Kada pada kiša to nebo plače za Oliverom, a di ne bi čovik?!

HOMAGE OLIVERU DRAGOJEVIĆU

Nema tog kalendara niti tih brojeva koji bi obilježili dan kada je ON otišao. Oliver Dragojević nije bio estrada, on je bio i ostao simbol Dalmacije. Šušura i gušta. I Matija Dedić se sa zahvalnošću u emisiji“ A Porina dobiva…Oliver Dragojević“ prisjećao tim riječima s puno iskrene zahvalnosti na Olivera.

Autorica: Gordana Igrec

Dalmacija je iznjedrila iz svojih mirisa, okusa, svoje tradicije jednog takvog vižljastog, malog pjevača koji je bio glazba od nožnog palca do posljednje vlasi na kosi. On je sam bio – glazba. Bio je i more. I danas 30.srpnja dan prije nego je partia prije dvije godine za Vela Luku u kovčegu, željela sam staviti njegov CD i poslušati najbolje njegove pisme, ali ostala sam u tišini. I tako sam ga najbolje čula i bila sa njim. On je kako je Điboni rekao: „Ostao dio duše svakoga od nas“.

Oliver nije umra. On je otišao. Otputovao je na daleko putovanje. Vraća se stalno kroz pjesmu. Mogu mu oprostiti što sam na emisiju o njemu i suzu spustila. Jer ja u Dalmaciju ne idem uživati kao furešt, ja se Dalmaciji idem pokloniti. Svakom njezinom ribaru i svakoj brodici i svakoj plimi i oseki i bonaci. Svemu što je Oliver opjevao. Nema više niti pjesnika Jakše Fiamenga. Nije mogao izdržati dugo bez svoga galeba. A opet oni su tu. Tu su se negdje sakrili, u nama počivaju.

Dalmacija rađa velike sinove, a obične ljude. I u tome je bila Oliverova veličina. Što je osta „vižljast mali s očalima na nosu“ i kada je pokorio parišku Olimpyu. Ali, karoca gre i gre i sve nas čeka. A opet bilo je lijepo odrastati uz stihove „Ća je život vengo fantažija“ i „Infiša san u te nemoj mi zamirit“ i „Nadalinu“ i još bezbroj pjesama koji su bili lijek za dušu i tijelo.

Takve su i ostale. Hvala materi Dalmaciji koja je dala takega jednoga muškardina koji je piva najlipše pisme na svitu i koji i dalje lovi ribu u tišini negdje visoko, a opet priko svojih najbližih prijatelja koji ga nikad neće zaboraviti.

Galeb kruži nad morem i „lipo li je lipo na lažini suvoj ležat“. Ostaje more i galeb i brodica i neka druga dica koje mora taknit Oliverova pisma inače smo narod izgubljen u vrimenu. Jer ako je za Francuze sinonim Edith Piaf, onda je za Hrvatsku sinonim – Oliver Dragojević. Bio i ostao.

Vjerujem da mu je gori lipo. Puno lipo i da motri na svoju Vela Luku i na svoj Split i ne ispušta note niti parangal iz ruku. I da sa šjor Jakšom zapiva kada pada kiša. To nebo plače za Oliverom. Di ne bi čovik?

Krem kolač s malinama / recept
Postupak Priprema Za donju koru pjenasto umutite jaja i šećer. Kada je dobro izmiksano dodajte brašno i prašak za pecivo i izlijte u tepsiju. Pecite…
Više…
Svjetski čelnici za pomoć Bejrutu
Međunarodni čelnici razgovarat će u nedjelju o prikupljanju pomoći za Bejrut nakon eksplozije koja je razorila libanonski glavni grad, najavljuje BBC Virtualna konferencija koju su…
Više…