U sklopu hrvatsko-crnogorske kulturne suradnje predstavljamo Jevrema Brkovića

U sklopu hrvatsko-crnogorske kulturne suradnje i izlaska dvije panorame crnogorskog i hrvatskog suvremenog pjesništva Razlog za pjesmu i Odlazak u stihove, koautorskog projekta dr. Željke Lovrenčić i Božidara Prororčića predstavljamo Jevrema Brkovića, jednog od značajnih suvremenih crnogorskih pjesnika, pisca, disidenta i akademika čiji je život dijelom bio vezan za progonstvo i emigraciju kao i boravak (1991.-1999.) u Hrvatskoj

JEVREM BRKOVIĆ

KAKO SE PRAVI SREĆAN CRNOGORAC

Srećan Crnogorac je velika sreća svake vlasti,
Svaka vlast je tu da pravi srećne Crnogorce!
Srećan Crnogorac ima baštu i kuću usred bašte,
Srećan Crnogorac je zdrav i ima srećnu Crnogorku,
Koja mu svakih devet mjeseci po jedno srećče rodi,
Najsrećnijima i po dvoje, može i mnogo više –
Neumorni su geni i genitalije srećnih Crnogoraca.
Srećan Crnogorac mora biti rodoljub, mora svim
Srcem vjerovati u sve što mu se kaže, mora iz duše
Voljeti Onog i One koji su ga za vazda usrećili,
Mora im potkazivati svakog ko nije kao on srećan,
Nesrećne Crnogorce ponajprije, takvi su najopasniji,
Mora svako jutro i svako veče pomno provjeravati
Vodostaj crnogorske sreće u sebi i oko sebe srećnog.
Srećan Crnogorac je prvi na svakom biralištu,
On ne zna za koga glasa, ali dobro zna i pamti
Za šta je i kada dao crnogorski glas,
Da je to ono pravo, srećom i najsrećnije za srećne,
Da su osrećeni Crnogorci prvoj na svakoj listi sreće,
Da izvan toga nema ništa osim jada i velike nesreće,
Sumnjive filozofije, bijede, etnogeneze i ćorava posla.
Svakom su srećnom Crnogorcu svi njegovi, srećom,
Izginuli na onoj pravoj strani, na najsrećnijoj,
Pali za njegovu opštu sreću i opšte usrećenje –
To je kod srećnih Crnogoraca i najličnija sreća,
Te dvije sreće samo nesrećni Crnogorci razdvajaju,
Oni tu traže i nađu onu opasnu nijansu, onu nesreću,
Što je najopasnija za opštu sreću srećnih Crnogoraca.
Srećan Crnogorac je najsrećniji kad je samo živ,
Kad ogoli i obosi, kad o gladi gladan popijeva,
Kad teško oboli, kad oslijepi, kad svene i osužnji,
Kad mu srećče umre, kad je nesrećan sasvim i
svuda,
Kad mu jedno kažu, drugo misle, a treće mu čine –
Za razliku od nesrećnih Crnogoraca, on će se već
sjutra
Utješiti listom svojih ličnih zasluga za opštu sreću!

XII

Iz svake pore lipti rosna pot,
Kapi se niz čelo na nos sruče.
Znojav je i ženski bijeli kikot,
Kada se od uha do uha razvuče.
U jedro tjelesnom osmijehu žene,
Sunce je vrući zlatnik riječi,
U kojima i danas ima mene,
Kojima se grdno samotan liječim.

KAD OTAC ODLAZI U RAT

Obično biva u svanuće:
Ništa ne kaže, pušku s klina.
Pogleda nebo ispred kuće,
Ko da je nebo domovina!
Iz džepa vadi lanac i sat,
To je za majku i za mene.
Kad otac odlazi u rat
Budni su samo psi i žene.
Otac se konju kao bratu
Zagleda u oči, grivu, zube.
I vazda tako u tom ratu –
Otac se i konj bratski ljube.
Obično biva u svanuće:
Ništa ne laže, pušku s klina.
Pogleda nebo ispred kuće,
Ko da je nebo domovina!

KĆERI MOJE

Kad bih imao kćer
Zvala bi se Jelena.
Kad bih imao dvije kćeri
Zvale bi se Jelena i Itana.
Kad bih imao tri kćeri
Zvale bi se Jelena, Itana i Tavita.
Jelenu bih udao za grčkog trgovca,
Po mogućnosti za pravog Homerovog potomka.
Itanu bih poslao u Sarajevo
Bolničarka da bude.
Tavita bi studirala arheologiju
Da jednom na Duklji i moj grob iskopa.

OTIĆI ŠTO DALJE

Damjanu
Samo jedan nauk
Protiv zavičaja
Nek sin moj i unuk
Utuve do kraja:
Otići što dalje
Od praga, ognjišta,
Gdje otac tvoj maljem
Udara u ništa.
Bježi u svjetsku noć
Od mirisa dunja,
Od majke što svunoć
Nad slikom ti kunja.
Kad te zaborave
Mrtvi i živući,
Smogni snage prave –
Dovuci se kući.

• 

JEVREM BRKOVIĆ rođen je u Seocima – Piperi 1933. godine. Osnovnu školu učio je u selu Kopilju, a završio u Seocima. Gimnaziju je pohađao u Titogradu i Sarajevu, gdje je završio Višu novinarsku školu. Prve pjesme objavio je u ,,Pobjedi“, ,,Omladinskom pokretu”, ,,Stvaranju”, sarajevskoj ,,Zori” i beogradskom ,,Ninu.” Iz Sarajeva je prešao u Beograd, gdje je radio u Ministarstvu inostranih poslova (Institut za međunarodni radnički pokret), ,,Borbi ” ,,Novostima”, ,,Radu.” U Titograd se vraća 1958. godine i sve do penzionisanja radi u Radio Titogradu. Osnivač je revije ,,Ovdje.” Osnivač je i prvi upravnik Pionirskog pozorišta u Titogradu 1951. godine. Pokretač je i urednik biblioteke ,,Grlica” gdje su objavljivane prve knjige crnogorskih pjesnika. Bio je predsjednik UKCG-a, član Predsjedništva Saveza književnika Jugoslavije, a kao prvi čovjek UKCG-a pokrenuo je i uređivao ediciju ,,Doclea.” Bio je dugogodišnji urednik kulturnog programa Radio Titograda. Inicijator je i jedan od osnivača Crnogorskog PEN centra, CDNK i DANU, čiji je prvi predsjednik. Bio je osnivač, vlasnik i glavni i odgovorni urednik ,,Crnogorskog književnog lista.”Zbog političkih prilika u Crnoj Gori, Brković je 1991. emigrirao u Hrvatsku, gdje je živio i radio do 1999. godine. Brković je prevođen na gotovo sve evropske jezike. Zastupljen je u prestižnom Leksikonu svjetskih pisaca (Školska knjiga, Zagreb), kao i u brojnim crnogorskim, regionalnim i evropskim antologijama. Za vanrednog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti izabran je 18. decembra 2015. godine, a za redovnog 18. decembra 2018. godine. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja za svoje stvaralaštvo. Objavio je zbirke poezije: Retorika kiše (1954), Ispod samog neba (1959), Osobine noći (1962), Rat se nastavlja (1964), Raport vječnosti (1968), Oporuke (1969), Tajna Večera (1970), Putovanje Jevrema Preblagog (1973), Brđanska zemlja (1973), Međudnevnica (1975), Brđanski Homer je mrtav (1975), Krivda i pravda (1975), Za ličnu upotrebu (1975), Moji ljudi (1976), Klasno opredijeljeno proljeće (1976), Bašta starca Radosava (1980), Stolica za stranca (1980), Pustinja, (1981), Zrelo doba (1981), Kučkini sinovi (1984), Domaće vaspitanje (1984), Dani nikad davni (1984), Vrijeme gradi grad (1984), Starinska magla oko doma (1989), Staljin, Mocart i Marija Judina (1989), Komitske balade (1991), Revorler pod jastukom (1992), Proklestvo (1993), Pjesme iz crne sveske (1995), Ljetopis Domaša Dukljanina (1997), Pjesnik ili Hamlet u progonstvu (1998), Zidanje i razur Kule Ozrovića (1998), Gorkin sine (2001), Traktat o suboti (2003), Jeretički versi (2009), Živio i preživio (2012). Romani: Kamenštaci (1985), Crne Tačke (1988), Pantelej na drijenu (1990), Knježevi ljudi (1992), Monigreni (1992), Ljubavnik Duklje ( 2007), Skotna vučica (2009), Gospodar kule (2011). Pripovijetke: Provalija (1962), Svečanost se odlaže (1972), Rupa na nebu (1975), Priče o kostrikovačkom narodu (1977), Put generala Dromire (1988), Uzorite Jakvintine kćeri (2002). Dnevnici: Dnevici (pet tomova) (2007). Eseji polemike, publicistika: Mojkovačka vrata (1966), Ljubljanska drama (1986), Minska polja estetike (1987), Anatomija morala jednog staljiniste (1988),Lideri, udbaši, generali (1990) Razgovori s noćnom damom (1991), Unakaženo lice demokratije (1991), Prljavi rat, Mirabo (1992) Glosarij (1995), Dukljanski epistolarij (1996), Pjesnik s potjernice (1997), Osvjedočeni svjedok ( 2012), Tajna pisaćeg stola (2010), Memoari iz tri doba (2012). Izabrana i sabrana djela: Odabrana poezija (1 tom), (1992), Izabrana poezija (5 tomova), (1993), Sabrana djela (30 tomova) 2002.

Božidar Proročić