Mali ženski razgovori sa pjesnikinjom Davorkom Črnčec iz Međimurske županije

Reći ću da sam najprije mama, zatim kemičarka pa tek onda pjesnikinja

Po zanimanju inženjerka tekstila iz malog mjesta Nedelišća u Međimurskoj županiji kao da „kemija“ svoje pjesme u tinkturama „imaginacije, duha, ljubavi i nježnosti“ kakav je pjesnički izričaj dipl.ing. Davorke Črnčec. Za portal Akademija Art svojom neposrednošću, prostodušnošću i plahošću, ova je pjesnikinja koja je zapažena u pjesničkim krugovima van svoje županije progovorila o svojem stvaralaštvu, ali i o obitelji i savladavanju privatnih i poslovnih obaveza.

Razgovarala: Gordana Igrec

Kada ste napisali prvu pjesmu?

Teško je reći, no zasigurno je to bila osnovna škola. Redovno kroz cijelo školovanje sam bila učlanjena u recitatorsko-literarnu grupu gdje smo obilježavali svaku prigodu na razini škole i sudjelovali na priredbama često recitirajući vlastite tematske pjesme. U srednjoj školi radovi iz tzv. zadaćnica uvijek su se isticali i čitali pred razredom. Žao mi je što nemam sačuvanih bilješki iz tog razdoblja, samo pamtim kako sam uvijek imala zgodne rokovnike i bilježnice, spomenare i dnevnike pune misli i ideja iz tog razdoblja. Trebalo bi napraviti inventuru na tavanu roditeljske kuće, tko zna… Poslije toga je slijedilo razdoblje udaje, braka i roditeljstva, brige oko stambenog pitanja i zapošljavanja. Sve to ne ostavlja vremena za aktivan i sistematičan rad na hobiju ma kako ga volite. No, sve se uvijek nekako posloži. Skućite se, odgojite dijete, imate siguran posao koji volite. Idealni uvjeti za povratak pisanju.

Što Vas je potaknulo?

Sve se zaista posložilo. Slavica Gazibara prof., obiteljska prijateljica, poklonila nam je jednom prigodom svoj prvijenac, Bijeli papir – zbirku poezije. Rekoh joj upravo tada tada da ponekad zapišem stih. Jedno je vodilo drugom, pogledala je moje pjesme, procijenila da se iz njih može posložiti prva zbirka. Volim reći da sam i tu imala sreću – dobiti takvu mentoricu. Usudim se reći da bez nje ne bih bila tu, ohrabrila me, preusmjerila i otvorila vrata kojima sam ušla među pjesnike iz regije (Kultura snova iz Zagreba, Impuls poezija u Varaždinu, književni portali Književnost uživo i Kvaka…). Ona je urednica moje prve zbirke poezije „Boja meda“.

Gdje nalazite inspiraciju?

Pišem poeziju, ljubavnu i refleksivnu, najčešće na standardu. Pišem i na kajkavštini, tada su teme nešto drugačije: djetinjstvo, ljubav prema rodnom kraju, prirodi…Nema recepta ni prekidača za napisati pjesmu, postoji samo trenutak u kojem dolazi za koji moram biti spremna i uhvatiti ju među prste, olovke i papir. Ponekad je dovoljna kiša, pjesma na radiju, roda nad rijekom, miris kupina u vrtu, suncokreti oko maminog pčelinjaka, četvrtak bez predumišljaja, zagrljaj čovjeka, vjetar, oluja, knjiga, slika…

Koliko zbirka ste izdali do sada i koje sve?

Prva zbirka već spomenuta „Boja meda“ iz tiska je izašla krajem 2017. Početkom ove godine rodila se i druga „Aritmija tišine“. Moram spomenuti da sam na njoj radila s urednicom Emilijom Kovač prof. Opet ću reći kako je sreća kad ti je mentorica najprije prijateljica.

Gdje sve nastupate sa svojim recitalima?

Pratim raspisane natječaje i šaljem radove na iste, usudim se reći da bivaju zapaženi pa kao takvi ulaze u izbor za tiskanje u zbornicima i izvođenje pred publikom. Izdvojila bih ovdje neke: Senje i meteori u organizaciji Varaždinskog književnog društva, recital ljubavne poezije Željka Boc u Mariji Bistrici, književni natječaj Hrvatskog sabora kulture, recital Stara lipa u Vrbovcu, Pogled znutra v zutra, Impuls poezija Varaždin. Mogu se ovdje pohvaliti nastupom i uspjehom na Preprekovom proljeću u Novom Sadu.

U kojim su Vam časopisima sve pjesme objavljene?

Kako mi vrijeme dopušta, radove šaljem na portale Kvaka, Književnost uživo, Pisci i književnost pa se uvijek nađe mjesto za njih i u tiskanim izdanjima.

Na koje jezike su Vam pjesme prevedene?

Talijanski jezik koji učim dugi niz godina zbog potrebe posla i koji volim, tako da imam nekoliko pjesama prevedenih upravo na talijanski. U prvoj su zbirci tri prijevoda na kojima sam za suradnju zamolila pjesnikinju Veru Bosazzi. Nije lako prevesti pjesmu, zadržati esenciju, prenijeti na tuđem jeziku nečije najdublje misli. Poigram se ponekad posložiti misli u pjesmu na talijanskom. Vera i danas s vremena na vrijeme pronađe na mom fb profilu objavu i pokloni mi prijevod na talijanski. Znam i da je časopis Književnost uživo surađivao s ukrajinskom književnom scenom i da je iz te suradnje rođen prijevod i jedne moje pjesme.

Što Vama znači poezija?

Ni ovo nije lako pitanje…daleko jasnije danas nego kada su nas o poeziji učili u školi. Tada sam saznala da je to umjetnost s izražajnim mogućnostima jezika, lijepa književnost osjećaja. Danas je bitni dio moga jastva. Teško je objasniti, no mislim da svaki čovjek mora naći nešto čime puni baterije, raste i uči iz vlastite želje i potrebe, nevezano za golu materijalnu egzistenciju. Neki će ljudi uzgojiti vrt, volontirati u staračkom domu, udomiti psa, čitati, plesati, fotografirati, planinariti, neki će zapisati pjesmu.

Da li pišete za djecu?

Ne, za sad. Imam zapisane neke misli posvećenu sinu.

Pišete li možda i prozu?

Ne može se sve staviti u pjesmu, ponekad zapišem misao, crticu, doživljaj u proznoj formi. Volim putovati i gledam da uvijek zapišem dojmove s putovanja u formu putopisa.

Koje ste nagrade i priznanja za Vaš pjesnički uradak dobili do sada?

Ponosna sam na sudjelovanja na već spomenutim recitalima. Ulazak pjesme u uži izbor uvijek je autoru ponos i znak da radi dobro. Pohvale prijatelja i lajkovi na mreži su znak da je poezija našla čitatelja, no mjerilo kvalitete je to sito koje prođe pjesma na nekom natječaju poslana pod šifrom. U Vrbovcu je u proljeće 2019. prvim mjestom nagrađena mi kajkavska pjesma“ Zarisani poti“, u Novom Sadu je u jesen 2019. drugonagrađena na standardu ljubavna pjesma „Berba“. Ove godine u Mariji Bistrici na recitalu Željka Boc – Hod se nastavlja, tradicijonalno na samo Valentinovo drugu nagradu osvaja pjesma „Osluhni, pročitaj mi prije nego krenem“. Tu je i priznanje HSK za pjesme „Odgovor“ i „Utočište“, pohvala za pjesmu „Paučina“ na recitalu Pogled znutra v zutra. Puno radim na pjesmi, odgovorna sam prema riječi i jeziku, a mjerilo rada je upravo uspjeh na ovakvim renomiranim recitalima.

Koje teme obrađujete u svojim pjesmama? Ljubavne, pejzažne, socijalne isl…

Ljubav je najčešće nadahnuće za pjesmu, no nađe se i pejzažnih uz Dravu i Muru, zatim vezanih za ljubav prema rodu i jeziku, bakinoj zlevenki, dedinom biciklu, sinu, nekoliko je pjesama maminih… No sve nabrojeno ne čudi, ljubav, veza s roditeljskim domom i ovim krasnim komadićem svijeta neupitno rađa nadahnuće.

Što nam novoga pripremate uskoro?

Nedavno smo se vratili s jednog krasnog odmora u Gorskom kotaru, bili smo tamo i prošlog ljeta. Suprug nikamo ne odlazi bez fotoaparata, ja uvijek nosim olovku…voljela bih bilješkama i fotografijama dati dom među koricama. Osim toga, uvijek spremne su i pjesme za neku novu zbirku poezije…kad se opet sve posloži. Raduju me druženja s kolegama pjesnicima, u takvim susretima se uvijek oplemenimo, rastemo i učimo. Ako dozvolimo. Naučila sam u životu da marljiv i svjestan rad uvijek biva nagrađen. Dobro je u životu imati ciljeve, nužno je imati mentore kao smjerokaze.

Koji pjesnici su Vam uzor? Koje pjesnike volite čitati, ali i prozne književnike?

Velika imena u čijim se radovima mogu izgubiti i pronaći, pjesnici velikog značaja za našu književnost. Uostalom, oni bi morali nama svima koji se usuđujemo posegnuti za olovkom biti uzor i vodilja. Kako je u današnje doba dostupno sve (i previše), kada mi vrijeme dopusti volim ciljano čitati već spomenute mentorice Slavicu i Emiliju, dodati tom spisku Božicu Jelušić, Luku Paljetka, Enesa Kiševića, Ernesta Fišera, Lanu Derkač, Davora Šalata, Krešimira Bagića, Anu Horvat…to su pjesnici koje sam imala sreću sresti i upoznati najprije kao dobre ljude pa zatim i vrsne pjesnike. Mi u Nedelišću imamo Franju Cimermana-nezaobilaznog ljubitelja međimurske riječi našeg kraja. Premalo je ovdje mjesta za sve ih nabrojati, naravno da imam favorite i među kolegama pjesnicima. Preporuka mladim pjesnicima – čitati.

Može li se baviti pjesništvom, biti uspješan na poslu i držati sva četiri ugla kuće? Znači, biti dobra majka, domaćica i supruga i pjesnikinja?

Reći ću da sam najprije mama, zatim kemičarka pa tek onda pjesnikinja. Sigurno da uvijek nešto zašteka. Adrijan je već mladić, student, čovjek. Moji dečki imaju razumijevanja za moju ljubav, puštaju me mojim bilješkama i knjigama. Posao mi oduzima većinu dana, odgovoran je i iziskuje me potpuno koncentriranu i angažiranu. Već godinama u našoj kući se kuha navečer za idući dan jer moj radni dan traje dulje od suprugovog i sinovog. Suživot s mikrovalnom podrazumijevamo. Često uskače i mama kakvim finim gulašom ili sarmom. Vikendom smo svo troje doma i to je vrijeme kad se čisti, pere, pegla, kuha i druži u vrtu. To je često i vrijeme kakve kave s prijateljicom i književnih susreta, ali nekako se uvijek uspijevam uskladiti. Svi u kući imamo svoje hobije i interese i nekako smo našli način da se uskladimo. Suprug odlazi na tečaj fotografije i plesa, ja čitam i pišem. Ponekad me povede na ples, a ja njega na književno veće. Puno puta se doslovno mimoilazimo u obavezama i hobijima. Ali funkcioniramo. Bilo bi teže da nema međusobnog razumijevanja i poštovanja. Imamo vrijeme za posao, svaki ima svoje vrijeme i imamo ga srećom nešto i zajedničkog. Možda je to neki naš recept-uglove kuće ovako držimo svatko pomalo i svi zajedno.

ZARISANI POTI

Cipele mi denes same rišeju pote.
Črez plot se nagnem,
cvetju na verandi pomahnem.
Pre zadji hiži zlevenka zadiši.
Najemput me na meju vrne:
beciklin o beciklin,
pre cekeru na plahti brat i ja,
baka i deda po friško preprovlenoj zemli
seme sipavaju:
Zima se fletno dosmekne.
Dajbog dobro vreme, bude i zlevenki.

Z cirkve zvona na križni pot pozivleju.
Nebo je roda z krilom prerezala
kak međimursku pisanicu za Vuzem
pa po meni čisti kak protuletni dežđ
spomini curiju:
dedin beciklin,
bakina zlevenka v cekeru,
roda na nebu,
protuletni dežđ.

Morala bi večpot
te moje neposlušne cipele
da me dimo vrneju pustiti.

BERBA

Netko je večeras zagrizao puni mjesec.
Navučen zastor sakriva
pjesmu što zri.
Čuvam u njoj sjeme za čudesnu noć
da izraste ovo mjeseca što nedostaje.

Dođi.
Jesen je zrela.

Kao zavičaj,
kao toplu juhu,
kao priču pred san
ubrala bih te.

Ispod ranjenog mjeseca volim te
dok zrelim mislima dajem drugi dom.

OSLUHNI, PROČITAJ MI PRIJE NEGO KRENEM

Zatajila sam ti svoju smrt
onoga dana kad
sve se činilo čisto i bijelo
i prekasno za pitanja
zašto se nismo nikada rodili.

Dolazim ti danas
kao pjesma, čudna i čudesna.
Nemoj tek ljubiti kamen.
Oči, dlanove, bedra i školjke
oslobodi zimzeleni želja.
Onako šutke kako znaš.

Osluhni
ispod poezije
živa sam ti.

ODGOVOR

smijala bih se s tobom
hermetički
kroz svježe oprane prozore
uljezu obješenom na retrovizor
dok kriška naranče ili dinje
odbrojava tamu

gnijezda zapleti u dvoslojnu kožu
kad bez stida ljepljivim poljupcima
laštim ohlađeno sunce
i cijedim se po tebi
tragom retoričkih pitanja što režu
naranču
dinju
noć

PAUČINA

Medenjak na istoku dok naviješta dan
čaplja pod krilom mir potoka donosi.
Noćas je kišilo. U vrtu jutros
toplom ljetnom kupkom umivene
višnje i rane kruške mirišu.

Sreća se danas
na niti paukove mreže njiše.
Zaplela se u kose jutra.
Prije klatna dana njome je lako
zagrliti razigrane bumbare i pčele.
Rastegnut ću je
preko ruba pjesme
da zadrži miris meda i
sačuva okus prvih kupina.
Možda na prozor dovede
srebrnjak noćnog neba.
Kupila bih njime zavežljaj vremena
i malo one paučine s početka pjesme.

Autorica: Davorka Črnčec

Ljetni broj Zaprešićkog špigla donosi pregršt informacija, intervjua i putopisa
Nakon proljetne stanke pokazujemo kako korona nije zaustavila aktivnosti. Dapače! Radilo se kod kuće, radilo se online, a odmah nakon popuštanja mjera mnoge ustanove i …
Drveni paviljoni postavljeni i na Klobučarićevom trgu
Danas su na Trgu Ivana Klobučarića u Rijeci u sklopu projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, postavljena tri drvena paviljona za odmor i druženje …
Harmonija nejednakog Tihomira Lončara
Tihomir Lončar slika stvarno nestvarni svijet, i kuće i vrtove i cvijeće i drveće i nebo i zime i ljeta Miroslav Pelikan Početkom srpnja otvorena …
Čuvari zaborava – u Splitu otvorena izložba Moslavačkog štrka
U galeriji Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu (Ulica slobode 2), 7. srpnja 2020. otvorena je izložba slika Popovačke udruge likovnih stvaralaca „Moslavački štrk“ pod …
Natječaj za izlaganje u HUIU galeriji u 2021. godini
Hrvatsko udruženje interdisciplinarnih umjetnika poziva autore i autorske timove (koji djeluju na polju primijenjene umjetnosti) da predlože programe za HUIU galeriju u 2020. godini Prijedlog …
Kreće manifestacija u jedinstvenom ambijentu Ljetne pozornice Bundek
OD ČETVRTKA  9. sepnja OSVJEŽITE LJETO KONCERTIMA Ovog četvrtka 9.7. manifestaciju otvara Tamburaški orkestar Hrvatske radiotelevizije pod vodstvom Siniše Leopolda, uz goste, sopranisticu Barbaru Suhodolčan …
Zdrava kozmetika i kozje miljeko
Kako je hrvatska koza postala kraljica higijene? Mlijeko ovog stada postalo je sinonim za ljepotu i higijenu Kozje mlijeko već je dobro poznato kada je …
Željka Gradski: PAINTHING
Ovim projektom, nastalim neplanirano i pod svojevrsnom prisilom, autorica nas pripušta sasvim blizu osobnom, a to je kod umjetnika proces oblikovanja SLIKAJ ILI CRKNI Ponuda …
Nataša Bezić: KALEIDOSKOP STANJA
Dekretom se ukidaju prava pod raznim izgovorima, npr. zaštite sigurnosti. Možemo se upitati u kojoj mjeri je istina da je trenutni oblik kapitalizma idealan, jedini, …
Novi val korone – dnevno oko 50 pozitivnih
52 nova slučaja u protekla 24 sata, u bolnicama ukupno 89 osoba U protekla 24 sata zabilježena su 52 nova slučaja pa je broj trenutno …
BETI – novi zanimljivi video spot Natali Dizdar
Iza BETI, novog imena na domaćoj glazbenoj sceni, kriju se Natali Dizdar i članovi grupe Mayales: Vlado Mirčeta, Luka Geček i Pavle Miholjević. Dugogodišnji prijatelji …
DOBRE ZVIJEZDE MLIJEČNE STAZE
U svojem novom romanu Marina Horkić zadire u jedno od najosjetljivijih razdoblja naših prostora, pedesetak burnih godina tijekom kojih su se smjenjivali sustavi, ideologije, uniforme …