Londonski razgovor s Duškom Šiblom

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Duško Šibl, autor kompleksnoh i impozantnog opusa, izlagao na brojnim samostalnim izložbama, ovih se mjeseci nalazi u Londonu. Naime, Šibl stanuje na mnogo mjesta, od Zagreba, Dubrovnika i Opatije do Londona, reklo bi se, kontinuirano mijenjajući trenutnu adresu

Nedavno ste se vratili u London iz Hrvatske. Zapravo, stalno putujete, Zagreb, Opatija, London.

Vratili smo se u London u petak, 21. kolovoza kasno navečer, a samoizolacija za putnike iz Hrvatske počela je u subotu u 4 ujutro. Ovaj  put smo izbjegli za dlaku. U lipnju nismo bili te sreće i proveli smo 2 tjedna u našem malom stanu u predgrađu Londona.

Vrijeme korone nije idealno za moj način života, ali nedamo se. Na sreću radim od doma, pa karantena nije preveliki problem.

Miroslav Pelikan

Kako Englezi sada organiziraju recimo izložbe? Kako žive s virusom?

Čim dođem u London imam običaj otići u jednu od galerija. Sve galerije su nekoliko mjeseci bile zatvorene zbog korone, ali sam negdje pročitao da su se opet otvorile 1. kolovoza. Tako sam se jučer uputio vlakom iz mog predgrađa do Nacionalne Galerije na Trafalgar Squareu u centru grada. Po običaju sam se uputio prema ulazu gdje su me zaustavila dva uniformirana maskirana čuvara. Objasnili su da se više ne može slobodno ući, nego se mora aplicirati preko interneta i ispuniti detaljni formular sa masom osobnih podataka. Puštaju samo nekoliko ljudi na sat i ja neću tjednima doći na red. Tako je u svim javnim galerijama i muzejima. To je takozvano novo normalno. Ali ima i dobrih stvari. Kako nema turista, cijene u nekim restoranima su prepolovljene, nema gužve na ulici, vlakovi i podzemna željeznica su prazni izvan špice ujutro i predvečer, u dućanima su svi ljubazni…

Slikali ste u mnogim atelijerima, od Zagreba, dugo ste imali radni prostor u Dubrovniku, a sada u Opatiji, redovito u Zagrebu. Postoje li razlike, recimo u svjetlosnom elementu ili u nečem drugom? Koji Vam je atelijer najdraži?

Najdraži mi je zagrebački atelijer u kojem sam najproduktivniji i mogu slikati u bilo koje doba dana. Inače sam jutarnji tip i najbolje radim prije podne. To je osobito važilo u Dubrovniku gdje sam provodio ljeta i nastojao sam sve obaviti prije podnevne žege. Sasvim sigurno su južno mediteransko svjetlo i boje imali veliki utjecaj na moje slikarstvo. U Opatiji sam kratko, pa još ne znam što će biti. Velika je razlika između juga i sjevera, ali Opatija je isto čarobna na svoj način.

Razlikuju li se Vaše slike međusobno, recimo nazovimo, engleske od hrvatskih?

Engleski radovi su u neku ruku priprema za slike u zagrebačkom atelijeru gdje imam veće mogućnosti i više prostora. U Londonu skupljam utiske i informacije, posjećujem galerije. Nemam uvjete  za ‘razmahivanje kistom’, pa slikam ‘na suho’ – kolaže manjih dimenzija. Zagrebačke gestualne intuitivne fluidne kompozicije i londonski dizajnerski kolaži u blokovima čistih kontrastnih boja izmjenjuju se u ritmu mojih putovanja između Britanije i Hrvatske.

Nedavno je objavljena opsežna monografija o Vašem opusu, osim krajobraza. Kakve su reacije javnosti, kritičara, prijatelja?

Moja dugoočekivana monografija u izdanju Art Studija Azinović autorice Ive Koerbler tiskana je u jeku korone i neposredno poslije potresa u Zagrebu. Zbog toga još nismo imali ni promociju ni popratnu retrospektivnu izložbu u Muzeju Mimara. Neizvjesno je kada ćemo biti u mogućnosti promovirati knjigu, pa još nema ni reakcije osim od nekolicine prijatelja koji su se izrazili vrlo pohvalno o Ivinom tekstu, izboru radova i cjelokupnom dizajnu monografije.  

Zašto ste izdvojili krajobraze?

Nisam uključio krajobraze u monografiju jer su oni nastali za vrijeme Domovinskog rata u Dubrovniku i bili su reakcija na specifičnu situaciju. Slikao sam arkadijske prizore pod utjecajem kolorita dubrovačkih pejsažista 20. stoljeća. To je bio svojevrstan bijeg od stvarnosti i ratnih strahota i ujedno i jedina eskapistička faza mog stvaralaštva sasvim različita od  ostatka mog opusa. Ako se ikad vratim krajobrazima objavit ću ih u posebnoj knjizi.

Što je novo u londonskom atelijeru?

Nakon 3 tjedna plandovanja u Opatiji, bacio sam se u Londonu na kolaže – pokušavam bez urednog rezanja sa škarama – trgam papire i bacam na karton – pa što bude!

Koje britanske autore osobito cijenite i volite?

Od Britanaca izdvojio bih Irca Francisa Bacona čiji su me se rani radovi iz 40. i 50. godina prošlog stoljeća duboko dojmili i promijenili moj pristup slikarstvu, te pjesnika, grafičara i slikara Williama Blakea koji je stvarao na prijelazu 18. u 19. stoljeće. Njegova poezija i mitološke teme grafika i akvarela su mi bile bliske u početku mog školovanja na londonskom Royal College of Art.

Ne mogu ne pitati, virusu unatoč, planovi?

 Zbog i unatoč virusa, planovi su ostali isti, samo su se pomaknuli za godinu dana.

Izložba i promocija monografije u Mimari, izložbe u Osijeku i Sarajevu i jedina novost – izložba u Splitu. U nadi je spas! Valjda će 2021. biti bolja od 2020.