SINIŠA MATASOVIĆ u pjesničkoj antologiji u redakciji T.M. Bilosnića

Siniša Matasović

Siniša Matasović (Sisak, 1980.), apsolvirao je strojarstvo na Zagrebačkom sveučilištu. Piše poeziju, prozu, haiku poeziju, književnu kritiku, a bavi se i uredničkim radom. U sisačkom ogranku MH moderira i vodi poetska okupljanja poznata pod nazivom Stihovnica Siska, a tri godine je bio aktivan i kao zamjenik glavne urednice časopisa Riječi.

Pri Sisačkoj udruzi za promicanje alternativne i urbane kulture je urednik nakladničke djelatnosti i pokretač biblioteke Teatar piva te glavni i odgovorni urednik međunarodnog časopisa za književnost, kulturu i umjetnost Alternator.

Tri godine je radio kao vanjski suradnik HRT-a (dramatizacija) na emisiji pod nazivom ”Radio roman”. Aktualni je voditelj književne tribine ‘’Siniša Matasović vam predstavlja’’ u Narodnoj knjižnici i čitaonici Vlado Gotovac Sisak.

Pjesme i haiku uradci prevođeni su mu na strane jezike: engleski, ukrajinski, slovenski, njemački i mađarski. Uvršten je u niz antologija i panorama suvremenog hrvatskog pjesništva.

Član je Matice hrvatske i Društva hrvatskih književnika. Predsjednik je Ogranka DHK Sisačko-moslavačke županije.

Do sada je objavio: ‘Sisak se uspješno pretvara da spava’ (zbirka poezije, 2015.), ‘Nećak’ (roman, 2016.), ‘Tvoj novi dečko’ (zbirka poezije, 2018.) i ‘Noću za šankom’ (zbirka haiku poezije, 2020.)

Siniša Matasović

obitelj

sinoć sam se pojavio kod svojih u stanu i
baba po maminoj strani me upitala:
”Siniša, kako tvoja obitelj?”
”dobro”, odgovorio sam.
”a dečica, i oni su dobro?”
”super, svi su dobro”, potvrdio sam

”kakva obitelj, kakva djeca, pa ti si neoženjen?”
zinula je moja mama kada smo ostali nasamo.
”nemam pojma, otkud bih ja znao, glavno da su dobro”,
slegnuo sam ramenima.
mama se na to požurila u hodnik raspravljati s babom,
a ja sam se izvalio ispred televizora i
otvorio pivo

sutra

danas sam odlučio usporiti tempo,
neka svijet pričeka.
odgodit ću otprije zakazane obaveze i
pomaknuti rokove za isporuku tekstova,
ne moraju mi ni isplatiti honorare.
neka svijet pričeka.
sutra ću otići djedu na grob.
maznut ću ocu upaljač iz jakne i
potom kupiti lampion;
jeftin, malen, važan je znak pažnje;
veličina je nevažna.
važno je sjetiti se i
iskazati djedu poštovanje.
zaslužio je.
imao je težak život, teži od moga,
pa ipak nikada nije povio kičmu.
ništa mu nisu mogli ustaše ni partizani ni
ova današnja bagra.
mogli su jedino pucati,
tako bi priznali poraz.
imao je težak život, teži od moga,
nikada mu to nisam rekao

sutra ću otići djedu na grob,
neka svijet pričeka.
sjest ću na bicikl i lagano otpedalirati,
auto ću ostaviti doma u garaži

naslov

sinoć je moja baba odlučila napisati
svoju prvu pjesmu.
prije toga je napunila 88 godina života,
zatim 89,
a prošle godine i 90.
ušla je u moju sobu s listom bijeloga papira,
sjela za stol pored mene i rekla:
”Siniša, odlučila sam pisati poeziju, ako možeš ti, mogu i ja”
”odlično”, podržao sam ju, ”uzmi olovku i piši”
”zar samo tako?” začudila se baba.
”samo tako.”, potvrdio sam.
”ali ne bih li najprije trebala smisliti naslov?” skeptično je nastavila.
”ne treba ti naslov, njega stigneš dodati i kasnije”, poučio sam babu.
nato je moja baba ustala,
pogužvala papir i demonstrativno izjavila:
”jebeš tebe i tvoju poeziju!”

karavan

nakon svega što smo zajedno prošli
moja bivša djevojka i ja kroz 4 godine
ljubavne veze,
ona se udala za jednog poprilično mišićavog i sirovog tipa.
osvojio ju je na parkiralištu ispred trgovačkog centra
u sitne noćne sate riječima:
”izvadit ću ga na vrijeme, ne brini”.
nije teško pogoditi da ga nije izvadio,
a od ostalih podataka mogu navesti i to da smo ona i ja
tada još uvijek bili u vezi i da ju je on povalio
u volkswagenovom karavanu golubinje plave boje,
broj registracijskih pločica: ZG 70914 EF

meni je prije toga uporno tvrdila kako se ne želi vezati,
da ne podnosi djecu i da se nakon faksa planira preseliti
u Njemačku ili Švedsku,
tamo će ostvariti karijeru znanstvenice.
danas radi kao pomoćno osoblje u fotokopiraoni njegova oca i
ponekada sjedne s prijateljicama na kavu u Tkalči

amerika

možda je
ta tvoja Amerika
negdje puno bliže nego
što ti misliš,
puno bliže nego što si sama sebi
spremna priznati,
a ipak to osjećaš u sebi – duboko u sebi

možda je u stražnjem dijelu dvorišta
iza moje kuće
na istom onom mjestu gdje je
u vrijeme našega djetinjstva stajala
lipa zbog koje su ti izbijali lišajevi
po tijelu
jer se ispostavilo da si alergična na lipu
i na još koješta

kihala si, suzile su ti oči,
obraze si privijala čvrsto uz moje tijelo
pa smo je dali posjeći jer sam
zamolio oca da je posječe.
uvjeravao sam ga da mrzim lipe,
a on nikako nije mogao pojmiti da
odjednom mrzim ono što sam toliko volio
i čiji sam čaj pio radije i od
mente i od sljeza

u predvečerje ili
usred bijela dana
pored istih onih ljuljački na kojima
smo se držali za ruke i
zamišljali da je svemir zelen

ta tvoja Amerika

sisak se uspješno pretvara da spava

svaki bi čovjek
trebao barem jednom u životu
noću isploviti na rijeku

valove je vrlo jednostavno
pretpostaviti četveronožnim sandučićima el. pošte.
šišmiši su podjednako agilni
kao u predvečerje
– izgleda da ih zavarava rafinerijska svjetlost –
a i zrak je na prevaru isti.
benzen u atmosferi ne odaje
…… miris,
ali sigurnije ga je ispustiti u
…… okoliš
nakon što kazaljke označe ponoć

Sisak se uspješno pretvara da
…… spava

stepeništa postanu zagušljiva i
…… uska
pa se sugrađani prilikom mimoilaženja
neminovno dotaknu laktovima i
pronađu idealan izgovor da
jedni od drugih okrenu
…… glavu
i ne osjete ništa

boeing*

pogledao sam visoko u nebo i
Boeing mi je padao ravno na glavu – Boeing 747.
ups. otelo mi se, netko je u Sisku pucao na Boeing –
na Boeing 747,
ali nisam opazio nikakav bljesak,
prasak čuo nisam i ne, nije, nitko u Sisku nije pucao
na Boeing.
u Sisku nema terorista i nitko nema protiv nikoga ništa.
da je netko i pucao, promašio bi.
i ja bih promašio.
u Sisku uvijek nešto promašujemo –
ljubav svog života ili onu nestašnu rupicu u koju
se umeće pedeseta svijećica na torti,
a odgovorni tvrde da nam je sve to od alkohola
(naravno da nam je od alkohola)

nagnuo sam pivo i promatrao
gada
dok mi je padao na glavu pa sam se
pomaknuo nekoliko koraka u stranu i začuo jedan
odriješiti ”PLUMP!”.
uronio je u oranicu natopljenu od kiše i
putnici su izašli neozlijeđeni.
smeće se jednostavno zabilo u tlo i
to je bilo to,
sirove sam krumpiriće učinio prženima i pozvao te
da sjednemo za stol

sjeli smo

(boeing* – u prenesenom značenju karcinom)

Siniša Matasović

SINIŠA MATASOVIĆ u pjesničkoj antologiji u redakciji T. M. Bilosnića

novo