mislili?

Čini mi se da je tom rečenicom Gotovac poetski pogodio bit naše situacije, a to je da smo dobili domovinu u formalnom smislu, dok ona sadržajno nikako ne uspijeva zaživjeti. Na tom tragu, naš je paradoks što zbog veličine i potencijala Hrvatske stalno imamo osjećaj da smo nadomak rješenja, dok nas stvarnost ne podsjeti da je situacija obrnuta, odnosno da tonemo sve dublje.

Gdje ste rođeni?

Rođena sam u Zagrebu u Petrovoj bolnici kao drugo od četvero djece.

Iz kakve obitelji potječete?

Potječem iz prosvjetarske obitelji. Ne mogu reći da nam je u životu nečega manjkalo, ali kako je bila riječ o velikoj obitelji, o dodatnim, nenužnim troškovima nije bilo ni govora tako da sam se vrlo rano financijski osamostalila. Tako sam radila različite poslove tokom cijelog studija, a u prvi radni odnos u realnom sektoru ušla sam čim sam odslušala četvrtu godinu studija.

Kako to da ste odabrali studij filozofije?

S 18 godina mislila sam da je pitanje o smislu života najvažnije pitanje na svijetu. Doduše, tada sam se još nadala da na njega postoji i odgovor. Također, kako sam podjednako voljela i brojke i slova, činilo mi se da je filozofija jedina dovoljno široka i duboka da obuhvati svo ljudsko znanje.

Što ste diplomirali, a što doktorirali?

Diplomirala sam filozofiju i hrvatski jezik i književnost, a doktorirala filozofiju.

Što je filozofija, za Vas?

Podsjetnik na vlastitu ograničenost, a onda i ograničenost ljudskih spoznajnih mogućnosti, jednako kao i nevjerojatnu kreativnost u pokušaju da se ona nadiđe.

Može li netko poput filozofa/kinje doprinjeti kvalitetnijoj političkoj sceni u našoj maloj Hrvatskoj?

Bilo koja osoba, neovisno o struci, koja će u prvom redu neovisno, a zatim ozbiljno, predano i analitički, dakle nebleferski, pristupiti političkim pitanjima može napraviti iskorak. Prednost ali, istodobno, i nedostatak, filozofa je što oni uvijek pokušavaju obuhvatiti širu sliku od pojedinog zakona na koji se rasprava odnosi. Zasad još nisam sigurna doprinosi li to razrješenju društvenih dilema ili nepotrebno komplicira stvari. Vjerojatno ću odgovor dobiti na kraju mandata, kada stavim svoj mandat na raspolaganje biračkoj volji građana.

Vaš angažman za žensko pitanje? Dokle ide i na čijem je tragu? Treba li emnacipacija i muškarcima?

Što se tiče mog angažmana za žensko pitanje, najviše me brine da ne bih u kritici stranputica domaćeg deklarativnog feminizma, što je tema koja se, nažalost, dosad pokazala medijski potentnija, previdjela stvarno stanje stvari, odnosno zaboravila što je istina. A ona je, čini mi se, da mnoge emancipacijske privilegije koje su meni samorazumljive, mnoge žene i dalje tek čekaju dostići. Nadam se da će im u tom smislu i moj rad pomoći, s ciljem izgradnje jednog pravednijeg društva. Na tom tragu za mene je autentični feminizam onaj koji približava žene i muškarce u jednoj zajedničkoj borbi za kvalitetniji život, stoga je odgovor na pitanje treba li emancipacija i muškarcima, da je prava emancipacija žena ujedno i emancipacija muškaraca, i obrnuto.

Što za Vas znači majčinska uloga? Još je Pavao Vuk Pavličić pisao o odgoju djeteta i utjecaju majke na djetetov svijet i svjetonazor…

Teško je govoriti o majčinstvu, a izbjeći patetiku. Ono što je meni bilo neobično je da postoji jedno živo biće koje je u potpunosti ovisno o meni, što je neusporedivo s bilo kojim drugim tipom odgovornosti. S druge strane, dijete mi je dalo mir koji prije nisam osjećala. Kada nju pogledam, imam osjećaj da je sve na svome mjestu. Možda je na tom tragu Levin u Ani Karenjinoj dao najbliži odgovor na pitanje o smislu života koji je pronašao u rođenju djeteta.

Koliko ste knjiga izdali? I o čemu govore?

Izdala sam dvije knjige. Prva je Ljudska priroda i nova epoha, a ona govori o načinu na koji se ljudska priroda razotkriva u susretu s modernom tehnikom, s naglaskom na kritici pokušaja „poboljšanja“ čovjeka različitim biomedicinskim intervencijama. Druga se zove Zlo i naopako, a bavi se promišljanjem zla u našoj suvremenosti gdje se ponovo vraćam odnosu čovjeka i tehnike, odnosno našim moralnim zastranjenima u virtualnoj stvarnosti.

Kako je biti u braku isto sa filozofom?

Nimalo filozofično. Naime i u našem, kao i u svakom drugom braku, u prvom su planu svakodnevne, pragmatične brige oko djeteta i organizacije dana. S druge strane, prednost je braka s filozofom što bih, da nisam udana za filozofa, cijelo vrijeme razmišljala o tome kako bi bilo biti u braku s filozofom.

Do kojih vrijednosti najviše držite u životu?

Čini mi se da bi odgovor bio previše banalan ako izdvojim neku pojedinačnu vrlinu. Možda eto tek da kažem da mislim da konkretni ljudi uvijek dolaze ispred uvjerenja, politike ili bilo kakvih apstraktnih stavova.

Gdje sebe vidite za 10 godina?

Nije mi toliko važno gdje ću biti u smislu nekih formalnih funkcija, bitno je da društvo u kojem se nalazim ostane isto, živo i zdravo, a, ako se i proširi, neću se buniti.

Što je za Vas ljubav?

Sve ono što sam mislila da nije jer preživljava unatoč potpunom neskladu s mojim očekivanjima.

Kakvu Hrvatsku biste željeli svojem djetetu?

Često radosnu, da parafraziram Gotovca.

Kako provodite slobodno vrijeme? Imate li vremena za čitanje beletristike? I volite li možda čitati poeziju i koje pjesnike ili prozu i koje pisce?

Trenutno nemam slobodnog vremena, odnosno vremena kojim ja upravljam, prvenstveno zbog malog djeteta. Dok sam ga imala, kao i svima, nije mi ništa značilo i najčešće sam čekala da prođe. Načelno, voljela sam vrijeme provoditi s prijateljima u dugim i besmislenim razgovorima o svemu i svačemu. Što se literature tiče, poezija ima prvenstvo, Petar Gudelj, Dorta Jagić, duga je lista. Inače, trenutno je na čekanju drugi dio Mannove Čarobne gore, knjige koja me, nakon dugo vremena, baš oborila s nogu. I svejedno nikako da je završim. Mislim da to sve govori.

Kako ćete odgajati svoju kćerkicu?

To će ponajprije ovisiti o njezinom karakteru koji mi je još teško procijeniti jer je mala beba. Mogu samo reći da se nadam da ću zadržati dovoljnu količinu „zdravog“ autoriteta. Smatram da je on u odgoju važan jer se tek u produktivnom konfliktu s roditeljskim, a kasnije i školskim i svim ostalim oblicima autoriteta realiziramo i potvrđujemo kao samostalna i punoljetna bića.

Predsjednik Milanović otvorio 35. salon mladih – MILLENNIAL

Predsjednik Milanović otvorio 35. salon mladih – MILLENNIAL

Predsjednik Republike Hrvatske, gospodin Zoran Milanović uveličao događaj prigodnim govorom i svečano otvorio izložbu Događaju su nazočili Nina Obuljen Koržinek,…