P. Pavlović – CRKVICA GOSPE OD RUŽARIJA

Pero Pavlović
CRKVICA GOSPE OD RUŽARIJA

Ispjevat ću zavjetnu crkvicu Gospi
Na Valu ponad rodnog sela
Gdje sam u djetinjstvu, razdragan, slušao glazbu zvona
Gdje majka me učila prve riječi i molitve
Gdje nebo zemlju cjelovom ljubavi tiče

Gdje su bijela plandovala blaga
Akordi vedrine cviću zavičajne slike
Sve se nadaje u uspomene i snohvatice
Gospo od Ružarija
U srcu pjesme opjesmit ću srce tvoje

U latičje pjesme okrunit ću tvoje ime
Tu ću te zatjecat u mirisu vrijesa i smilja
Tu ću se opit šapatom krošnji i cvrkutom ptica
Pod slavolukom svijetlosti i mira
Budi se djetinjstvo a korak umoran svijetom luta

Budi se što se u san pjesme davno udomilo
Što odsjaj je najjasnije zvijezde u rana jutra
Ćuh blaga smorca
Riječi rastu u ljubav
Gradit ću zavjetnu crkvicu od stihova
Gradim zlatnu crkvicu od najljepših stihova

Gradim crkvicu Gospi od Ružarija pjesmom tihe čežnje
Domaja pjesme mala je za dugu ljubavi
Što je sveudilj natkriljuje
Glasom neba
Ehom zemlje
Uglazbit ću drhtaj srca u troplet radosti, stihova i rima