Tea Bičić izlaže u Umagu – Izazov oblika

Umjetnica vizualizira nemoguće mogućnosti, ali ne želi ocrtavati snove. Situacija je bliža seizmografu stanja

U srijedu navečer u MMC galeriji Grada Umaga Tea Bičić predstavila je svoje recentne radove. Izložbu su u prisustvu autorice otvorili voditeljica galerije Sanja Benčić i autor predgovora kataloga Eugen Borkovsky.

Tea Bičić predstavlja radove kojih je osnovna karakteristika gestualni pristup. U postavu nalazimo tek nekoliko manjih formata slikanih na papiru, pravokutnog oblika. Ovaj niz nastavlja se, ili prekida, propitivanjem oblika podloge. Jer, umjetnica slijedom uzima veće, okrugle podloge čiji rub biva uzdignut u prostor, poput Petrijeve zdjelice, satnog stakla ili plitice. Ovi radovi većih su dimenzija. Iz svega predstavljenog, očito je da se umjetnica udaljava od prepoznatljivih motiva i nudi kompozicije čistih likovnih vrijednosti. Radovi nose karakteristike slikarskih akcija. To je izvedeno pomoću boja, linija, poteza i nadasve osobne koncentracije, skoro meditacije.

Radovi na papiru manjeg su formata te nude ideju motiva. Podloge su najčešće oker/smeđih tonova. Na njih umjetnica intervenira, ne prekrivajući sasvim pozadine, pa one bivaju sastavnice radova. Tu nalazimo razrađeno polje slike i rukom izvedena geometrizirana, oivičena manja polja. U izvedbi se radi o slojevanju, pa se kroz prednji plan naziru pozadinski elementi.

Najnovija grupa radova izvedena je na okruglim, podlogama sličnim plitkim zdjelama. Raspoznajemo gestualni pristup podlozi i likovnim materijalima. Prisutno je svojevrsno dijeljenje podloge na kolorirana tonska područja uz prostore linijskih rastera. Unatoč nezahvalnom, uresnom kružnom obliku, ovi radovi nose artističke karakteristike, djeluju svježe i iskreno. Izbor oblika podloge i iskorak ka objektu, svjedoče novu/sljedeću fazu autoričina promišljanja. 

Kružna, udubljena područja ovih radova nude seriju apstraktnih površina snažnog ritma i promišljenog kolora. Vizualizacije se baziraju na impulsima linija i obojanih ploha. Zapravo, ponajviše ne-boja: bijele i crne, a značajan je crveni ton koji znatno utječe na dojam. Prostori vibracija poteza usuglašeni su s prostorima kolora. Ponegdje nailazimo na toniranost slojeva ili na tragove slične ogrebotinama, što dodatno izaziva zanimanje. Radove na ovoj izložbenoj prezentaciji možemo doživjeti kao ideogramske otvore bjeline galerijskih zidova.

Najnoviji radovi oblih formi svjedoče o tome da se umjetničina zrelost oblikovanja razvija prema još dramatičnijoj identifikaciji osobnog stanja u vremenu i prostoru. Crpeći energiju oblika iz memorije, transformira ih i opetovano preslaguje. To rezultira ritmiziranim površinama koje nude čvrsti oslonac za pogled. Planovi, linije, tonirane ili rasterirane plohe, odnos i napetost elemenata ne traže proširenje kadra. Izrez koji nam se nudi kompozicijski je čvrst i stabilan. Pred nama se redaju scene koje možemo, prema intenzitetu, predstaviti u nizu koji nije kronološki vezan uz nastanak, već uz količinu uklopljene energije. 

Autorica sve podloge najprije čini bijelim, nedefiniranim prostornim konformacijama. Onda dolaze tragovi poteza bojama koji mogu asocirati na istočnjačku kaligrafiju. Ponekad postaju zasebna područja, a ponekad bivaju uslojeni. Ove oble ili ravne trakaste formacije često prate tragovi poteza, ili obrnuto. Potezi, a ponekad i plohe, djeluju spontano, izvedeni slobodnom rukom. Njihov razmjer kao da unosi energiju, a istovremeno miri površine boja/ne-boja. Iako djeluju geometrično u suodnosu s oblom, udubljenom podlogom, oblici nanesene boje nisu grubi. Umekšani su razlivenim rubovima, slojevanjem ili tragovima poteza kista. Frekvencija elemenata mijenja se od rada do rada i unutar kadra pojedinog rada. Ono što se događa na površini nije slika, već akcija. Umjetnica vizualizira nemoguće mogućnosti, ali ne želi ocrtavati snove. Situacija je bliža seizmografu stanja.

Tea Bičić naporno, promišljeno, ali uspješno izbjegava figurativne oblike. Sklapajući potez i kolor, ne nedostaje joj kombinatorike ni energije. Očit je autoričin izuzetan osjećaj za kompoziciju. Svi formati djeluju stabilno. Oskudnost se pokazuje kao kvaliteta. Ali zato nema oskudice u emaniranoj energiji. Autorica, ograničavajući se na jednostavan postupak, otkriva poeziju doživljaja. Impresije mogu biti kolektivne i osobne, dugovjeke ili kratkoročne. Imamo sklonost da rearanžiramo našu memoriju, da ugradimo u nju stvari koje su se desile ili čak stvari za koje smo samo čuli. Tein instinktivan pristup, otklon prema subjektivnom interpretira realnost prema egzistencijalnom iskustvu. Jer, potraga za spoznajom neizbježno je svedena na stalne interpretacije i reinterpretacije.

Uobičajenu interakciju umjetnika i promatrača, izložbu, Tea Bičić koristi za sučeljavanje. Većina promatrača tražit će oblike i bit će zadovoljena, ovisno o individualnoj imaginaciji. Prolazeći od rada do rada, detektiramo promjene intenziteta autoričinih čuvstvenih nadahnuća. Ona nas izaziva oblicima, a podastire samo aluzije. Radovi ne prikazuju, oni prepričavaju doživljeno. Senzibilna autorica ukazuje na postojanje stvari u drugom obliku, u obliku osjećaja. Nepredmetni svijet prisvaja oblike koji naslikani žive u slojevima. Segment postaje znak i nije više citat. Predgovor kataloga: autor Eugen Borkovsky

Sanja Benčić