U sklopu hrvatsko-crnogorske kulturne suradnje predstavljamo Dragana Popadića

U sklopu hrvatsko-crnogorske kulturne suradnje i izlaska dvije panorame crnogorskog i hrvatskog suvremenog pjesništva Razlog za pjesmu i Odlazak u stihove, koautorskog projekta dr. Željke Lovrenčić i Božidara Prororčića predstavljamo vam Dragana Popadića dugogodišnjeg direktora Radio Tivta i poslenika kulture i javne riječi

Priredio: Božidar Proročić

Dragan Popadić rođen je 1961. godine u Zrenjaninu. Od 1985. zaposlen kao novinar u Radio Tivtu, a od 1995. do danas I direktor ove medijske kuće. Objavio pet knjiga: drame “Grčka Trilogija”, zbirku pjesama “Svakodnevno kada mrem”, basne za odrasle “Krasne basne” i zajedno sa romskim pjesnikom Ivanom Toskićem “Rječnik romske duše” i zbirku pjesama za djecu “Što se ne bi mjesec jeo”. Pjesme, priče i aforizme objavljuje u časopisima regije. Šahovski je FIDE majstor.

KONSTANTINU KAVAFIJU

Konstantine znaj,
varvari nisu rješenje.
Ne zato što nisu došli
dok su ih Rimljani čekali
u svečanim odorama.
Već zato što nema rješenja.
Konstantine znaj,
nema rješenja.

JEŠA KOLEKCIONAR

Zvali smo ga Ješa, Čifut, Ćoro.
Zvali smo ga Smoto, Kilo, Plašljivko.
Nije se ljutio.
Samo bi popravio naočare
i nastavio da nam pomaže
u matematici.
Bio je dobar djak,
al ne i najbolji.
Sa loptom je bio posvadjan
al šah je igrao dobro.
Plašio se mraka i
pauka.
Znajući to
pauke smo mu
krišom stavljali u torbu.
Nije se ljutio.
Samo bi popravio naočare
I nastavio da nam pomaže
u matematici.
Imao je veliku kolekciju
poštanskih maraka
koje je brižljivo čuvao
u nekoliko plavih albuma.
Kad su ga odveli u logor
nismo se začudili.
„Pa, njihove odvode,
nije ni prvi ni posljednji“ –
govorili smo u školi.
Kažu kad su ga
odveli na streljanje
da se nije plašio.

Samo je popravio naočare
i mirno sačekao rafal.
Kolekcija mu je,
izgleda bila vrijedna.
Završila je kod nekog
njemačkog generala,
kolekcionara.
Često ga se sjetim…
Kad god neko pomene
marke, matematiku,
naočare, pauke,
sjetim se njega
Ješe kolekcionara.
I pomislim
onako bez volje:
matematiku nisam položio,
al i iz života
ne stojim najbolje.

NOĆAS BIH TE MOGAO ZAVOLJETI

Noćas sam tako tužan.
Noćas sam tako slab.
Noćas bih te mogao zavoljeti.
Ali, to nije ljubav.
To se ja udvaram samom sebi.
Noćas duva neki čudan vjetar.
Noćas vjetar od nas pravi samoubice.
Noćas bih te mogao zavoljeti.
Ili se ubiti.
Svejedno.

PITAĆE ME ANĐELI

Pitaće me anđeli,
kad dođe vrijeme,
kad bejah
najsrećniji
da sam zazivao
ime Gospodnje.

Reći ću im
to bješe onog dana
kad sretoh tebe.
I zazivah tvoje
A ne Njegovo ime.

SLUTIM

Slutim da će sve ovo
jednog dana nestati.
I ove rijeke i ove gore,
i ova zemlja i ovo more.
Negdje drugo u vasioni
rodiće se nov
pravedni Jov.
I zaborav će prekriti
sujetne nas,
što mislimo da smo vječni,
budući vazduh tečni.

LJUBAV MAJKE BOŽIJE

Ti po paklu hodiš
i grešnike izvlačiš!
Majko Božija!
Od kose tvoje
konopce praviš
za nezahvalne!
Bezgrešna Djevo!
Od suza tvojih
svetu vodu stvaraš
i paklenu žedj
gasiš!
Bogorodice!
Od Sina kriješ
ljubav svoju
nesebičnu!
Sveta Majko!
I svima nama
pokazuješ
da se i to može!
Blažena medju ženama!

MIRIS DUNJA

Ponekad,samo ponekad
u sva moja čula
tiho se ušunja
miris dunja.
Sjetim se
bake Zorke
i pažljivo poredjanih
dunja
na vrhu ormara.
Ne blijedi slika stara.
I ponekad,samo ponekad
mi se čini
da vrijeme,ko rak,
unazad ide.
I da samo prošlost
moje oči
mogu da vide.