MAJA KUŠENIĆ GJEREK u pjesničkoj antologiji u redakciji T.M. Bilosnića

Maja Kušenić Gjerek

Maja Kušenić Gjerek, profesionalna književnica, rođena 1961. godine, autorica trideset objavljenih naslova poezije i proze, diplomirala komparativnu književnost i filozofiju. Članica DHK i HZSU, djela su joj uvrštena u domaće i strane antologije poezije i proze i čitanke. Nekoliko knjiga za djecu objavila s majkom, Anicom Gjerek. Više od desetljeća bila je urednica u Maloj knjižnici DHK,  Zagreb i dopredsjednica Društva hrvatskih književnika u Zagrebu te u dva mandata predsjednica ogranka Matice hrvatske u Koprivnici. Autorica je brojnih recenzija, eseja i scenarija za Hrvatsku televiziju. Dobitnica nekoliko uglednih domaćih i međunarodnih književnih nagrada za poeziju i prozu u  Italiji i Bugarskoj i prevedena na više od deset jezika. Kao jedna od  osnivačica i članica Slavenske književne akademije u Varni objavila knjigu pjesama „Kristalna ruža“ na bugarskom jeziku. Odlikovana za književni rad odličjem Danice hrvatske s likom Marka Marulića

Maja Kušenić Gjerek

JESENJINOVA JESEN

Sergej je sjeo u bijele kočije
S parom brzih vranaca na čelu,
Nije bilo zvijezde tople da ga zgrije
Krvlju Boga dobrog na raspelu,
Što se kao ruža u snijegu smije.
Praporci su zvonili čudno,
Kao milijarde zaleđenih zvona,
Kao ljiljani da cvatu uzaludno,
Ili mjesec kad sklizne s kristalnog trona
Među oči iščezle pod vodom.
Lišće je odavno prekrio papir,
Snježna šapa koja guta riječi,
U jednom oku još je sjao safir,
Ali nigdje vina koje razum liječi
I umjesto Amora, hramao je satir.
Sergej je pustio zlato da rijekom oteče,
Jer što sa šakama punim zrnja
Kad noge tonu u živo blato,
A rumenilo mrvi prek(r)asnu večer?
Odmahnuo je rukom: Ništa zato.
Spasit će me pjesme.
U brod od papira stavit ću srce,
S dušom u sredini, kao zrnom graška,
Zazvati Ljepotu.
Spasit će me Jesen, već sva u bijelom,
Kao nevjesta što osuđenom
Na smrt sve oprašta,
Pjevajući -moju pjesmu!-
Zaljubljenom životu…

NEPOZNATA PJESNIKINJA

Na ulici velikog grada, nitko je
Neće prepoznati.
Njeno lice,
Nalik ni jednom drugom,
U ljudskom vrtu
Može spokojno cvasti,
Do pravednog uvenuća.
Može se
Odjenuti kao filmska diva,
Ili prodavačica igračaka,
Svejedno je.
I bez straha, može se
Poskliznuti i pasti, usred stiha.
Nitko se
Neće začuditi, jer nije
Dovoljno laka.
I nitko neće primijetiti,
Osim ptica,
Ali one oduvijek šire krila mašti.
Podići će je, kao i uvijek,
Vrijeme,
Stresti još malo perli s trepavica,
Jer u poeziji je djevojčica i
Svi misle, morala bi rasti.
Obuva
Prevelike cipele od strofa i stavlja
Na glavu metafizičke dijademe
Od stakla, umjesto stroge etike.
U poanti, naivno, obožava
Vatromete i slavlja.
Razgovara o svemu, osim o poeziji.
S poštarom o vremenu, susjedama
O modi.
Dugo lista raznobojne
Časopise, kao dijete slikovnice.
Onda sjedne i zapiše nešto.
Prolazeći kraj zrcala, poput
Kraljice, uvijek namršti lice.
Metafore su joj kao bolesne
Gospođice blijede i plakala bi
Neprimjetnije, kad bi znala.
Još plače, na glas, zbog tuđe
Bijede.
Njeno je vrijeme
Ono kojeg nema. Pjesnici
Za okruglim stolom vode
Strasne dijaloge o slobodnom
Stihu.
Ona, popuut zelenih ruža
Zalijeva bokore salate i zvižduće
Prigodne ode. Na predavanjima
O sintaksi drijema.
Večernjača je
Zatiče nad papirom, umornu i
Tihu. Ona je najtiši zatočenik
Pjesničke slobode.
Stalno ponavlja da je križ
Ljubavi sjena.
Nepoznata pjesnikinja. Čak ni
U pjesmi u prozi nećete je sresti
Nepočešljanu ili bosu.
Svi kažu
Da je ukočena.
Njeni su prijatelji
Već nijemi i žive u knjigama
Koje otvara noću kao žardinjere
Dragulja, ili zvjezdanih bombona.
Jednom, anđeo joj je iz samilosti
Bacio u naručje zlatnu liru,
No ona vjeruje da je to ukras
Za kosu
I stavivši je na glavu,
Umjesto krune, još leti
Visoko nad gradom,
Čvrsto
Držeći u ruci uzicu dječjeg balona.

RAČUN DOSTOJEVSKOG

Tisuću puta tisuću-
Puta tisuću tisuća-
Trenutaka – zvijezda – koraka –
Brojaka – beskraja,
Matematika je stroga učiteljica
Iz uma, zamahuje ravnalom
Koje je možda pruga,
Kojom putuje mrav kao vlak
Tračnicama umorna razuma.
Dok ne primijeti da je mozak
Ona bijela jabuka razdora
Poslije milijun godina,
A srce rumena vjetrenjača
Dozrela u grudima,
Što melje sitno bol u suze,
Mudrost u šutnju, a pjesmu
U zaborav ili miris ruže,
Valove tuge u poznatu pjenu.
Ti kažeš, kao crkveno prijestolje
Od spužve.Srce stvoreno za ženu.
Tisuću puta tisuću tisuća, ne daje
Ni mrvicu od kraljevstva ljubavi.
To su znali konjanici zasuti kopljima
I bolesnici sa zvijezdama u glavi.
Možda neka večer slična jantaru,
Samo jedna od tisuću tisuća,
Osvijetli tišinu.
Labud se ogleda
U vodi, sličan kredom zapisanu slovu
Na baršunastom kartonu,
Misao je skliska poput leda.
Ali samo tamo
Želim domovinu, u tom krhkom,
Toplom nebosklonu,
Duhom neshvatljiva reda.
Potpisujem i pišem rezultat –
Bog je samo jedan.

MARGUERITINA PJESMA

Nije sigurno da sam ikad napisala pjesmu.
U pričama, jahala sam vješto,
Plesala kao Eva, mijenjala temu,
Čak i sjedala na carski prijestol,
Tražeći sretno mjesto u refrenu.
Voljela sam misliti na prošlost,
U njoj je bol bio kukac
Zaleđen u jantaru,
Na svim stranicama uredno zapisana
I raspoređena svjetlost
I slova već pretvorila u riječi
Svaku utvaru.
U pričama je sve mirno.
Ali pjesma,
Ona može preskočiti srce
Poput antilope.Zagristi
Kao tigar u bijelo meso
Papirne voćke ili u stihovima
Poput kupina rasuti
Krvave stope.Prokockati svjesno.
Pjesma je zrcalo u kom se vidi duša –
Tko ima hrabrosti, živ,
Svući smrtno tijelo,
Kad se tuga u tamni kamen zgruša,
Tko smije tintu prosuti u bijelom,
Strgnuti vijence s čela lijepih ruža?
Nije sigurno da sam to mogla,
Reći u nekoliko rečenica sve što tišti.
Trebalo je polako
Izvlačiti tu nit iz sebe i tkati
Vuneni šal za dijete
Koje još nerođeno vrišti.

Jedna pjesma je
Ipak život. Makar tužan.
Tko bi mogao više dati?
Vremenu, vječnost je šaptala –
Piši

OSMI PUTNICI

Oni dolaze,
Oni su već došli,
Sa svojim pixelima
Koji svijetle
Puno snažnije
Od naših
Umornih očiju,
Njihova će nas
Brza stopala
Pregaziti poput
Dozrele pšenice
U polju,
Neuništivim,
Plastičnim čizmama
I utabati naše kosti
U glagoljicu,
A novi jezik
Kojim mucaju
Zamijeniti
Naše riječi
Od vrhnja i čokolade
Isprekidanim i glasnim
Binarnim kodovima,
S jednostavnim
Da i Ne
Životu
I što im ostaviti
Osim ovih par stihova
U vrtlogu vremena,
Poput slomljenog kompasa
U paralelnom svemiru,
Tim mladim divovima,
Koji nas nadrastaju
Skrivenim dronovima
U svojim glavama,
Kao sjenke u svjetlu
Davnog predosjećaja,
Da je, bez blata i pekmeza,
Pravedno
Naslijediti
Samo nadu,
Da će jednom netko
Zapjevati aleluju
I njihovim dječjim srcima,
Kad budu koračali,
Našim putem,
Prema
Nebeskom gradu

MALA

Tvoja noć, Bože,
Što bih ja bez tvoje noći,
Ne bih znala tko sam
Ni kamo idem,

Bez vidovitih snova
Koji me sjete
Da sam samo
Čestica Tvog bića
Koja kleči u prašini,

Hvala ti za tu
Tamu milosti,
Za mjesec koji
Muca srebro
I pticu koja drhti
Na nestvarnoj grani
Rođenja i smrti,

Što bih razumjela
Od svjetla,
Osim bičeva
Sunčevih zraka u očima,

Za čim bih čeznula,
Da nema ovih gustih oblaka,

Bez svemirske noći
I zlatne Biblije
Zvijezda,

Ne bih znala
Pronaći
Tvoj zagrljaj
S druge strane zrcala,

I kao šibica u tami
Šaptati u zraku,
Pjevati u mraku

Hvala,
Hvala,
Hvala,

Što dišem,
Što Ti pišem,

Ne bih sve
Svjetlom,
Krvlju,
Zapisala

U Knjigu Života,

Kao da sam
Velika,

Ja, mala.

ČUDNOVATI OSJEĆAJ

Osjećam se kao
Čudnovati kljunaš,
A nekad su mi govorili
Da sam lijepa

I smiješila sam se
I smijala se zvonko,
Znajući
Koliko griješe,
Jer ne govore o
Bitnom

I koliko su,
Griješeći, u pravu,
Što se tiče
Konačnog svjetla,

A sad osjećam
Da ću izumrijeti,

Ovako raskriljena

Kao abeceda,
Preživjela,
Zasužnjena,

Osjećajna žena,

Ona koju vrijeme ne mijenja,
A vječnost pozdravlja
Smijehom korjenja,
I vjetra,
Kao Marija u zlatu,
Kao rosom
Okupana Bathsheba,

Romantična spodoba
S pjesmama u bilješkama,
S bilješkama u pjesmama
I nedovršenim nadama
O početku
I kraju svega,

Znam da ću izumrijeti,
Kao tajna, jer
Čudnovati kljunaš
Čudno me gleda,

Prepoznajemo se
U tom atomskom kristalu
Između sunca i leda,
U svemirskoj kupoli
Izgubljenog svijeta,

On značajno šuti,
Statistički mrtav
I sjajan,
Ja, još kratko živa,
Čudesne arije Neba

Beznačajno pjevam,

U gluho uho umirućeg svijeta,

Oboje šapćemo kao blizanci,
Ave,

Ave,

Prekrasan kao i mi,
Kao i mi bijedan,

Smiluj se, čovječe,
I shvati

Bog je samo jedan.
.. I ne zato
Što je život,
Već zato što je ljubav,
Svega ovog vrijedan.

Maja Kušenić Gjerek

MAJA KUŠENIĆ GJEREK u pjesničkoj antologiji u redakciji T. M. Bilosnića

novo

ballet, dance, ballerina

Nadopunjene preporuke za održavanje umjetničkih izvedbi

Hrvatski zavod za javno zdravstvo u suradnji s Ministarstvom kulture i medija izradio je nadopunjene preporuke za održavanja profesionalnih umjetničkih izvedbi, kulturnih programa i manifestacija, koje se odnose na osiguravanje odgovarajuće fizičke udaljenosti u vrijeme epidemije koronavirusa Tako se preporučuje razmak od dva metra između izvođača pjevačkih dionica i glazbenika s puhačkim instrumentima te razmak… Read More »Nadopunjene preporuke za održavanje umjetničkih izvedbi

Skulpturalni notni zapisi Vitolda Košira

Imao sam sreću upoznati iznimno zanimljivu osobu u našem vremenu. Riječ je o Vitoldu Koširu (rođen je 1965.g.), akademskom kiparu, akademskom glazbeniku, svira violu u orkerstru i rock u svom sastavu i sokolaru Miroslav Pelikan Ponekad bi se pitao, gdje u tom nesvakidašnjem čovjeku, počinje likovni umjetnik, a gdje glazbenik ili zaljubljenik u druženju s… Read More »Skulpturalni notni zapisi Vitolda Košira

Slaven Jurić za svoj rođendan poklanja “Ljubav”

Nakon singla ‘’Ti i ja’’, koji je jako lijepo zaplovio radijskim eterom, Slaven je na svoj rođendan odlučio publici pokloniti ‘’Ljubav’’. Još jedna autorska stvar i već treća uspješna suradnja sa Srđanom Sekulovićem Skansijem kao producentom i aranžerom. Pitka, zarazna pop stvar koja će 2020. – toj donijeti barem ono malo ljubavi i pozitive, pa… Read More »Slaven Jurić za svoj rođendan poklanja “Ljubav”

Jabuke odlične kvalitete urodile oko 55.000 tona

Urod jabuka ove se godine procjenjuje na oko 55.000 tona, kvaliteta je odlična, no tržište je već narušeno uvozom jeftinih jabuka, pokazala je najnovija analiza konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju Smarter objavljena u srijedu Berba jabuka u Hrvatskoj ove se godine odvija pod izuzetno povoljnim vremenskim prilikama, a procjene govore da će… Read More »Jabuke odlične kvalitete urodile oko 55.000 tona

Promišljeno izazivanje društvenih podjela i suprotstavljanja

Većina nije dala život za petokraku, nego za slobodu i demokraciju U okviru manifestacija programa „Rijeka europska prijestolnica kulture 2020.“ nakon odgode zbog pandemjje korona virusa, na Riječkom neboderu u središtu grada na Korzu postavljena je 20. rujna 2020. godine instalacija autora Nemanje Cvijanovića nazvana „Spomenik crvenoj Rijeci – samoobrambeni spomenik“ Lovel Franić Instalacija je… Read More »Promišljeno izazivanje društvenih podjela i suprotstavljanja

sunset, manhattan, city

Ukidaju se vize za SAD

Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman u srijedu je rekao kako u narednim mjesecima očekuje “pozitivnu odluku” SAD-a oko ukidanja viza za hrvatske državljane U emisiji “A sada Vlada” Hrvatskoga radija na HRT-u gostovao je ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman. Govorio je o odnosima Sjedinjenih država i Hrvatske uoči posjeta… Read More »Ukidaju se vize za SAD

heather, flowers, nature

P. Pavlović – FOLIUM ET FLORES

Pero PavlovićFOLIUM ET FLORES /Slovom i stihom kontra koronei inih bolesti/ Vrijesak Ruj krijesi romonČarobna rujanska niska Vjenčan s ljetomSad cvateš Tisuće bjeličastih suncaMami pčele Mirišeš liMirišeš Vjenčan s ljetomRascvao se Kadulja Ne beriteMoj cvijetSve svibanjsko suncePretočit ću u med Smilje Ne trgajteMoje cvastiZlatnije ljepoteGdje će oko naći Metvica Dušo mirisava –Koliko nježnosti i miljaO… Read More »P. Pavlović – FOLIUM ET FLORES

Flautistica Lucija Stilinović pobjednica 17. natjecanja Ferdo Livadić

Pijanistica Mia Pečnik imala najbolju izvedbu djela hrvatskog skladatelja Prosudbena komisija je dugo vijećala i na kraju u prijateljskom jednoglasju zaključila  da je Nagradu Ferdo Livadić za najbolju umjetničku osobnost zaslužila flautistica Lucija Stilinović – objavio je umjetnički ravnatelj Samoborske glazbene jeseni Srećko Bradić na svečanosti proglašenja pobjednika 17. međunarodnog natjecanja mladih glazbenih umjetnika Ferdo… Read More »Flautistica Lucija Stilinović pobjednica 17. natjecanja Ferdo Livadić

LJUBO KRMEK u pjesničkoj antologiji u redakciji T.M. Bilosnića

Ljubo Krmek LJUBO KRMEK je rođen 22. ožujka 1969. u Čapljini. Osnovnu školu pohađao je u Hutovu, a Željezničku tehničku školu u Sarajevu. Radi kao prometnik vlakova u Pločama. Pjesme, priče i drame su mu objavljivane u više listova, časopisa, zbornika i antologija u BiH i RH. Za svoje pjesništvo 2010. nagrađen je nagradom ‘’Dubravko… Read More »LJUBO KRMEK u pjesničkoj antologiji u redakciji T.M. Bilosnića

berlin, reichstag, building

Njemačka uvodi nove mjere u borbi protiv pandemije

Njemačka zbog rastućeg broja novozaraženih uvodi dodatne mjere u borbi protiv širenja koronavirusa a kancelarka Angele Merkel preporučuje da se jesenski odmori provedu u Njemačkoj ili područjima Europe s niskim epidemiološkim rizikom, priopćeno je nakon sastanka kancelarke s premijerima saveznih pokrajina u utorak “Mi pod svaku cijenu želimo spriječiti novi ‘lockdown’… Mi živimo u pandemiji… Read More »Njemačka uvodi nove mjere u borbi protiv pandemije

Sadašnja kriza prigoda za izgradnju bratskijega društva

Povodom 75 godina Ujedinjenih naroda papa Franjo je poslao videoporuku Općoj skupštini koja se zbog pandemije ovih dana okuplja ponajviše virtualnim putom Papa je upozorio međunarodnu zajednicu na brojne probleme, od utrke u naoružanju do migranata bez pravā, od preoblikovanja gospodarskih i financijskih sustava do osude pobačaja kao humanitarne „osnovne usluge“ Put solidarnosti ili put… Read More »Sadašnja kriza prigoda za izgradnju bratskijega društva