LJUBO KRMEK u pjesničkoj antologiji u redakciji T.M. Bilosnića

Ljubo Krmek

LJUBO KRMEK je rođen 22. ožujka 1969. u Čapljini. Osnovnu školu pohađao je u Hutovu, a Željezničku tehničku školu u Sarajevu. Radi kao prometnik vlakova u Pločama. Pjesme, priče i drame su mu objavljivane u više listova, časopisa, zbornika i antologija u BiH i RH. Za svoje pjesništvo 2010. nagrađen je nagradom ‘’Dubravko Horvatić’’, a nagradama „Antun Branko Šimić“ i „Kula“ 2017. Objavio je petnaest knjiga (poezije i proze te pregled pjesništva Donje Hercegovine.

Ljubo Krmek

BESCJEN SLOVA DRAGA

Ne dam svoga slova
Ne dam kosti svoje
Meso svoje
Žile svoje
Ime moje

Ne dam svoga slova
Ne dam svoga oca
Majku svoju
Djecu svoju
Ljubav moju

Ne dam svoga slova
Makar će me mlini mljeti
Ja ću tvrdovati
Jav ću dati

Tamnovati
Tugovati
Ludovati

Ne dam svoga slova
Ni za strah
Ni za blago
Ni za volju
Nijednog človjeka segaj svijeta

Rijek sam dao

Ne dam svoga slova

BITI ILI NE BITI

Želiš li pjesan činiti
Zapažen biti
Pjesničiti

Želim

Opiši zlo samo

Samo

Snove nesna ćeš sanjati
Svoju sjenku ćeš bojati
Ležeći ćeš hodati

Zmije će te grliti
Vukovi rane lizati
Orlovi kose biskati

Mirisat ćeš mirise zmije
Njušit ćeš vukove na daljine
S orlovima ćeš birati visine

Trovat će te
Lomit će te
Gonit će te

Polako

Kad ujedu te
Kad raskomadaju te
Kad razgrabe te

Branit’ će te
Volit’ će te
Slavit’ će te

Pa ti vidi
Ili ne vidi

Pa ti budi
Ili ne budi

KIPI NA KAMI

Inuda ideže hudoba
S istočnika

Velja zlaga sila
Zahuli
Prepodobnim evanđeljem

Liho se tvorenje
Zdesi Huminom

Bijeda nevidovna

Az Komjen
Ponosnik humski

Bijah kletvenik
U svoga gospodina

Cjelovah ljubu
Maranu

Od Dubrava goranu

Meni že videštu
Ne imade druge
Obnajdosmo

Gorkinja u goru
Vitez u dolu

Isprve jarosti
Ljutje dadoh

Vascijem srcem
Branih vsaki pedalj

Daže do jazvi
Ne dopah

Na šuici
Na ručici

Ne mogah se iscijeliti
Pa legoh

Častan

Dokoli ne skončah
K’nepijelu

Ježe ašte najde naprida
Bonu Maranu

Nek glas joj da
O žitiju ednom

Komjen bi hrabren
U rvanijzi

Jakože nikto

Vojini moji

Ispisaše mi
Kipi na kami

Ni kad zgiboh

Ne odagnah je
Od sebe

NE POPIRAJTE ME NOGAMA

Jere

Zemlja će vas ukaljati
Travke divljakuše probost će vam tabane

Ne popirajte moju bratiju

Stoljeća krvarenja su nam na plećima
Neravne borbe su u našim ranama

Molju vas

Škoda bi kakova mogla vas zdesiti

Ne upirite u moj stajećak
Od kojeg plavet neba blješti

Ne pirite krvave megdane
Zmij vam je za petama

Jere

Ja sam kamenica za žednika
Lelujav treptaj kovilja

Milostiju božjom prijateljstvo ištem

I u petak i u šestak i u sedmak

ZADOM

Iza huma
Iza uma
Moj je dom
Zadom

Od solne zemlje
Načinjena
Moja je kuća

Bez zidova
Bez puškarnica
Bez štita
I bez lica

Zovem se Ratimir
I živim svoj nemir

Raspoređujem ga
Podjednako

U zemlji
U kamenu
U vodi

A najviše
U zlobi dobi
Vjetar me vodi

Bojim se Bjelboga
Što dade mi more

U inat Crnbogu
Iz Pragore

ZAPIS O IMENU

I dopade me bono ime
I dopade me zvon slabine

I od boli skrojiše mi ime

I zazvaše me bolibolibolibo…
I stadoše bolibolibolibo…

I ostah Libo na svojoj boli

I pisah slovo kakore boli voli
I vavijek od boli bijah gori

I uznah boli protivu zlom se hrvat
I vojnu boli prozvahu rat
I moje ime Libo Hrvat

ZBJEGO BIH S POVRŠI

Sidrac mi dajte

Da usidrim tijelo
Da se skrijem
Da kosti zgrijem

Uz rodicu
Uz crnicu
Uz zemljicu

Džebrak mi dajte

Da ne vide
Da ne znadu
Da me ne kradu
Da me ne imadu

Divlje zvijeri

Kovaču

Zasijeci kamenu ploču
Sačini gnijezdo slovu
Zapiši da nemam ništa
Doli mladosti
Zamoli da ne dotiču ticalima
Moje kosti

Ili kovaču

Izdubi kamenicu
Na mome licu
Nek’ djevojke s noći
Kradom odnose kišnicu

Ljubo Krmek

Ljubo Krmek u pjesničkoj antologiji u redakciji T. M. Bilosnića