Izložba radova polaznika likovnog tečaja prof. Nedeljka Tintora, 2019/2020.

Mi smo amateri profesionalnog pristupa koji uz pomoć svog upornog, predanog i izdržljivog profesora Tintora napinju platna, odolijevaju korona virusu ne samo kemikalijama i snažnom mješavinom jaja i octa, već i vjerom da se u par poteza može izmijeniti realnost

Opisala bih polaznike tečaja prof. Tintora kao grupu koja nije ni najbrojnija, a vjerojatno u njoj nisu ni najbolji polaznici neke likovne škole. Ali, mi smo grupica entuzijasta, ponekad zanesenjaka koji kao djeca u igri, zaborave na vrijeme u želji da dovrše svoje djelo, pa zadrže profesora još sat-dva duže.

Mi vedro dijelimo svoja otkrića najtanjeg kista, iskreno se pomolimo prije izrade ikone i kroz par mjeseci ponovo po njenom dovršetku. Poklonimo jedan drugome set nožića za linorez, uskočimo s dodatnim premazom kada je neka polaznica spriječena doći. Mi imamo najmlađeg člana kojeg smo iščekivali dok mu je mama prvi puta slikala akrilnim bojama, a imamo i psića koji se pokazao kao strpljiv model i kritičar. Mi smo amateri profesionalnog pristupa koji uz pomoć svog upornog, predanog i izdržljivog profesora Tintora napinju platna, odolijevaju korona virusu ne samo kemikalijama i snažnom mješavinom jaja i octa, već i vjerom da se u par poteza može izmijeniti realnost.

Upravo su ta naša zanesenost i profesorova suluda tvrdoglavost iznjedrili izložbu radova nastalih u okviru tečaja 2019/2020., otvorenu 2. srpnja 2020. u MO August Šenoa, ulica Pavla Hatza 8 u Zagrebu.

Sve je bilo protiv naše izložbe. I poznati hrvatski lipanjski tjedan godišnjih, i renoviranje prostorija, i organizacijski izazovi zbog zadovoljavanja mjera protiv zaraze. Pomalo smo i sami klonuli, zbijajući šale na račun odgađanja otvaranja izložbe. Vjerujemo da nas je sa svakim tjednom kojim smo odgodili otvaranja, sve manje naših prijatelja ozbiljno shvaćalo. A potom se sve neočekivano ubrzalo i izložba je zakazana za par dana u kojima smo mi radili zadnje pripreme u vidu uokviravanja slika i njihov probir. Ali baš kao i u svakoj bitnijoj organizaciji događaja, oni sitni ali presudni elementi dogovarali su se u samoj konačnici. Tako smo i mi, s uzbuđenjem pomiješanim s nešto nervoze i trzavica, samo sat i pol prije otvaranja, brzinski pred profesora iznosili naše radove, kreativno osmišljavali držače slika, i timski dodavali slike našem spretnom kolegi koji ih je stojeći na nestabilnim ljestvama strpljivo razmještao po prostoru. Naši uzvanici pokazali su veliko razumijevanje i mirno čekali dok ih nismo pozvali u prostorije.

Bilo je pomiješanih emocija i pristupa jer neki su ušli asertivno, drugi su malko oklijevali zbog blizine drugih uzvanika, dok su neki kroz prozor gledali s ulice pa se potom pred kraj uvukli da upiju djelić atmosfere.

Atmosfera je odražavala nas same, bili smo ponosni, zbunjeni i spontani. Uvodne pozdrave održali su predsjednica Vijeća Mjesnog odbora gospođa Dragica Vratarić i gospodin Josip Krakić voditelj umjetničkog dijela MO, bez čijih ljubavi prema umjetnosti, ne bi ni bilo naše izložbe u ovom posebnom prostoru. Potom je dvoje naših polaznika pozdravilo goste uz posvetu našem voljenom gradu ranjenom potresom, uz Šenoine stihove, ali i vlastite haiku stihove o stvaranju ikone. Čuli smo poznate stihove Šenoine ode „Zagrebu“ u mom recitalu:

Povrh starog Griča brda,
Kao junak lijep i mlad,
Smjele glave, čela tvrda,
Slavni stoji Zagreb-grad …

te haiku stihove „Ikona“ kolege Roberta Šimunacija (u nastavku teksta).

Profesor Nedeljko Tintor potom je u svom duhovitom i temeljitom stilu naveo što smo sve obrađivali ove godine, zadržavši se na nabrajanju barem dvadesetak materijala koji su potrebni za izradu ikone, naglašavajući kako je to dugotrajan i zahtjevan postupak.

Naši gosti bili su divni, tako radoznali da doznaju razne tehnike, i tako puni poštovanja da su obišli radove baš svih polaznika. Mi smo nastojali zahvaliti im i rashladiti ih raznim napitcima od sparne večeri koju je posjetio još jedan pljusak.

Izložba je kruna rada, ali i način da se okupimo zadnji put prije nove slikarske godine i tako uz drage nam ljude zatvorimo ovaj stvaralački krug.

Veliko hvala svima koji su došli, uz poziv zainteresiranima da naše radove još uvijek stignu razgledati do sredine rujna 2020.

Anita Rubinić-Puller

Polaznici tečaja (abecednim redom)

Karolina Bartulović

Valentino Bebek

Ljubica Tomaš Prica

Anita Rubinić-Puller

Robert Šimunaci

Teodora Tintor

Stjepan Tkalčević

Sandra Tripović