14. DANI FRANJE HORVATA KIŠA

 Središnji program

14. hrvatski knjiŽevni putopis

3. LISTOPADA 2020.

LOVAČKI  DOM – ZAZIDJE, LOBOR

                  *

POKROVITELJSTVO /POTPORA, ORGANIZACIJA:

MINISTARSTVO KULTURE I MEDIJA REPUBLIKE HRVATSKE  •

KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA  •   KAJKAVSKO SPRAVIŠČE – društvo za širenje i unapređivanje znanosti i umjetnosti, Zagreb  • Udruga za kulturno stvaralaštvo  FRANJO Horvat Kiš, Lobor  • OPĆINA LOBOR

***

SUBOTA, 3. 10. 2020. Lovački dom (terasa),  Lobor,  Zazidje b.b. 15,00 sati

*

14. hrvatski književni putopis

Svečano proglašenje rezultata 14. natječaja za književni putopis  – prema odluci stručnoga suda

(dr. sc. Ivo Kalinski, predsjednik žirija i predsjednik  Kajkavskoga spravišča, Zagreb,

 dr. sc. Božica Pažur, gl. i odg. urednica časopisa Kaj, i Darko Raškaj, pjesnik)  

Dodjela nagrada laureatima  •  Mali putopis (OŠ Franje Horvata Kiša Lobor)

• Glazbeni trenutak: Dunja Knebl, kantautorica  • Voditelj svečanosti: Dubravko Sidor, glumac

                                                                       *

Gostovanje Tribine Kajkavskoga spravišča, Zagreb:

Predstavljanje  knjige putopisca i publicista  Radovana – Radeka Brlečića: USUSRET VENERI /Putovanje Jutarnjom zvijezdom (POU Sv. Ivan Zelina, Mala biblioteka Dragutin Domjanić, knj. 101); sudjeluju: književnik dr.sc. Boris Beck – voditelj Tribine, književnik Marijan Grakalić – urednik knjige, i autor Radovan Brlečić

*

U skladu s epidemiološkim mjerama, program je na otvorenom, uz obavezno nošenje maski!

                                                                       ***

Ovogodišnja potpora cjelokupnom programu: Ministarstvo kulture i medija RH, Krapinsko-zagorska županija. Nagrade osigurava Općina Lobor.

Franjo Horvat Kiš  (Lobor, Hrvatsko zagorje, 23. rujna 1876. – Zagreb, 2. lipnja 1924.) – pripovjedač i putopisac u razdoblju moderne

Završivši  učiteljsku školu (koju je pohađao u Zagrebu i u Osijeku), službuje kao učitelj u Kovačevcu, Selima Zagorskim, Dugom Selu, Brinju, a najdulje u Karlovcu (1909.-1919.). Umro je, oboljevši od tuberkuloze, u Zagrebu, kao tajnik Medicinskoga fakulteta.

U književnost je ušao crticom Djetinja ljubav, u časopisu Bršljan, 1893., a prozu je objavljivao u Novoj nadi, Napretku, Vijencu, Domaćem ognjištu, Savremeniku, Bosanskoj vili i drugim časopisima. Cjelokupni beletristički opus sveo je, u tematskom smislu, na promatranje skupina malih ljudi, seljaka, malograđana, sitnih činovničića nastojeći, prije svega, osmisliti unutarnja, emocionalna stanja svojih junaka (Ženici, 1902.). Poslije, u većim pripovijestima (Zašto?, 1908.; Obijalo, 1918.) protagoniste svojih proza  stavlja u širi društveni kontekst, dotičući i određene socijalne probleme svojeg vremena. U svim njegovim crticama i novelama, pisanim uglavnom deskriptivnom tehnikom, dominira motiv ljubavi variran od minucioznog opisivanja subjektivno-emocionalnih potresa pojedinih junaka do njihovih etičkih i društvenih određenosti. Putopisi (Viđeno i neviđeno, Istarski puti)  neprijeporno su najbolje umjetničke stranice Kiševa djela.(…)

Djela: ‘’Ženici’’, 1902.; ‘’Zašto?’’, 1908.; ‘’Viđeno i neviđeno’’, 1911.;’’Nasmijani udesi’’, 1918.; ‘’Istarski puti’’, 1919., Sabrana djela I-II, 1943.; Izabrana djela. PSHK, knj. 67, 1966.

(M. Šicel – iz Leksikona hrvatskih pisaca, ŠK – Zagreb, 2000.)