Ljubo Krmek
LJUBO KRMEK je rođen 22. ožujka 1969. u Čapljini. Osnovnu školu pohađao je u Hutovu, a Željezničku tehničku školu u Sarajevu. Radi kao prometnik vlakova u Pločama. Pjesme, priče i drame su mu objavljivane u više listova, časopisa, zbornika i antologija u BiH i RH. Za svoje pjesništvo 2010. nagrađen je nagradom ‘’Dubravko Horvatić’’, a nagradama „Antun Branko Šimić“ i „Kula“ 2017. Objavio je petnaest knjiga (poezije i proze te pregled pjesništva Donje Hercegovine.
Ljubo Krmek
BESCJEN SLOVA DRAGA
Ne dam svoga slova
Ne dam kosti svoje
Meso svoje
Žile svoje
Ime moje
Ne dam svoga slova
Ne dam svoga oca
Majku svoju
Djecu svoju
Ljubav moju
Ne dam svoga slova
Makar će me mlini mljeti
Ja ću tvrdovati
Jav ću dati
Tamnovati
Tugovati
Ludovati
Ne dam svoga slova
Ni za strah
Ni za blago
Ni za volju
Nijednog človjeka segaj svijeta
Rijek sam dao
Ne dam svoga slova
BITI ILI NE BITI
Želiš li pjesan činiti
Zapažen biti
Pjesničiti
Želim
Opiši zlo samo
Samo
Snove nesna ćeš sanjati
Svoju sjenku ćeš bojati
Ležeći ćeš hodati
Zmije će te grliti
Vukovi rane lizati
Orlovi kose biskati
Mirisat ćeš mirise zmije
Njušit ćeš vukove na daljine
S orlovima ćeš birati visine
Trovat će te
Lomit će te
Gonit će te
Polako
Kad ujedu te
Kad raskomadaju te
Kad razgrabe te
Branit’ će te
Volit’ će te
Slavit’ će te
Pa ti vidi
Ili ne vidi
Pa ti budi
Ili ne budi
Tomislav Marijan Bilosnić – iz ciklusa 33 (tuš, crtež) 
Tomislav Marijan Bilosnić – iz ciklusa 33 (tuš, crtež)
KIPI NA KAMI
Inuda ideže hudoba
S istočnika
Velja zlaga sila
Zahuli
Prepodobnim evanđeljem
Liho se tvorenje
Zdesi Huminom
Bijeda nevidovna
Az Komjen
Ponosnik humski
Bijah kletvenik
U svoga gospodina
Cjelovah ljubu
Maranu
Od Dubrava goranu
Meni že videštu
Ne imade druge
Obnajdosmo
Gorkinja u goru
Vitez u dolu
Isprve jarosti
Ljutje dadoh
Vascijem srcem
Branih vsaki pedalj
Daže do jazvi
Ne dopah
Na šuici
Na ručici
Ne mogah se iscijeliti
Pa legoh
Častan
Dokoli ne skončah
K’nepijelu
Ježe ašte najde naprida
Bonu Maranu
Nek glas joj da
O žitiju ednom
Komjen bi hrabren
U rvanijzi
Jakože nikto
Vojini moji
Ispisaše mi
Kipi na kami
Ni kad zgiboh
Ne odagnah je
Od sebe
NE POPIRAJTE ME NOGAMA
Jere
Zemlja će vas ukaljati
Travke divljakuše probost će vam tabane
Ne popirajte moju bratiju
Stoljeća krvarenja su nam na plećima
Neravne borbe su u našim ranama
Molju vas
Škoda bi kakova mogla vas zdesiti
Ne upirite u moj stajećak
Od kojeg plavet neba blješti
Ne pirite krvave megdane
Zmij vam je za petama
Jere
Ja sam kamenica za žednika
Lelujav treptaj kovilja
Milostiju božjom prijateljstvo ištem
I u petak i u šestak i u sedmak
ZADOM
Iza huma
Iza uma
Moj je dom
Zadom
Od solne zemlje
Načinjena
Moja je kuća
Bez zidova
Bez puškarnica
Bez štita
I bez lica
Zovem se Ratimir
I živim svoj nemir
Raspoređujem ga
Podjednako
U zemlji
U kamenu
U vodi
A najviše
U zlobi dobi
Vjetar me vodi
Bojim se Bjelboga
Što dade mi more
U inat Crnbogu
Iz Pragore
Tomislav Marijan Bilosnić – iz ciklusa 33 (tuš, crtež) 
Tomislav Marijan Bilosnić – iz ciklusa 33 (tuš, crtež)
ZAPIS O IMENU
I dopade me bono ime
I dopade me zvon slabine
I od boli skrojiše mi ime
I zazvaše me bolibolibolibo…
I stadoše bolibolibolibo…
I ostah Libo na svojoj boli
I pisah slovo kakore boli voli
I vavijek od boli bijah gori
I uznah boli protivu zlom se hrvat
I vojnu boli prozvahu rat
I moje ime Libo Hrvat
ZBJEGO BIH S POVRŠI
Sidrac mi dajte
Da usidrim tijelo
Da se skrijem
Da kosti zgrijem
Uz rodicu
Uz crnicu
Uz zemljicu
Džebrak mi dajte
Da ne vide
Da ne znadu
Da me ne kradu
Da me ne imadu
Divlje zvijeri
Kovaču
Zasijeci kamenu ploču
Sačini gnijezdo slovu
Zapiši da nemam ništa
Doli mladosti
Zamoli da ne dotiču ticalima
Moje kosti
Ili kovaču
Izdubi kamenicu
Na mome licu
Nek’ djevojke s noći
Kradom odnose kišnicu
Ljubo Krmek u pjesničkoj antologiji u redakciji T. M. Bilosnića
