STJEPAN ŠEŠELJ u pjesničkoj antologiji u redakciji T.M. Bilosnića

Stjepan Šešelj

Stjepan Šešelj, suvremeni je hrvatski književnik, piše pjesme, drame (za radio, kazalište i televiziju) te prozu (romane, putopise, književne i likovne prikaze, osvrte na hrvatske kulturne, društvene i političke događaje i pojave). Rođen je 16. lipnja 1947. u Podgradini – Opuzenu. Osnovnu školu do četvrtoga razreda polazi u Podgradini, a od petoga do osmoga u Opuzenu, gimnaziju u Pločama. Pravo je diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Živi u Zagrebu.

Pjesme, drame, putopisi, nalaze mu se u više antologija, pregleda i panorama hrvatskoga  pjesničkoga, proznoga i dramskoga stvaralaštva. Zastupljen je u Hrvatskoj enciklopediji, Enciklopediji hrvatske umjetnosti i Hrvatskoj književnoj enciklopediji. Prevođen je na njemački, španjolski, engleski, švedski, bugarski, rumunjski jezik.

Za pjesništvo je nagrađen, u Zagrebu godine 1970., nagradom „A. B. Šimić“. Godine 1996. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Godine 2003. dobitnik je Nagrade Grada Opuzena za životno djelo, a godine 2009. prima Plaketu Općine Slivno za doprinos u kulturi. Godine 2016. dobitnik je Nagrade Hrvatski stećak, što je na Radimlji dodjeljuje Matica hrvatska Stolac. Slijedi 2017. Priznanje Općine Ravno za doprinos i promicanje kulturne djelatnosti Općine Ravno. U godini 2018. stihovi mu se upisuju na zid u Prolazu pjesnika u Samoboru te mu se dodjeljuje Nagrada Županije  dubrovačko-neretvanske za životno djelo.

Škrapa, pjesme, Nakladni zavod MH i Narodno sveučilište Zagreb, 1970.
Očina, pjesme, CDD, Zagreb, 1977.
Amerika Croatan America, pjesničko-grafička mapa i knjiga, sa slikarom Antunom Cetínom, Zagreb-Toronto 1988.
Dulo, pjesme, NZMH, Zagreb 1991.
Škrapa, Očina, Dulo, pjesme, NZMH, Zagreb 1997.
S juga glasnik, pjesme, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2005.
Der Bote aus dem Sűden / S juga glasnik, Gedichte /, pjesme, Edition Literaturen der Welt bei Revonnah / Edicija Svjetska književnost, Naklada Revonnah, Hannover, 2007.

Stjepan Šešelj

ŠKRAPA

Škrapa
U kamenu što bode
Tri spužića
Mušice
I put sunca nestajanje vode
Sparina je
I netko
Kao
Iza golih brda zove

LAŽ

Laž
U početku bijaše
Laž
Dok unedogled bijel širio se snijeg
Trojke
za sobom
Krvav
ostavljaju
Trag

TO STRAŠNO JE I ČUTI

To strašno je i čuti, kažu mi, 
kad velim ja, sin tvoj prvorođeni: 
Moj otac Miljenko 
Milan moj otac jedini 
Na vrijeme umro je 
U dvadeset i trećoj godini 
1948. na 27. prosinca 
U glavnom nam gradu Zagrebu. 
I, ako li ponovim, kažu mi, 
da pravo, da zakon imaju, 
štitit tvoje djelo i ime, 
i da bolje je da ušutim. 
A ja svejedno ponavljam: 
Moj otac Miljenko 
Milan moj otac jedini

Maleni moj
Samo ti i ja znademo kako
Na sve danas
Ti gledaš drugim očima

HRVATSKA

Hrvatska.
Hrvatska je.
Hrvatska je činjenica.
Hrvatska je činjenica o kojoj.
Hrvatska je činjenica o kojoj se ne može.
Hrvatska je činjenica o kojoj se ne može dvojiti.
Hrvatska je činjenica o kojoj se ne može nagađati.
Hrvatska je činjenica o kojoj se ne može pregovarati.
Hrvatska jest.
Hrvatska.

HOĆEMO LI SE IKADA VIŠE

Hoćemo li se, ikada više, usuditi
zaći onim putima, stazama onim
sami, daleki, jedno bez drugoga.

Mahovinom koju smo suhu prepoznavali
zajedno dišući u njezinu mekoću
što se stapala
s preplanulom tvojom kožom
s mirisima masline
uljima mljetskih bilja u zvizdanu
što toče svoje nektare
u tvoje krilo ispruženo na ispranu kamenu
hladeći ti stopala u modrilu mora
okrenuta tami
crkvičina prozorčića
koji nas gleda.

DID MOJ

Did moj Stipan sa mnom izlazi na rijeku.
Za ručicu me malena vodi, i ogleda se u
modrim pristupcima. Lađe crne plove u rosi.
Je li Stipan did moi ponosan, dok trupe
sneno svjetlucaju na vodi?
Jutro je i mi zalazimo među lađce, mriže
i vršve. Međ ribare, težake s veslima
i salmom u ruci.
I did moj najednom odlučno kreće
prema baštini
ostavljajuć me sama
pred vodama
što nadiru.

NAD DAKSOM

Ča ćeš s tim rukami o zemje
dok nam govoru tiho
u molitvi
u noći
ostavljajući
svjetlokrug
nad
Daksom
nad
nami

STJEPAN ŠEŠELJ u pjesničkoj antologiji u redakciji T. M. Bilosnića

novo