Mali ženski razgovori sa književnicom i slikaricom, Sanijelom Matković povodom izlaska novog romana

Ljubav je lajt motiv mojeg književnog stvaralaštva

Teologinja po struci i apsolventica odnosa sa javnošću na funkciji savjetnice ministra pravoduđa i uprave Zapadnohercegovačke županije, pjesnikinja i književnica Sanijela Matković bila je gošća Malih ženskih razgovora. Iza nje je 14 djela od toga četiri romana i piše „u petoj brzini“ 15 roman o vukovarskoj bolnici pod nazivom „Žuta Mona Lisa“. Kako nam je otkrila piše od djetinjstva, a prvu nagradu je dobila u 2.razredu Osnovne škole. Sa svojom prvom knjigom 2010. godine stupa na književnu scenu Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske i cijele bivše države. Za Male ženske razgovore govori o svojem književnom, ali i likovnom stvaralaštvu. Zavirite u suncem okupanu širokobriješku poeziju koju nam je Sanijela pokušala približiti u razgovoru ugodnome.

Gordana Igrec

Gdje ste rođeni?

U Širokom brijegu gdje i danas živm. To je Brijeg o kojem je pisao Šimić i o kojem i ja pišem.

Što je za Vas poezija, a što proza ili drama?

Poezija je moje agregatno stanje.

Proza – prošireni stih.

Drama – Napisala sam i režirala oko 30 dramskih tekstova. To je posebna ljubav.

Odakle crpite inspiraciju?

Iz svojega života i drugih, najviše iz emocije.

Kakve pjesme pišete? Ljubavne, domoljubne, pejzažne itd.?

Najviše ljubavne, no tu su i gazele, fantastična poezija, domoljubna, etno, zavičajna. Poseban stil su pjesme koje pišem o pjesnicima, svojevrsni omaž. Pišem ih tako da se koristim njihovim naslovima. Te pjesme sam objavila u novoj velikoj zbirci PRSTOHVAT ŽEĐI.

Koji Vam je lajt motiv u Vašem književnom stvaralaštvu?

Ljubav

Što kroz svoja djela poručujete?

VREDNOTE; emotivne, društvene, moralne, religiozne

Je li poezija čitana uopće?

Da, ljudi i dalje vole čitati. Ne znam zašto je stvoren tabu da je knjiga skupa. Mislim da su se kroz vrijeme pandemije ljudi ponovno vratili čitanju.

Bavite i slikarskim radom?

Slikarstvo je dugogodišnja čežnja koju sam odlučila uprisutniti. Kao i poezija i slikarstvo je emotivno, poetično. Nek čitateji prosude stil. Od tehnika najviše volim ulje, pastel i tuš.

Tko Vam je uzor u slikarstvu i kojem slikarskom pravcu pripadate?

Najbliža sam Picassu, najdraži slikar je VLAHO BUKOVAC volim sve osim naive. Od domaćih VASILIJE JORDAN I DRAGICA CVEK. Novi roman pišem o BABI PENAVUŠI, osebujnoj kiparici iz Širokog Brijega, koja se umjetnošću počela baviti u šezdesetim godinama. Njena djela nastala iz drveta i danas plijene pažnju mnogih kolekcionara.

A tko Vam je uzor u književnosti?

Iako ne pišemo istim stilom fasciniraju me supružnici Pavličić Matanović. Svatko na svoj način kao umjetnici i osobe. Julijana je jedna od recezentica mog pvog romana UVALA OD LAVANDE. Miro Gavran fascinira i u književnosti i kazalištu. A više od svih žena o kojoj sam napisala monodramu i po njezinoj pjesmi nazvala svoj portal KLEPSIDRA – neponovljiva VESNA PARUN!

Koje pjesnike i književnike volite čitati?

Volim književnike koji pišu zbog pisanja. To se osjeti i prepozna čim otvorite knjigu. Nedavno sam izjavila kako bih ja pisala i kad bi bilo zabranjeno. Jer to je nešto što me ispunjava, usrećuje, nešto što ne mogu, a da ne radim. Čitam raznoliko, obogaćujem se kroz tuđu rečenicu i misao.

Do kada ćete pisati i slikati?

Kada mi je doktor prije tri godine rekao da imam Parkinsonovu bolest napisala sam roman KIŠA BOJE TULIPANA koji govori o ženi koja ne odustaje od slikarstva i poezije. Pisat ću dok me bude i dok taj Božji dar bude živio u meni! A slikat ću dok pišem.

Da se ponovno rodite biste li bila književnica?

Da, jer ja sam se samo za to rodila.

 Koje ste nagrade dobili za svoj književni rad?

Između desetak nagrada, najviše me obradovao poziv da otvorim 2019. ČEHOVLJEVE JESENI NA JALTI. Nisam mogla otići, ali organizator je čitao na otvaranju moju poeziju

Što Vam znače nagrade?

Nagrade su lijepe, poicajne, no nije dobro kad su jedini motiv za pisanje. Dar pisanja je najveća nagrada!

Kako usklađujete privatne i poslovne obaveze?

To je dvoje odavna sraslo tako da živim obveze u istom koraku.

Do kojih vrijednosti najviše držite u životu?

Do zdrave percepcije stvarnosti, Boga i drugih. Naglašavam zdrave jer samo pravilan pristup prema vrednotama omogućuje da nas oplemenjuju. Svaki dan iznova trudim se biti bolja osoba, prijatelj, književnica… u Bibliji piše TKO USTRAJE DO KRAJA SPASIT ĆE SE (Mt 24,13).