Kardinal Bozanić: Obitelj je podnijela najveći teret

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u subotu se, predvodeći misu na blagdan Velike Gospe u marijanskom svetištu Majke Božje Bistričke, osvrnuo na pandemiju koronavirusa te rekao da je obitelj institucija koja je prošlih mjeseci podnijela najveći teret

Misu je predvodio u koncelebraciji s rektorom Svetišta preč. Domagojem Matoševićem, rektorom Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Željkom Faltakom i ostalim svećenicima hodočasnicima

Zahvaljujući na pozdravnim riječima rektora preč. Matoševića, kardinal je pozdravio sve hodočasnike ističući kako smo “danas ovdje jer osjećamo duboku potrebu u svojoj duši za Marijom s kojom se osjećamo sigurni. Došli smo u ovo Marijino sklonište, jer se tu uz Nju i Euharistiju osjećamo sigurni. To nam je sklonište osobito potrebno u ovo vrijeme u kojem nam na poseban način treba blizina Neba i Marije koja nas vodi do svog sina Isusa Krista.”

Navodeći na početku homilije riječi crkvenih otaca o Mariji, kardinal je istaknuo kako nam “usred ljeta blista višnje svjetlo, a to svjetlo je Blažena Djevica Marija, Majka Isusova i Majka naša, Presveta Bogorodica. Današnju svetkovinu Velike Gospe, rado nazivamo i hrvatski ljetni Božić. Svetkovina Marijina uznesenja dušom i tijelom na nebo uzdiže naš pogled prema visinama, sve do neba; usredotočuje naše misli i diže našu dušu prema raju, prema vječnosti. Rođeni smo da kod Boga vječno živimo.”

Govoreći o evanđelju Svetkovine koje donosi odlomak evanđelista Luke, a koji govori o susretu dviju žena, dviju majki: Marije i njezine rođakinje Elizabete, kardinal je istaknuo da događaj tog susreta postaje izvorom radosti istaknuvši kako “razlikovni znak koji očituje da smo rođeni za nebo jest radost koju doživljavamo i nosimo. Kršćanin je po svojem pozivu nositelj radosti.”

“Nije ovdje riječ o radosti koja bi se mogla ubrizgati izvana ili o umjetno proizvedenom osjećaju, nego o radosti koja dolazi iznutra, iz duboko proživljenog stava da smo kao pojedinci i kao zajednica vjernika od Boga željeni i od Boga ljubljeni. Zabrinuti ljudi, uvijek pritisnuti nekom tugom, ljudi koji su u neprestanom strahu pred izazovima i krizama ne mogu mijenjati život nabolje. Njima se zato lako manipulira. Stoga nam je potrebno otkrivati dobro u nama i među nama i radovati se tom dobru. Potrebna nam je ‘marijanska radost’ iz koje proizlazi hvalospjev Bogu.

Današnjom svetkovinom svake se godine pali svjetlo nade na našim putovima. To svjetlo nije samo svjetlo koje govori o onome što slijedi poslije smrti; to je svjetlo koje osvjetljava naš život ovdje i sada. Naime, upirući pogled u Mariju na nebo uznesenu i s pouzdanjem tražeći njezin zagovor naš se život već sada ispunja nebeskom radošću, na koju nas usmjerava Marijin hvalospjev”, rekao je kardinal Bozanić.

Govoreći o Marijinu hvalospjevu, rekao je kako nas “Ona poziva da se ne bojimo Boga, jer On svojom veličinom ne može biti ‘konkurent’ našem životu, njegova veličina ne umanjuje našu slobodu. Marija dobro zna: ako je Bog velik u našem životu i mi smo veliki. Ako je Bog malen u našem životu i mi smo maleni; sužuju se naši vidici, slabi naša nada, prostor našeg djelovanja postaje tako uzak i malen da ne može prihvatiti druge, dopustiti im da uz nas postoje i djeluju.”

“Bog uzvisuje neznatne. Ti ‘neznatni’ zapravo su svi ponizni, oni koji se, da tako kažem, ne prave važni. Poniznost nije osobina onih koji se sami ponizuju ili koje drugi ponižavaju. Biti ponizan znači biti svjestan svoje vrijednosti i darova što ih čovjek ima, a da se pritom kao u kakvom natjecanju pojedinac ili zajednica ne uzdiže nad drugima. Previše su zla ljudima, pa i našem narodu, donijele umišljene oholice, oni što su se držali superiornima nad drugima. Biti ponizan znači čuvati svijest o primljenim darovima i umijećima koja treba razborito koristiti na dobro drugih, čitave zajednice, u međusobnom poštivanju, koje društvo ozdravlja iznutra i gradi prijateljstvo među nama.

Gledati u nebo, razmatrajući Mariju u nebeskoj slavi, ne znači bježati od odgovornosti koje nosi naš ovozemni život, nego nam pruža novu životnu kvalitetu i orijentir. Vjera u raj i vječni život hrani nadu. Nijedna ljudska ponuda nije u stanju potpuno ispuniti očekivanja ljudskog srca, jer te težnje može ispuniti samo svemogući Bog koji je čovjeka stvorio i koji ga čeka u svojoj kući, u nebu. Iz te otajstvene stvarnosti Isus i Marija nas danas obuhvaćaju pogledom svoje ljubavi.”, rekao je kardinal.

Citirajući riječi što ih je izrekao blaženi Alojzije Stepinac u Svetištu Majke Božje Bistričke u srpnju 1940. godine: “Očevi i djedovi naši upirali su u svakoj pogibli svoje oči k Onoj koja je osjetila bol ugroženih, progonjenih, ispaćenih”, Kardinal je pozvao sve da i “mi u vrijeme sadašnjih kušnji, pritisnuti raznim nedaćama, molimo Boga da nam po zagovoru Presvete Bogorodice Marije i blaženog Alojzija Stepinca udijeli milost pokore i obraćenja, mir duše i tijela, da nas i sav svijet oslobodi od pandemije bolesti koronavirusa.”

Pred završni blagoslov kardinal se još jednom obratio vjernicima ističući kako je gledajući ih okupljene vidio kako prevladavaju obitelji. “Obitelj je ona institucija koja je prošlih mjeseci zapravo podnijela najveći teret i sačuvala nas. Kada je sve stalo, obitelj je ostala. Ona je pratila djecu, mlade, stare, bila kutak sigurnosti. Znakovito je to da u vremenu kad se pokušavalo i kad se pokušava obitelj kao instituciju obezvrijediti, da se ponovno vraćamo toj temeljnoj stanici ljudskog društva. Obitelj nas spašava. Obitelj u kojoj ima mjesta Bog koji je povezuje, ujedinjuje i diže. Stoga sam u ovoj misi posebno molio za obitelji, a vi prenesite ovaj blagoslov svima u svojim kućama”, zaključio je kardinal Bozanić. ika, foto: Picasa, Picasa