Miroslav Pelikan – SAM NA PUČINI
Potpuno si sam na netaknutoj pučini
Brod leži na staklastoj modrini
Ni najmanji dodir vjetra ne klizi s jedra na tvoje
suho, izbrazdano lice
Ponekad staro drvo zaškripi, no kratko i bezbolno
Sada kada si doplovio do kraja, do središta
dalekih mora, očekuješ da te snovi polako
napuste pretvoreni u bijele ptice
Ne mičeš se napeto osluškujući većinom
nepoznate zvukove
More ti nešto govori, upozorava li neznanca ili ga
bodri najavljujući zaštitu?
Ne znaš i dalje posve mirno ležeći na samotnoj
palubi posljednjeg broda na svijetu
Oči su mi zatvorene, pokrivam i uši, usta, sav sam
nijem
Možda me prije završnog sna pronađu
smrtonosni virovi i zaplešu sa mnom
– – – – – – – – –
Pročitajte cijelu knjigu OVDJE!
