Mali ženski razgovori sa voditeljicom knjižnice “Bogdan Ogrizović”, Jasnom Kovačević

Najčešće se vraćam dobrom starom Krleži, a najviše nam nedostaje Tonko Maroević koji je svakog dana navraćao u knjižnicu

Ova sićušna žena ogromne energije i neke slavonske pitoreskne topline i uljuđenosti koju nosi sa sobom iz svojeg rodnog slavonskog kraja Brodskog Stupnika pored Slavonskog Broda, već više od dva desetljeća vodi knjižnicu Bogdan Ogrizović u središtu Zagreba. Jasna Kovačević, sa dosta akademskih titula ispred svojega imena koje ne piše i ne istiće, „dobar je duh“ knjižnice koja je mnogima u Zagrebu poput intimnog dnevnog boravka. Ovdje se održavaju promocije najuglednijih pisaca iz Hrvatske, regije ili EU-a, posuđuju se (naravno) knjige, razmjenjuju mišljenja, čavrlja se, ćakula, kajka, svi se ovdje znadu i druguju dok čekaju za knjigu svoj red ili koju promociju. Za ugođaj „dnevnoga boravka“ uz sve djelatnike knjižnice uvelike je zaslužna voditeljica Jasna Kovačević koja nenametljivo sve obavlja“ k’o po špagi“. Za Male ženske razgovore govorila je o radu knjižnice, o navikama čitanja u Hrvata, svojim omiljenim piscima i još koječem drugom što morate sami otkriti zavirite li u svijet Jasne Kovačević.

Gordana Igrec

Kako to da ste upravo Knjigu stavili u središte svoje profesije?

Mislim da se s tim čovjek rodi, to je kao karakterna osobina. Oduvijek sam voljela knjigu i čitanje u slobodno vrijeme, pa i sve ono obvezno čitanje lektire tijekom školovanja nije mi teško padalo.

Koji su Vam kao voditeljici knjižnice Bogdan Ogrizović sve zadaci u opisu posla? Što sve radite?

Danas svaka djelatnost, pa i knjižničarska, podliježe normativnim sistematizacijama. Ne bi bilo zanimljivo nabrajati što sve mi voditelji radimo u administrativnom smislu (a radimo dosta, i taj obujam posla se svakodnevno povećava), no svakako je najodgovornije, pa i najteže organizirati posao s kolegicama i kolegama i naravno, u odnosu na participaciju naših korisnika i vanjskih suradnika, jer je to velika odgovornost, kako u odnosu prema kolegicama i kolegama, tako i prema svim dionicima knjižnice, ali i društva u cjelini. I naravno, organizacija kulturnih događanja u knjižnici.

Imali ste pjesničke večeri i nedjeljom. To su zapravo bila pjesnička okupljanja nedjeljom poslije podne. Održavate li to i sada? I zašto ste se odlučili da i nedjelju upotpunite sadržajima?

Radnu nedjelju smo uveli davne 1999. godine i to samo tijekom ljeta. Potaknuti ljetnim radnim vremenom knjižnica, kada se radi samo u jednoj smjeni, htjeli smo našim korisnicima i građanima ponuditi dan u tjednu kada su i oni slobodni, a vrijeme od 17-21 sat je idealno za opuštanje. Kako je interes naših korisnika bio velik i nije opadao, 2000. godine smo odlučili uvesti kulturne programe, odnosno druženja s istaknutim pojedincima hrvatske kulturne scene. Dakle, ne samo piscima nego pripadnicima različitih kulturnih djelatnosti, kao što je kazalište, film, glazba i sl. Još uvijek radimo nedjeljom, no na žalost zbog trenutačne situacije pandemije još nismo organizirali nedjeljni talk show Kava i kolači.

Koliko je posudba knjiga u vašoj knjižnici na mjesečnoj bazi?

U tzv. „normalnim uvjetima“ mjesečna posudba knjiga je preko 10.000 svezaka knjiga. Naravno da je to sada malo smanjeno, ali smatram velikim uspjehom i sam dolazak u knjižnicu u novim uvjetima pandemije, u kojima još više dolazi do izražaja potreba ljudi za čitajem.

Tko najviše posuđuje knjige? Žene, djeca, stariji, muškarci?

Naša istraživanja koja od 2010. godine kontinuirano radimo svake dvije godine pokazuju da najviše posuđuju žene srednje dobi (preko 60%).

Čita li se dovoljno kod nas prema vašoj prosudbi?

Nezahvalno je davati bilo kakve ocjene na razini ukupnog društva, jer gledajući knjižnice u Zagrebu ili nekim drugim većim hrvatskim gradovima, mogli bismo reći kako smo zadovoljni. No, manje sredine u kojima nisu dostupne knjižnice i knjižare, pokazuju druge trendove i stoga su ukupne ocjene skoro pa alarmantne. Živimo u globalnom društvu u kojemu dominiraju društvene mreže i nažalost prevladava sklonost čitanja kratkih formi i informacija koje se zaborave čim se pročitaju, no ipak ono što se može zaključiti iz dugogodišnjeg rada u knjižnici je da djeca koju roditelji ili vrtići dovode u knjižnicu čitaju cijeli život.

Kakva se literatura najviše traži u vašoj knjižnici?

Korisnici u knjižnici čitaju zaista sve, jer svaka knjiga ima svoga čitatelja. Naravno da se može govoriti o trendovima, a to je potražnja za novim naslovima, posebice ako su oni najavljeni u medijima.

Inače, koga ste sve od priznatijih književnika imali priliku ugostiti na promocijama u prostoru knjižnice?

Pascal Bruckner i Ingrid Šafranek u knjižnici Bogdan Ogrizović

Naša knjižnica se isprofilirala kao mjesto kulturnih događanja i predstavljanja autora i knjiga, eto i vi ste imali nekoliko predstavljanja, a zadnje je bilo u siječnju ove godine. Nadam se da će biti još vaših novih knjiga i predstavljanja. Tijekom tih dvadesetak godina neumornog rada ugostili smo gotovo sve hrvatske pisce i pisce iz tzv. regije (Slovenija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija), ali i mnoge poznate i manje poznate autore iz cijeloga svijeta. Bila bi duga lista imena, pa ću istaknuti nekolicinu koja je poznata svima: Pascal Bruckner, Jo Nesbo, Alain Finkelkraut…
Moram istaknuti činjenicu, budući da nas je naš dragi akademik Tonko Maroević nenadano napustio ovo ljeto, da je bio divan prijatelj Knjižnice, vjeran korisnik i veliki čitatelj koji je gotovo svakodnevno navraćao u knjižnicu. Jako nam nedostaje!

Kako Vi osobno doživljavate knjižnicu? Što Vam ona znači?

Budući da u knjižnici provodim najviše vremena, ona mi znači više od „običnog“ posla, zato mi valjda i nije teško doći u bilo koje doba dana, jer taj posao shvaćam kao najbolji hobi u životu.

Kako usklađujete privatne i poslovne obaveze?

Ponekad teško, ali još uvijek uspijevam.

Koja je Vam najdraža knjiga? A pisac?

Teško je odgovoriti na ovo pitanje jer vas svako malo oduševi neki novi pisac i neka nova knjiga, bilo da je riječ o beletristici ili nekoj stručnoj literaturi, no moram priznati da se ipak najčešće vraćam dobrom starom Krleži.

Pripremate li neke nove sadržaje za blisku budućnost u knjižnici?

Ovo je vrijeme kada je teško bilo što planirati, pa i u privatnom životu. Bit ćemo sretni da nam u ovoj godini „prežive“ naši tradicionalni programi.

A Vi? Pišete li nešto i pripremate li neku novu stručnu knjigu?

Izazova je puno, no nemam koncentracije za ozbiljniji rad, zasad samo čitam.

Kada se više čita ljeti ili zimi?

Nema razlike između ljeta i zime, posebice stoga što knjižnice tijekom ljeta daju više knjiga i na dulji rok, kako bi korisnici mogli čitati za vrijeme godišnjih odmora. Moram priznati da se oni jako rado koriste tom blagodati.

Kako se snalazite u doba korone? Dolaze li ljudi posuđivati i dalje istim intenzitetom?

„Preživjeli“ smo i potres i lockdown i ponosni smo na svoje članove i korisnike koji su odmah nakon otvaranja knjižnice počeli dolaziti i posuđivati knjige. Naravno, u vrijeme dok smo bili zatvoreni mlađa populacija korisnika je posuđivala elektroničke knjige, tako da u našem radu ustvari i nije bilo zastoja.

Pristiže li vam u knjižnicu novi fond knjiga ? I koje nove knjige ste dobili unatrag par mjeseci?

Kako u radu s korisnicima, tako i ostale stručne djelatnosti nisu u zastoju. Knjige kupujemo kontinuirano i sve ono što je objavljeno tijekom ove godine, za knjižnicu i naše korisnike je i kupljeno.

Bili ste Zagrepčanka godine 2019. Što Vam je to značilo?

Nagrada Zagrepčanka godine mi neizmjerno puno znači i to stoga što me za tu nagradu nominiralo Hrvatsko društvo pisaca, dakle ne struka, nego pisci koji su prepoznali moj rad. To je velika, velika čast.

Radili ste i bili angažirani oko poboljšanja kvalitete života žena. O čemu je riječ?

Citirali ste obrazloženje koje su pisci napisali za nominaciju nagrade. Budući da moj angažman traje više od dvadeset godina, oni se sjećaju i onih vremena kada smo davali mogućnost govora onim ženskim autoricama koje nisu imale prigodu ili mjesto na kojemu bi se predstavile. Naravno da to iz današnje perspektive izgleda čudno jer se puno toga promijenilo u kratkom vremenskom razdoblju, no mi stariji se sjećamo tih vremena koje smo obilježili svojim radom.

Odakle crpite energiju?

Iz dobrih ljudi i dobrih umjetnika.

Vaš moto u životu?

Ne čini drugom što ne želiš da se čini tebi.