Povodom 20 godina pjevačke karijere razgovarmo sa pjevačem Jacquesom Houdekom

Živjeti od svojih snova i vizija nije nimalo lako

Iako pjevača Jacquesa Houdeka nije potrebno posebno predstavljati široj publici, ipak je bilo zanimljivo sa njime „pročavrljati“ o glazbi, njegovom glazbenom ukusu, njegovim glazbenim i drugim snovima i zaviriti u svijet ovog iznimnog glasa na našoj pop sceni. Za portal Akademija Art Jacques Houdek je bez suzdržavanja progovorio o glazbenom svijetu i o glazbi koja je njegov život. Pa, zavirite. Neće vam biti žao.

Razgovarala: Gordana Igrec

Kada ste se prvi puta uhvatili mikrofona?

Moj glazbeni put je doista “klasičan”, a pod time smatram da je prirodan, kao nekada, prije no što su u modu došli talent showovi. U glazbenom vrtiću se zaljubiš u glazbu, upišeš osnovnu, pa nakon 6 godina i srednju glazbenu školu, a u medjuvremenu pjevaš u čak 3 zbora – u osnovnoj školi, u glazbenoj školi i naravno, u crkvenom zboru… nekako paralelno s tim klasičnim obrazovanjem, u tebi gori neka strast prema pop kulturi i glazbi koja ne pripada klasičnom miljeu, pa se s godinama prijavljuješ na razna pjevačka natjecanja; na nekima briljiraš i pobjedjuješ, na drugima “učiš na pogreškama”. Malo, pomalo, počinješ i nešto snimati, pa i nastupati, pa te čuje ovaj, pa onaj…. i eto, tako sam i ja, malo po malo stigao do kluba Sax u kojem sam skupa s Ivanom Kindl godinama nastupao. Tamo smo se doista izvještili, a ubrzo i dobili ponude za dalje. I tako od onda do danas – by step, bit by bit. Nikada ne bih mijenjao taj put. Za mene je bio i ostao “pravi“.

Što Vama znači pjevanje? Što je za Vas – glazba?

Glazba je moj život, moj poziv, i neizmjerno sam sretan što imam tu privilegiju pjevati i od toga živjeti. Vjerujte mi, svakog dana najiskrenije na tome daru zahvalim Bogu. Pjevanje je profesija, vještina, u kojoj talent igra 20%, a 80% je odricanje, učenje, nadogradnja, oplemenjivanje toga dara. Volim reći da je glazba istovremeno za mene najveća ljubav i najveća frustracija – mogao bih to opisati i naslovom svoje nove pjesme – Moj najveći strah! Uspjeti u glazbi iznimno je teško. Živjeti od svojih snova i vizije nimalo nije lako, i treba pronaći zdravi balans između željenog i mogućeg. Još je uvijek ljubav jača od frustracije i dokle god je tako – stvarat ću i uživati u tome!

Tko Vam je dao nadimak „Gospodin glas“?

Moj dugogodišnji menadžer Mihovil Bek, i to puno prije početka showa The Voice u kojem sam dvije sezone bio mentor, a onda smo to kroz show još dodatno brendirali, što je i publika sjajno prihvatila. Često smo radili velike koncerte pod motom ‘Gospodin Glas pjeva za vas!’ pa je i s poslovne strane to jako dobro.

Jacques Houdek u šetnji (photo tumblr)

Tko Vama piše pjesme i kako se pripremate za pjesmu koju odaberete?

Moja je najdraža autorica, za koju mislim da joj nema ravne u Hrvatskoj i šire, zasigurno Andrea Čubrić. Andrea je autorica većine mojih pjesama u posljednje vrijeme i zaista sjajno surađujemo i razumijemo se na nekoj višoj duhovnoj i glazbenoj razini, a tako i kreiramo pjesme – nekada je to gotovo vrlo brzo, a nekada je potrebno vrijeme da pjesma ‘sjedne’ i da se sve poklopi. Andrea je genijalka, originalna i obožavam njezine pjesničke slike koje onda ja još malo ‘ukrotim’ i dovedem u red (haha).

Koju glazbu najviše volite slušati privatno?

Ovisno o raspoloženju, kako koji dan, no stalno nešto pjevušim, a prije spavanja najčešće sate i sate provedem na Youtubeu pretražujući nastupe uživo i hrvatskih i stranih kolega – u tome zaista uživam. U zadnje vrijeme, a i inače, dosta slušam Whitney Houston, Mariah Carey, a nerijetko upalim i nastupe naše Tereze i Gabi. Moj ultimativni uzor je Luther Vandross – kada sam prvi put posjetio Sjedinjene Američke Države, svi su otišli u shopping i na neke poznate destinacije, a ja sam prvo otišao na Lutherov grob i poklonio se njegovu liku i djelu.

Vi ste bili mentor Nini Kraljić u showu THE VOICE – Najljepši glas Hrvatske. Kako se osjećate danas kada je Nina Kraljić „stala na svoje noge“?

Izrazito sam ponosan na cijeli taj put od prve audicije do veličanstvene pobjede Nine Kraljić i tima Jacques u prvoj sezoni The Voicea kada je naša gledanost bila u rangu finala svjetskog nogometnog prvenstva. Nina Kraljić ukupno je u svim emisijama osvojila preko milijun glasova televizijskih gledatelja, što dovoljno govori o našem radu i koliko smo ušli u srca publike. I ovim putem zahvaljujem svojim kolegama Tihomiru Preradoviću (producentu) i Marini Đurović Ćelić (vokalnoj trenerici) koji su zajedno sa mnom kreirali Ninin put, a istodobno joj dali slobodu da bude svoja, točno takva kakva jest – genijalna umjetnica i glazbenica. Mislim da joj treba pripasti puno više mjesto u hrvatskoj glazbi, no što ga danas možda ima, i da bi joj mnogi čelni ljudi u medijima trebali dati puno više prostora jer njezin je talent uistinu jedinstven i takva se pjevačica rađa jednom u sto godina.

Je li pop glazba “kultura ili zabava za mase“?

Jacques Houdek u Voice (photo promo HRT)

Pop glazba je specifičan umjetnički pokret koji je ostavio neizbrisiv trag u povijesti glazbe. Pop kultura je nešto što i mene definira kao glazbenika, umjetnika… tako da i pop glazbu svakako doživljavam kulturom, a druga je žalosna činjenica što se posljednjih godina svašta svrstava u POP. No, tim više sam ponosan na sebe i svoj kreativni tim što pomičemo granice i uvijek donosimo nešto novo, pa mogu bez lažne skromnosti reći da u hrvatskoj glazbi predvodim u mainstream popu i kvaliteta moje glazbe ne zaostaje nimalo za svjetskim trendovima i standardima u  modernoj pop glazbi i kulturi.

Jeste li zadovoljni ukusom mladih i kakvu oni glazbu slušaju?

Lagao bih kada bih rekao da jesam. Nisam nimalo i mislim da su uslijed različitih mediokriteta i pada svih vrijednosti i mladi najviše izgubili jer im se ne nudi kvaliteta, već fast food glazba, pa i gore od toga. Društvo u cjelini je izgubilo pojam o važnosti utjecaja na glazbeni i kulturni odgoj mladih, a veoma su rijetki oni koji sami istražuju i ipak pronađu put do istinske kvalitete. Volio bih da nove generacije više cijene našu tradiciju, ali i prave legende naše glazbe, kao što je to, primjerice, slučaj u Francuskoj. Da se mene pita – u obaveznim aktivnostima u sklopu predmeta glazbene kulture bi bili posjeti koncertima umjetnika poput Tereze, Josipe, Kiće… Jedino tako novim klincima možemo ukazati na vrijednost naše glazbe i educirati ih da razlikuju kvalitetu od šunda.

Kako komentirate emisiju A strana i mlade pjevače koji ondje imaju priliku javno nastupiti i pokazati što umiju?

Čestitam HRT-u na toj sjajnoj emisiji, a posebice Mariji Nemčić i Julijani Filaković, koje su je osmislile. S tim dvjema damama i velikim profesionalkama i poznavateljicama televizije kao medija, sam radio dvije izvrsne sezone The Voicea i puno emisija A strane te smatram da su dale smisao svim tim talentima koji su se pojavili na The Voiceu jer nakon takva showa igra tek počinje, a mnogi toga nisu svjesni, što je također normalno. Mislim da mladi nisu ni u potpunosti svjesni vrijednosti i važnosti jedne takve emisije kao što je A strana i koliko im prilike daje za napredak i razvoj te koja je to čast nastupati uz bok najvećim zvijezdama.

Koga posebno od „stare garde“ kod nas, ali i u svijetu, cijenite (od pjevača mislim)?

Sve naše legende i velike pjevače i pjevačice poput Ive Robića, Vice Vukova, Miše Kovača, Kiće Slabinca, Tereze Kesovije, Gabi Novak, Josipe Lisac, Doris Dragović, Vanne… i da ne bih nekoga izostavio… Od svjetskih glazbenika obožavam Luthera Vandrossa, Mariah Carey, Whitney Houston, Princea, Arethu Franklin, Celine Dion, Georgea Michaela…

Imate zanimljivo ime i prezime. Jesu li Vaši porijeklom iz Hrvatske? Ili…

Prezime HOUDEK češkoga je porijekla pa su otuda i moji preci, a moji roditelji rodom su iz Slavonije. Mama je iz Tisovca, a tata iz Donjih Crnogovaca. Svoja najljepša ljeta proveo sam u Slavoniji. Odrastao sam u Velikoj Gorici pa kasnije svoj roditeljski život započeo u Zagrebu, a sada sam sa svojom predivnom obitelji već tri godine u Samoboru i zaista uživamo.

Je li svijet show biznisa nemilosrdan ili plemenit?

To je jedan zvjerinjak, mogli bismo se našaliti, a u svakoj šali je i pola istine. Kao i svaki biznis, tako i šou biznis, ima svojih lijepih, ali i ružnih strana. Ja sam se okružio sebi dragim ljudima koji su vrhunski profesionalci i zajedno se borimo protiv raznoraznih lobija koji često naizgled vladaju, i to bez pokrića. No, mi se ne damo, vjerujemo u sebi i svoj rad i mislim da smo jako puno postigli s obzirom da nismo dijelom nijednog lobija i sami sebi smo vjetar u leđa, uz naravno moju vjernu publiku koja mi je često i najveći motiv.

Koga sve još podučavate pjevanju i držanju na pozornici (osim Nine Kraljić)? Podučavate li mlađe od sebe pjevače?

S Ninom sam radio tijekom showa THE VOICE, a danas sam vokalni supervizor i glazbeni producent našem Roku Blaževiću te zajedno sa svojim menadžerom Mihovilom sudjelujem u kreiranju i njegova glazbena puta. Inače držim i satove pjevanja i obožavam raditi s mladim talentima, a od nedavno to činim u svojoj Školici, kako joj odmilice tepam, u Samoboru, tako da mi se svi zainteresirani mogu javiti – držim satove ‘jedan na jedan’ i mislim da jako puno možemo naučiti

Koje ste sve nagrade za svoj poziv pjevača dobili do sada?

Bilo ih je mnogo i ponosan sam na sve njih, no danas su, nažalost, nagrade potpuno izgubile vrijednost i ne sjaje kao nekada. Najveća su nagrada nama glazbenicima naša publika, stoga bih kao najveću nagradu mogao spomenuti broj glasova publike na Eurosongu koja je mene i moju izvedbu pjesme ‘My friend’ svrstala na visoko 9. mjesto u konkurenciji 42 zemlje. Eurosong je ipak najgledaniji svjetski glazbeni događaj, koji prati preko 200 milijuna gledatelja, i nema veće nagrade od nastupa na Eurosongu, a kada to još prepozna publika, nema ljepšega osjećaja.

Koliko ste albuma do sada izdali?

Ponosan sam na svoju izrazito bogatu diskografiju s obzirom na ‘samo’ 20 godina karijere. Trenutno se mogu pohvaliti s 13 diskografskih izdanja, a za jesen najavljujem svoj novi album u izdanju diskografske kuće RTL MUSIC na kojem će se naći svi moji singlovi koje marljivo snimam i objavljujem unazad dvije godine.

Do kada namjeravate nastupati?

Do posljednjeg daha – kaže jedna moja pjesma. Glazba – to sam ja, i ne mogu zamisliti život bez glazbe, pjevanja, nastupanja, stvaranja, muziciranja… Naravno, zdravlje je presudno, i do kada mi to zdravlje bude dopuštalo, ja ću sigurno biti na pozornici. Svaki dan zahvalim Bogu na zdravlju i mogućnosti da se bavim svojim pozivom i od toga živim.

Jacques Houdek (photo: )

Što nam novoga pripremate za jesen ili u bližoj budućnosti? Spremate li uskoro koncert i gdje? Ili, moguće – turneju?

Ova nas je pandemijska situacija s koronavirusom sve zatekla i poremetila planove. 2020. godina je zapravo trebala biti moja obljetnička godina u kojoj sam želio obilježiti 20 godina svoje karijere. Posebna mi je želja bila obići i neka manja mjesta u kojima još nisam nastupao, a pripremali smo i veliki spektakl za listopad u zagrebačkoj Ciboni. Za sada smo sve planove stavili ad acta, no ne odustajemo. Doći će opet vrijeme kada ćemo moći nesmetano nastupati pa ćemo sve nadoknaditi. Baš sam početak srpnja trebao obilježiti jednim nastupom na posebnome mjestu u Zagrebu, no novi val nas je i u tome spriječio. Ja sam optimist, bit će prilike, a zdravlje svih nas je najvažnije!

S kime ste najradije nastupali?

Uvijek mi je posebna čast i zadovoljstvo nastupiti s našim legendama od kojih sam puno naučio i prema kojima osjećam i gajim neopisivo poštovanje. Nikada neću zaboraviti kada mi je Oliver ispunio rođendansku želju te gostovao na mome koncertu u Lisinskom. Sretan sam što sam imao prilike nastupati s legendama poput Tereze, Gabi, Josipe, Radojke, a posebno mjesto u mome srcu nosi duet s Doris Dragović i pjesma ‘Ima nešto u tome’.