Osluškujem cvrkut i oluje, divim se crnim pticama i srebrom obojenoj kosi
Radi kao asistentica pri nastavi s djecom u poteškoćama u razvoju u Školi za djecu s poteškoćama Tomislav Špoljar u Varaždinu. Već samim time pokazuje da ima osjećaj za nemoćne i za drugačije. Ova rođena Varaždinka pjesnikinja po vokaciji koja se nije mogla snaći u svijetu informatike kojeg je kao mlada napustila, Ljubica Ribić piše od prvih koraka svoga bića. Za Male ženske razgovore širokogrudno bez sustezanja progovorila je o svojem stvaralaštvu i svojem angažmanu u različitim projektima koji podupiru pjesničku riječ.
Razgovarala: Gordana Igrec
Kada ste počeli pisati poeziju?
Poezija ispisuje mene, vjerojatno je od malih koraka bila dio mog bića. Na recitatorsku sam krenula u trećem razredu OŠ
Gdje pronalazite inspiraciju?
U svakom danu, koraku, susretu… u pročitanim vijestima i životu koji nije nikako jednostavan. U patnjama i otuđivanju, u iseljavanju i nebrizi… ima tema… uglavnom pišem poeziju tamnih tonova u kojoj se uvijek provlači svjetla nit, kao vodilja za neka bolja jutra… Vidim jecaj majke, napuštenu djecu, zgarišta, vidim ubijene, osuđene, vidim gladne i odbačene… no vidim i ljepotu ptice, mora, rijeke… osluškujem cvrkut i oluje, divim se crnim pticama i srebrom obojenoj kosi…
Koliko ste do sada izdali zbirka pjesama i koje?
• ”LICENCA LUDOSTI” -prva zbirka poezije izdana 2012. godine, izdavač: Udruga Esseg, Županja
• ”SOBA ZAMAGLJENIH PROZORA” – druga zbirka prozno poetskog sadržaja izdana 2014. godine, izdavač: STUDIO MODERNA d.o.o. Zagreb; suizdavač: PROVIDENCA, Biograd na moru
• ”?” – zbirka poezije, objavljena 2016. godine, izdavač: Mariborska literarna družba / Zbirka Svetlin 57, Maribor
• ”ONA” – zbirka poezije, objavljena 2017. godine, izdavač: RITAM MISLI, Varaždin
• ”BESKONAČNO / NESKONČNO” – dvojezična zbirka poezije, objavljena 2018. godine, izdavač: RITAM MISLI, Varaždin
• ”PARTITURA MISLI” – zbirka poezije, objavljena 2019. godine, izdavač: RITAM MISLI, Varaždin
• ”FERDAMANO ZAVUZLANE RIEČI” – zbirka poezije na kajkavskom, objavljena 2020. godine, izdavač: RITAM MISLI, Varaždin
Što je za Vas – poezija?
Neprekidno kretanje, istraživanje, primjećivanje. Naprosto se budim s poezijom, ona me prožima tijekom dana i uspavljuje u kasnim noćnim satima.
Pišete li i prozu?
Da, moja druga knjiga ”SOBA ZAMAGLJENIH PROZORA” je prozno poetski dnevnik. Kroz nju sam prožela autobiografska sjećanja i duge razgovore s Njim, ocem kojeg nema, a istovremeno je tu. Osjećaj pripadnosti nije nestao odlaskom iz ove stvarnosti.
Kako Varaždinci reagiraju na pjesnikinju u susjedstvu?
Reakcije su različite. Od nevjerice do odobravanja i podrške. Prve godine su bile nekako najteže. Nakon prvih promocija započela sam nekako primjećivati podršku ljudi koji me do tada i nisu poznavali. Razotkriti svoje osjećaje, strahove i žudnje nije jednostavno, a ponajmanje je jednostavno u okolini gdje si odavna stavljena na neku drugu poziciju. Danas sam sretna jer me mnogi sugrađani podržavaju jer je uz mene moja obitelj koja cijeni moj rad i daje mi podršku. Sretna sam jer živim s pjesnikom, Milanom Novakom te zajedno otvaramo vrata poeziji i književnosti.
Jesu li doista „pjesnici čuđenje u svijetu“?
Oni su svakako prepoznatljivi po svojoj neprekidnoj igri, po nezaustavljivoj energiji djeteta u njima samima i dubokim ponorima emocija. Da zasigurno su ”čuđenje u svijetu”, često neshvaćeni od okoline ostaju na svom imaginarnom otoku na kojem su boje jasnije i život iluzorniji.
Vodite pjesničke večeri…
Već šest godina s Milanom Novakom organiziram i vodimo pjesničke večeri pod nazivom IMPULS poezija u kafiću.
Poetska večer ima zadaću u prvom dijelu programa predstaviti autore – goste iz drugih gradova Hrvatske i drugih država kraćim razgovorom s gostima te čitanjem poezije/proze samih autora. U drugom dijelu programa autorima – gostima se pridružuju autori koji su na samom događaju. Večer je ispunjena glazbom, ponekim glazbenim gostom, te ponekad i ponekim performansom.
Sam događaj popraćen je u lokalnim medijima.
Od prošle godine (2019.) vodimo i program pod nazivom JEZIČAC LITERATURE kojem predstavljamo knjige iz različitih područja.
Godišnje radimo i dva međunarodna festivala u kojem sudjeluje preko stotinu autora iz cijelog svijeta. Festival ”BEZGRANIČNO” i pjesnički maraton ”POEZIJOM GOVORIM”
Kakav je odaziv pjesnika na Vaše večeri?
IMPULS poezija je nekako prepoznata kao jedan kvalitetan kulturni događaj, kroz godine je stvorio lijepi krug ljubitelja poezije koji su nam publika, a nerijetko i izvođači. Raduje nas što je i JEZIČAC LITERATURE počeo graditi svoju slušalačku i čitalačku publiku
Gdje vodite pjesničke večeri?
IMPULS poezija se održava u varaždinskom poznatom kafiću ROCK ART-u, a JEZIČAC LITERATURE u novoj kavani STARA VAGA u Varaždinu. Oba prostora su izuzetna i daju posebnu šarmantnost samim događajima.
Festival BEZGRANIČNO se održava na nekoliko lokacija, u Varaždinu i van granica Hrvatske. Dok se pjesnički maraton POEZIJOM GOVORIM održava na nekoliko lokacija u gradu. Maraton traje dva dana, svečano otvaranje maratona je u svečanoj dvorani Županijske palače, popodnevni dio je na otvorenom, na nekom trgu, posađeno je i pjesničko stablo, pjesnički javor na trgu Matije Gubca. Večernji dio je predviđen za kavanu STARA VAGA, a drugog dana festivala poezija se govori ispred sportske dvorane, Arene u Varaždinu, uz samu rijeku Dravu.
Ljubica Ribić 
Ljubica Ribić na nastupu 
Ljubica Ribić i Milan Novak
S kojom ste idejom pokrenuli pjesničke večeri?
Želja da se širi pozitivna energija da se osluškuju riječi i pronađe osmijeh na licima. Predstaviti renomirane pjesnike građanima Varaždina i šire. Omogućiti nepoznatim autorima sudjelovanje u programu i otvoriti vrata mladim autorima. Ljubav prema poeziji je glavni pokretač koji nas vodi u nove ideje.
Ako se ne varam imate praksu zasaditi jedno stablo svake godine… Kako i gdje i tko sadi i zašto?
Kao što sam već rekla, zasadili smo na žalost za sada samo jedan javor. Zasadili su ga pjesnici iz različitih gradova Hrvatske i Slovenije prije dvije godine, 2018. Sljedeće godine postavili smo ploču s obilježjem na kojoj su stihovi slovenskog pjesnika Milana Novaka. Ove godine trebali smo zasaditi još jedno drvo, no zbog novonastale situacije i osame u koju smo se morali povući drvo čeka na sadnju. Novi termin festivala POEZIJOM GOVORIM je prvi vikend u listopadu. Naravno ako će situacija s virusom dozvoliti da se okupimo i održimo taj festival. Ove godine na festival koji se trebao održati povodom Dana poezije, u ožujku, prijavilo se preko 130 ljudi iz mnogih zemalja svijeta.
Nastupate često sa svojim životnim partnerom isto pjesnikom Milanom Novakom. Kako je biti u vezi sa „srodnom dušom“?
Jednostavno, zgodno, isprepleteno poezijom i stihovima. Duboko prožeto istim pogledima, ili bar sličnim pogledima na život i sve što nas okružuje. Nikad dovoljno vremena da se sve prodiskutira. Oboje smo gladni novih vidika i novih spoznaja. Oboje volimo more, ronjenje, planine, olujne oblake i vedrine nepreglednih daljina…
Do kada ćete pisati?
Vjerojatno dok postojim, a tko zna možda i tamo s one strane
Što nam novoga pripremate?
Ovih dana je izašla moja nova zbirka poezije na kajkavštini… Na njoj sam radila mjesecima i moram priznati da sam ponosna na nju. Sada ću malo odmoriti od novih knjiga i prionuti se prijevodima Milanovih kratkih priča sa slovenskog jezika.
Pišete li možda štogod za djecu?
Napisala sam svega nekoliko pjesama za djecu. Nisam se upustila u to područje. Tko zna, možda jednom…
Imate li uzora u svojem stvaralaštvu?
Odrasla sam na stihovima Ivana Gorana Kovačića, Antuna Gustava Matoša, Jaques Prevert-a i Edgar Allan Poe-a… nekako su oni ostavili duboko urezane tragove u mom stvaralaštvu.
Koje pjesnike volite čitati?
Svakako gore spomenute, često se vraćam njihovim stihovima. Trenutno čitam i Sabrana djela Luke Paljetka, barda hrvatske poezije i književnosti. No u ovo vrijeme užurbanosti i čestih gostovanja u ruke uzimam mnoge mlade ili tek otkrivene autore te zavirim u njihove zbirke ili njihovu poeziju na FB. Među mnoštvom poezije iznenade me izuzetna ostvarenja mnogih nepoznatih autora.
GRAD I NJEGOVA DJECA
Moja djeca se rodiše u krivo vrijeme
u vrijeme čemera i plača
u vrijeme prkosa
Moja djeca se rodiše u nemilo vrijeme
umjesto parkova
podrumi
umjesto cike i školskog zvona
krikovi i fijuci
umjesto majčina mlijeka
krv na usnama
Moja djeca snivaju
na poljima pokošenog klasja
na rukama žeteoca
na skutima dojilja
Moja djeca se rodiše u krivo vrijeme
u podrumima im svukoše majke
na stratištima pogubiše očeve
na ulicama ubiše sestre
Umjesto klikera
mrtve oči u jamama
Moja djeca su zaspala prerano
ne vidjevši Dunav u praskozorje
i Vuku u smiraj dana
Moja djeca su tragovi na mojim ulicama
prozori na mojim kućama
svjetla u mojim domovima
TIN
Vidjela sam te
nosio si dug kaput
malo pohaban
šešir i
tajnu ušivenu u unutarnjem džepu
Nikad nisi zastajkivao
ali nisi ni koračao
Koračali su prolaznici
izlozi
osmijesi
Koračao je život
a ti si trajao godinama
Malo pognut
malo čudan
malo svoj
Vidjela sam te
na avenijama
na kolodvorima
u parkovima
u drugim ljudima
u koracima
sjenama
nosio si dug kaput
malo pohaban
šešir i
tajnu ušivenu u unutarnjem džepu
čuvanu od zlih jezika
od roda
i neroda
Nosio si čemer u grudima
i psovku na usnama
mirisao po klupama i stubištima
po jeftinim pansionima
ulaštenim podovima
po snovima
Drhtao na usnama mladih žena
u stihovima
u noćima
Vidjela sam te
nosio si život u riječima
Autorica pjesama: Ljubica Ribić
Mali ženski razgovori autorice i urednice GORDANE IGREC
