Koja je tvoja frekvencija? – izložba Mercedes Bratoš, Ivane Ožetski i Vesne Šantak

Koja je tvoja frekvencija?
Izložba Mercedes Bratoš, Ivane Ožetski i Vesne Šantak u Muzeju Prigorja Sesvete

Izložbom znakovita naziva „Koja je tvoja frekvencija“, galerija Kurija Muzeja Prigorja započela je realizaciju ovogodišnjeg izložbenog programa nažalost, zbog corone znatno kasnije od predviđenog, no ipak „novom valu“ virusa usprkos. Izložbom su se predstavile Mercedes Bratoš, Ivana Ožetski i Vesna Šantak.

Inspirirana radom, tj. ciklusom Ivane Ožetski simboličnog naziva „What is Your Frequency?“, odlučila sam predstaviti recentne uratke ovih triju umjetnica aktualne hrvatske likovne scene, pod okriljem teze kojom sama I. Ožetski opisuje svoj rad: „ Sve oko nas uključujući i nas same energija napravljena od valova različite dužine koji vibriraju na različitim frekvencijama, a naš mozak je prevoditelj i ima sposobnost interpretiranja frekvencija u ono što osjetilima percipiramo kao fizičku realnost. U tome nam nerijetko pomaže tehnologija ( ja ću dodati – i razne tehnike) kako bismo različite pojave sproveli u druge medije i time ih učinili vidljivima“.

Koja je tvoja frekvencija?
izložba Mercedes Bratoš, Ivane Ožetski i Vesne Šantak u Muzeju Prigorja Sesvete

Tako su nam ovog petka, 3. srpnja, njih tri otkrile svoju stvaralačku frekvenciju, potičući nas da, izlažući se pozitivnom „zračenju“ njihove umjetnosti, otkrijemo vlastitu, te se ukoliko je potrebno, namjestimo na onu višu i pozitivniju frekvenciju.  A tijekom otvorenja, prigodno, Ivana Ožetski prezentirala je pomoću generatora frekvencija dobivanje slike, odnosno skrivenog grafizma koji se krije iza određene frekvencije boje, što je pridonijelo atraktivnosti otvorenja koje se odvijalo na otvorenom ispred Muzeja.

Iz predgovora:

Kozmičke zakonitosti, prirodni i natprirodni fenomeni, tajanstveni mikro-svjetovi, trajna su inspiracija i preokupacija Ivani Ožetski koja je frekvencije boja kao vizualnih transmitera, iskoristila u kreiranju „crteža“ pijeskom. Izlažući pijesak određenoj frekvenciji (kojoj pripada i boja kojom je obojan) pomoću generatora frekvencija, Ožetski producira neobične geometrijske crteže, čije je forme jedino moguće vidjeti na ovakav način. Tu neobičnu „tajnu geometriju“ koja formira i obličja skrivenih mikro-svjetova razotkriva Ožetski u svojim oblicima-sferama, konstruktivističkim skulpturama napravljenim od lika obojanog prirodnim, biljnim bojama, za koje, dok ih je stvarala, nije znala da doista postoje i da pripadaju svijetu virusa. Sada transponirane u umjetnički medij, ove nepoželjne i zadnjih mjeseci posebno neomiljene žive forme, postaju prelijepi umjetnički artefakti koji, kao i njezini grafički otisci naziva „Silnice i formacije“ koje pak nastaju iz promatranja grupiranja čestica izloženih magnetnom djelovanju ili grupiranja živih organizama u prirodi, svjedoče Ivaninoj ideji kako su svi oblici „zapisani“ u nama i samo čekaju transformaciju u drugi medij, čekaju da novom kreacijom iz svijeta nevidljivog postanu vidljivi novi entiteti.

Ta transformacija kao materijalizacija ideje i u umjetnosti Vesne Šantak svoje izvorište nalazi u višim sferama, u sferama spiritualnog i meditativnog. U frekvencijama koje dotiču kozmičko, ali i upućuju na potrebu čovjekovog povratka Prirodi i izvornom Zakonu Vremena – četverodimenzionalnoj stvarnosti  i izvornoj vremenskoj frekvenciji 13:20, na kojoj su i drevne Maye temeljile svoj Sinkronar. Taj povratak, ili ulazak u četvrtu dimenziju, ulazak je u dimenziju duhovnog koja se na čudesan način manifestira upravo u umjetnosti, povezujući naš materijalan, realan svijet sa sferama viših frekvencija – s duhovnim i nadrealnim. Ptice stoga predstavljaju idealan glavni motiv, jer osim što su „živi izdanci“ prirode, predstavljaju univerzalne simbole posredništva između Neba i Zemlje u gotovo svim kulturama. A njihovim obličjem prikazivana su nerijetko božanstva u gotovo svim religijama i kulturama – od egipatske, mayanske, antičke, hinduske, sve do kršćanske. Ptica je tako autorici „slika“ duše, inkarnacija Božjeg duha, znakovita prikaza u njenim snovima, tip i arhetip  kojemu se uvijek vraća kako bi svojom slikom svjedočila o povezanosti čovjeka i prirode, ali i o svjesnosti sebe kao neraskidivog dijela Univerzalnog. Snažnim kolorom i provjerenom poentilističkom morfologijom gradi svoju sliku, čisteći je od svega suvišnog, no ostavljajući je u prostorima snovitog i mitskog, u predjelima frekvencija čistih boja i simplificiranih formi, u kozmičkom prostoru ne-ega.

A kao snažan kontrast djelima V. Šantak i I. Ožetski postavlja se tek naizgled slikarstvo Mercedes Bratoš. Autorice čiji je recentni ciklus odslik njene stvaralačke „Pasije“, nikad dovoljno utažene gladi za kreacijom koja se poput fatuma nadvija nad njezin život, goneći je da neprestano propituje vlastite stvaralačke dosege, razgolićujući svoju nutrinu, otkrivajući nam istinu o dvojnosti naravi stvaranja, o stvarnosti koja je iza vidljivog. Podastirući nam uvjerenje da je predodžbeni svijet tek izolirani primjer u odnosu na sveobuhvatnost, ne odmiče imalo od svojih kolegica. Uvjerenje u postojanje druge „latentne stvarnosti“, podlaganje snažnoj intuiciji i imaginaciji njezin je  glavni stvaralački pokretač, onaj koji joj sve potvrđuje i kojim se potvrđuje. Njeno unutarnje oko, njena frekvencija kojom sagledava ono nesagledivo i uspostavlja sklad s unutarnjim bićem, oslobođenim svih vremenskih i prostornih granica. Stoga je njeno djelo slikarska realizacija gdje se vidljivo i nevidljivo miješaju u neprestanoj metamorfozi. Slike su joj napućene povijesno-kulturološkim simbolima, ali i prepoznatljivim suvremenim znakovljem. A na oblikovnoj i sadržajnoj razini preuzima modele u kojima se prepoznaje kontinuitet tematskih prikaza fantazmagoričnih i simboličnih svjetova, jer ljude privlače tuđe „nekontrolirane slike“, ideje i doživljaji prerušeni u „slike snova“.

Zaključila bih stoga, da je ono što ove tri autorice povezuje i opravdava zajedničko izlaganje, obitavanje je na istoj, visokoj umjetničkoj frekvenciji. Zamjetne crtačke virtuoznosti, gradnje slike sučeljavanjima pomno odabranih kolora koji kao podraživači vizualnog nose u sebi i snažna simbolička značenja. Sklonost pak motivskoj fiksaciji unutar vizualne priče važna im je kao i sam likovni jezik koji se kreće u rasponu između figurativnog, apstraktnog i asocijativnog, naglašavajući njihovu lucidnost i potrebu brisanja granice između stvarnog i imaginarnog. Njihova recentna djela svojevrstan su i vizualni eksperiment iskristaliziran iz ideje da nas, poigravajući se simbolima arhetipskog, ali i suvremenog podražavajući naš vidni organ bojama, „uštimaju“ na ljepše i ljubavnije frekvencije.

Sanda Stanaćev Bajzek

[bdp_post_slider]