Harmonija nejednakog Tihomira Lončara

Tihomir Lončar slika stvarno nestvarni svijet, i kuće i vrtove i cvijeće i drveće i nebo i zime i ljeta

Miroslav Pelikan

Početkom srpnja otvorena je samostalna izložba „Harmonija nejednakog“ uglednog hrvatskog likovnog umjetnika, akademskog slikara Tihomira Lončara u Muzeju Međimurja u Čakovcu.

Izložba je organizirana u sklopu desete Umjetničke kolonije Štrigova i može se razgledati do polovice kolovoza.

Slikar se predstavio s odabirom dvadesetak slika nastalih u proteklim godinama,ulja i akrili, srednjih i većih formata.

Godinama pratim slikarski put Tihomira Lončar i dobro se sjećam njegovih ranih interijera, mrtvih priroda, portreta.

Sjećam se odjeka njegove sjajne izložbe Tri godišnja doba u Umjetničkom paviljonu 1999. godine.

Slijede krajobrazi, kao glavni motiv u atelijeru.

Suočen sa slikama na ovoj izložbi, zaključujem kako svaka od njih ima svoju karakterističnu, dominantnu boju, koja se ističe kao podloga na kome se gradi razigrana koloristička konstrukcija.

Prisjećam se ranijih ciklusa i pred oči mi izlaze slike prepune ozbiljnosti, tamnine,mitski svijetovi u kojima odzvanja prohujala povijest,da bi sada uočio kako slikar slika posve neopterećen, oslobođen, slobodan do kraja.

Krajobrazi na ovoj izložbi intimni su doživljaj pejzaža, slikara okruženog harmonijom nejednakog.

Lončar slika stvarno nestvarni svijet, i kuće i vrtove i cvijeće i drveće i nebo i zime i ljeta.

Na njegovim slikama opažamo i posve figurativni motive, od kuća do stabala ali i nefigurativne cjeline, uz snažan nesputani ali i odmjereni kolorizam.

Priznajem da mi svaka Lončarova izložba predstavlja posebno zadovoljstvo, svaka slika i svaki motiv.

Slikarski opus Tihomira Lončara zauzima posebno i istaknuto mjesto u suvremenoj likovnoj produkciji a to ova izložba izravno potvrđuje.