Razgovor s poznatim zagrebačkim stomatologom dr. Žarkom Udiljkom

Neke stvari u životu čovjek postigne, jer ih planira, neke se dogode bez plana

Razgovarali smo s poznatim zagrebačkim doktorom dentalne medicine, specijalistom stomatološke protetike zanimljivog životopisa, vlasnikom tri diplome, angažiranim i izvan struke, savjetnikom predsjednika Hrvatske komore dentalne medicine, vlasnikom privatne stomatološke ordinacije, mr. sc. Žarkom Udiljkom. Zavirite u ovaj vrlo zanimljiv intervju!

Razgovarala: Petra Rajčić, univ.mag.med.dent.

Gospodine Udiljak imate više nego zanimljiv životopis, završili ste tri fakulteta, radite kao doktor dentalne medicine, specijalist ste stomatološke protetike, no angažirani ste i izvan struke. Pretpostavljam da će kolege zanimati kako se sve to stigne?

Neke stvari u životu čovjek postigne, jer ih planira, neke se dogode bez plana. Jedno je sigurno, nakon završene Srednje medicinske škole u Splitu, plan mi nije bio studirati tri fakulteta. Veterinarski sam fakultet upisao jer je bio u Zagrebu, gradu koji sam oduvijek volio i nisam pogriješio. To je odličan fakultet, a imao sam sreću da su me poučavali vrhunski profesori, koji su me, osim o strogo veterinarskim temama, tjerali da učim i malo šire.  Teologiju sam upisao i studirao kao laik, jer sam kao praktični vjernik htio poraditi na svom duhovnom životu. Odlasku na studij stomatologije ‘kumovalo’ je jedno radno ljeto u Njemačkoj u koju sam kao student odlazio raditi. Stjecajem okolnosti, dospio sam u jednu stomatološku ordinaciju u kojoj me sve oduševilo, od prostora, opreme do stomatologa i njegova odnosa s pacijentima. Rekao sam sebi – zašto ne, te slijedeće jeseni dobio indeks Stomatološkog fakulteta u Zagrebu. 

Stjecanje diplome za Vas je bio poticaj da učite i dalje. Zašto? Kako to spajate sa poslom ugovornog doktora dentalne medicine. 

Zato jer me učenje veseli, vesele me druženja i razmjena mišljenja s kolegama. Zahvaljujući specijalizaciji iz stomatološke protetike i magisteriju znanosti, stekao sam nova znanja, ali i nove prijatelje, dobio nove ideje. To je, mislim, dobar odgovor zašto treba učiti cijeli život. Biti na nekoliko kolosijeka, priznajem, nije lako, ponekad je uistinu trebalo puno dobre volje i energije pomiriti odlazak na predavanja sa obvezama u ordinaciji i činjenicom da u nekim danima njome ‘prođe’ 20-ak i više pacijenata. Pacijenti nisu brojke, to su ljudi sa svojim životima, karakterima i problemima i traže da im se posvetite, da ih netko sluša, a ne da im se, kako mi znaju reći, samo gleda u zube.  

Aktivni ste i u Hrvatskoj komori dentalne medicine (HKDM), ali i u Hrvatskom katoličkom liječničkom društvu (HKLD), što Vas je na to potaknulo?

U Komori sam član Povjerenstva za suradnju s osiguravajućim društvima. Član sam Područnog sjedišta Zagreb i Časnog suda prvog stupnja, vijećnik sam Komore i savjetnik predsjednika HKDM-a. Rad u Komori držim svojom obvezom,  smatram da tako pridonosim boljitku struke. Radim u najboljoj vjeri, volonterski, svjestan da nema posla na koji netko neće imati primjedbi. U Hrvatskom liječničkom zboru (HLZ) član sam Povjerenstva za primarnu zdravstvenu zaštitu, dakle tijela koje brine o interesima svih ‘primaraca’, od doktora dentalne medicine preko obiteljskih liječnika do ginekologa i pedijatara. U okviru Ministarstva zdravstva, angažiran sam u skupini koja radi na Nacionalnom planu mjera ukidanja zubnog amalgama. Iako znaju ‘trošiti’ te me aktivnosti, uistinu, vesele, jer su mjesta dobrih ideja i životnih rješenja. Ugodna su mi i druženja s kolegama iz HKLD-a gdje sam predsjednik Sekcije doktora dentalne medicine. Iako ne postojimo dugo, zahvaljujući dobrim i poduzetnim suradnicima, organizirali smo 1. međunarodni kongres Etika u dentalnoj medicini, radimo na organizaciji oralne higijene u Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi u Donjoj Bistri, Sekcija je postala članicom Upravnog odbora FEAMC-a (Europske udruge katoličkih liječnika), a s radošću ističemo da nas je prošlog lipnja u Vatikanu primio papa Franjo. 

Kolege se žale da im dosta problema stvara DTP „nulta“, koje je Vaše viđenje? Kako ste se nosili s pandemijom koronavirusa?

Kao i u svemu drugome, situacija uvijek može biti bolja, pandemija koronavirusa potvrdila je naše probleme koji se tiču, prije svega, potrebe pojačanog ulaganja u opremu. Mišljenja sam da bi sve kliničke postupke trebalo izdvojiti iz hladnog pogona i uvrstiti u DTP „prve razine“, u hladnom bi pogonu i nakon toga ostalo dosta postupaka, od pripreme, preko sterilizacije, do zaštitne opreme i sl.

Kako ste se nosili s pandemijom koronavirusa?

Što se tiče pandemije koronavirusa, bilo je izazovno i poučno. Iako je imala manje pacijenta nego inače, moja je ordinacija radila cijelo vrijeme, a bio sam i dežurni u Domu zdravlja Zagreb Zapad. Sa zadovoljstvom ističem da je Komora brinula o svojim članovima, donirala je maske svakoj županiji za potrebe rada hitne dentalne ordinacije pri domovima zdravlja. Osim toga, Komora je ustrojila Krizno povjerenstvo koje je, pogotovo na vrhuncu pandemije, imalo pune ruke posla.

Popriličnu buru u javnosti izazvala je izjava članice Nacionalnog stožera civilne zaštite i ravnateljice Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu dr. Maje Grbe-Bujević da koncesije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti treba ukinuti, a koncesionare vratiti u domove zdravlja.

Izvornu izjavu dr. Grbe-Bujević, unatoč nastojanjima, nisam imao priliku čuti, pa ju onda neću ni komentirati. Ono što pritom želim istaknuti je da imam iskustvo i domskog i ugovornog doktora i uvijek bih zagovarao ovo drugo. Isto mi govore i kolege koje su prošle isti put, a koji su suglasni da su kao ugovorni doktori unaprijedili svoj rad, bolje opremili ordinacije, imaju više motiva. Najvažnije je da su zbog svega toga u konačnici, kroz bolju uslugu i kvalitetnije materijale na dobitku pacijenti, a to je smisao našeg poziva.

Zagovarate li nasljeđivanje ordinacija?

Prije nego Vam odgovorim na to pitanje, primijetit ću da u svemu napravimo korak naprijed, dva natrag. Jasno smo se, ne samo u našoj struci, deklarirali za europske vrijednosti i prakse, a jedna od njih je mogućnost nasljeđivanja ugovornih ordinacija, što kod nas još nije moguće, iako je Komora u više navrata to i službeno tražila. Sada u praksi to znači, ugovor prestaje s prestankom rada ordinacije, (za to ugovorno mjesto u mreži se mora raspisati natječaj), dok je u domu zdravlja naravno drugačije. Dakle, osobno zagovaram nasljeđivanje, jer je to bolje kako za doktora koji ima ugovor i ulagao je u ordinaciju, tako i za novog kojeg uvodi u posao, a u konačnici i za pacijente.  

Hoće li se zdravstveni sustav promijeniti nakon pandemije koronavirusa?

Naravno da hoće, jer ta nam je epidemija pokazala dobre strane zdravstvenog sustava, ali i otvorila pitanja na koja će trebati odgovoriti. S pozicije doktora dentalne medicine ističem da će se sustavno morati promijeniti dosadašnja zaštita doktora i pacijenata. Smjernice koje smo u epidemiji dobili od HKDM su nam itekako pomogle i dobro odražavaju „novo normalno“.

Iza Vas je dugogodišnje radno iskustvo, učenje, suradnja s kolegama, kako gledate na odlazak liječnika u inozemstvo? 

Život me naučio da čovjek, u pravilu, ništa ne radi bez opravdanog razloga, pa je, vjerujem tako i sa nečijom odlukom da ode u inozemstvo. To je ozbiljna i osobna odluka, pa bi bilo neozbiljno davati preporuke ili kritike, tim više što sam i sam jedno vrijeme ozbiljo razmišljao o odlasku. No, kad sam dobro odvagnuo ‘za’ i ‘protiv’, odlučio sam se ostati. Točno je, možda bih materijalno bio sada u boljoj poziciji, no u životu imati previše ne znači i biti sretan, jer kako kaže pjesma „nije u šoldima sve“. S obzirom da dobar dio moje obitelji i rodbine živi diljem svijeta, kolegama koji misle otići, mogu prijateljski reći da u Hrvatskoj nije sve tako loše, kako nas uvjeravaju, niti je vani sve dobro kako kažu da je. Dakle, ostati ili otići, odluka je na svakom pojedincu.

Što bi ste poručili mladim kolegama? 

Kao mlad, nikada nisam volio preporuke, saslušao bih ih i nastavio po svome. Ne kažem da je to pametno, ali tako je bilo. Ipak, ljudski i kolegijalno poručujem im da ne prestanu učiti, da naš posao treba biti poziv, a ne zanimanje, da kolege trebaju poštovati, ne olako osuđivati i prozivati. Zapravo, uvijek i u svemu, treba ostati čovjek u najboljem smislu, jer ako ste dobar čovjek veliki su izgledi da ćete biti i dobar liječnik, kolega, susjed, otac, brat, sin.

Foto: Stjepan Katić, intervju preuzet iz tiskanog izdanja Vjesnika dentalne medicine

NOVO