Obožavam raditi sa djecom, jer mi to daje ravnotežu u životu
Medijsku kompozitoricu i učiteljica klavira u Beču Ivu Žabkar slabo je ili nikako poznata u rodnom Zagrebu po svojem glazbenom angažmanu i nagradama koje je dobila za svoj rad. No, zato za Male ženske razgovore ova 37 godišnjišnjakinja otkriva sve o svojem glazbenom pozivu i govori o tajnama skladanja glazbe za film. Ne budite lijeni zavirite u jednostavan, ali artificijelan život ove nesvakidašnje umjetnice zagrebačkih korijena i bečke adrese.
Gordana Igrec
Autorica fotografija: Julia Wesely
Koji je bio Vaš prvi film za koji ste napisali glazbu?
Prvi film je bio 2005. godine, zove se «AOEO». Režiser se zove David Wagner, aktualno priprema svoj prvi dugometražni Film pod imenom «Eismayer». «AOEO» je bio jedan studentski projekt sa prijateljima još iz škole. Bilo nas je oko 30-tak. Svi smo se jako angažirali i bili smo jako ponosni na rezultat, s obzirom da nam je to svima bio prvi projekt. Film je čak dobio i nagradu publike na jednom poljskom filmsom festivalu. To je bilo baš prvi puta da sam pisala muziku za film. I to je bio početak svega – tada sam shvatila: to hoću raditi, tu je moja glazba doma!
Koliko ste do sada uglazbili filmova?
Oko 15 dugometražnih, hrpu kratkih filmova i reklama. Između projekata, ako imam vremena, volim i producirati elektronsku glazbu, kreativni dio sam umjetničkog projekta imenom «kotomaki» i produciram za pjevačicu Ninu Braith aka «inana». Ove godine sam za vrijeme Korone isprobala totalno novi žanr i producirala sa prijateljima jednu pjesmu tipa novog Austropopa, zove se «A wiedasehn» («Kad se ponovno sretnemo») a projekt smo prozvali «All4Austria». Mislim da se još uvijek svira na radijskim stanicama.
Imate li nagrade za svoju glazbu filmsku?
Filmovi za koje sam pisala glazbu su dobivali jako puno nagrada. Po cijelom svijetu su bili na različitim festivalima. Ja sam osobno dobila jednu nagradu za kratki film «Clara sehen» od režiserke Leni Lauritsch, koja između ostalog isto aktualno pripema svoj prvi dugometražni film s imenom «Sojus». i jednu nagradu za jednu reklamu.
Jeste li pisali glazbu za film iz naše regije?
Ne. Još me nitko nije pitao.
Kako se pripremate za pisanje filmske glazbe?
To je jako različito. Zavisi kada postanem dio projekta. Ima projekta koji još nisu ni snimani, kad već počinjem razmišljati o prvim temama jer dobijem na primjer knjigu za čitanje. Onda počinju prvi razgovori sa režiserom ili režiserkom. Počinjem koncipirati. Koji puta se već dogodilo da je sve snimljeno i gotova montaža i onda sam dobila upit da li mogu surađivati. Sve ovisi koliko imam vremena za pisanje i sve ovisi o projektu. U glavnom volim vidjeti gotovo snimljene slike, glumce, okolinu, i volim čuti dijalog. Vizualno-akustičan sam tip, to mi daje često inspiraciju. Ali kao i uvijek ima iznimka, kao na primjer glavna tema od «Risse im Beton» («Pukotine u betonu») od Umuta Daǧa. Melodija mi je pala na pamet kad sam bila kod jedne prijateljice u posjeti. Jurila sam za njezin klavir i rekla «Daj mi brzo olovku i komad papira».
Kako uspijevate usklađivati obaveze u školi sa pisanjem glazbe za filmove?
Imam sreću. Naš direktor Glazbene škole je jako susretljiv. Podržava nas učitelje. Ako je netko pored škole i koncertni glazbenik ili glazbenica i na primjer ide na turneju može organizirati zamjenu. To znači u mojem slučaju ako trebam za komponiranje dodatno vrijeme mogu isto organizirati zamjenu i to je akceptirano, jer se to shvaća kao moj drugi posao. I uopće oko toga nema problema. To nije svugdje uobičajeno.
Na kojem najnovijem projektu radite?
Prošli tjedan sam završila jedan indijski dugometražni film. Zove se «Mehrunisa», režiju je vodio Sandeep Kumar, a glavnu ulogu glumi 87 godišnja indijska glumica Farrukh Jaffar. Film je snimljen u gradu Lucknow, Indiji, ali cijela postprodukcija je u Beču. Sada počinjem nešto kompletno drugačije i to za njemačku televiziju ZDF, jednu Božićnu komediju pod imenom «Alle Nadeln an der Tanne» («Sve iglice na boru») od režiserke Mirjam Unger. Poslije toga kreće nova epizoda poznate njemačke krimić serije «Tatort». Biti će to moja četvrta «Tatort» epizoda, ali i prva iz Beča. Režiju je ovoga puta vodila Claudia Jüptner-Jonstorff.
Što Vama osobno znači glazba? Posao ili poziv?
Kako kada. Neki puta moram na nju gledati kao na posao da se proguraju teške faze u projektu. Ali glazba je uvijek bila dio mene. To meni pripada i to je to. Ne gledam na to s neke pretjerano filozofske strane. Jedino da te ono što stvarno voliš čini sretnim, a neki puta te i zaboli.
Do kada ćete pisati glazbu za film?
Dok ću imati inspiracije, snage i volje za to. Odgovor na to pitanje ću tek znati u budućnosti. Trenutno sam zahvalna na projektima koji su u planu. Vidjet ćemo što može biti realizirano u ovim korona vremenima.
A škola? Kako Vam je raditi sa učenicima?
Obožavam! Kada radim na filmskom projektu, predavanje u školi mi često dođe kao odmor. Obožavam raditi sa djecom i nekako mi je to dobar balans. Daje mi ravnotežu. Koji puta projekti odu u komplicirane faze. Predavanje me onda malo opusti, jer me prisili napraviti kreativnu pauzu. Uz predavanje klavira sam vodila par godina multimedija band sa jednom kolegicom, gdje smo na primjer pisale glazbu za izložbe u «mumok-u» (Museum moderner Kunst Wien – Muzej moderne umjetnosti Bec). Uvijek pokušavam motivirati klince da pišu svoje pjesmice, bez obzira koliko dugo već sviraju. Prošle godine sam dodatno vodila predmet Songwriting. Bilo mi je zanimljivo, jer je moj pristup drugačiji od nekoga tko pjeva i piše tekstove. A i klincima se sviđalo. Uz školu asistiram ponekad jednom profesoru sa Glazbenog fakulteta «MDW» u njegovim glazbeno-pedagoškim projektima.
Za koji filmski žanr pišete glazbu?
Počela sam sa dramom, onda krimić, prije par godina došla je komedija. To mi se sviđa, jer je uvijek neki novi izazov a usput povećavam repertoar različith stilova kroz koji mi se otvaraju mogućnosti da radim na sve više različitih projekata.
Koji ti je žanr najdraži?
Ovisi o filmu i kakva je priča. Komedija «Womit haben wir das verdient» («Cime smo to zasluzili» – Regija: Eva Spreitzhofer) koju sam radila prije dvije godine, mi je bila super. Ali volim raditi na primjer i za krimiće, poput serije «Tatort-a», koja se već 40 godina prikazuje svake nedjelje u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj. Uglavnom mi se sviđa kada se mjenjaju stilovi, da ne radim stalno isto.
Koristite li efekte iz prirode? Glasanje ptica, žubor vode…?
Obožavam stil kolaža. Volim korisititi različite akustične ugođaje. Kao primerice zvukove iz šume, grada, tramvaja, polja, ili zvuk vode, itd. Dogodi se da to koristim i u filmskoj glazbi, ako odgovara filmskom stilu i priči. Kada imam vremena, volim komponirati apsolutnu glazbu u tom stilu, počela sam neki umjetnički projekt prije par godina pod imenom «sound footage», nažalost mi akutno fali vrijeme za to. Nadam se da će jednoga dana i to ponovo doći na red.
