Predstavljamo pjesnika Ljubomira Đurkovića

U sklopu hrvatsko-crnogorske kulturne suradnje i izlaska dvije panorame crnogorskog i hrvatskog suvremenog pjesništva Razlog za pjesmu  i Odlazak u stihove, koautorskog projekta dr. Željke Lovrenčić i Božidara Prororčića predstavljamo Ljubomira Đurkovića, jednog od najznačajnih suvremenih crnogorskih pjesnika i nekadašnjeg direktora Kraljevskog pozorišta Zetski dom na Cetinju

LJUBOMIR ĐURKOVIĆ rođen je 1952. na Cetinju, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Odsjeku za komparativnu književnost i teatrologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Bio je dramaturg Crnnogorskog narodnog pozorišta u Podgorici i direktor Kraljevskog pozorišta Zetski dom na Cetinju. Ratne devedesete proveo je u Nizozemskoj kao politički azilant. Napisao je dramske tekstove Pisac porodične istorije, Peti čin, Petronije ili metuzalemi uživaju vječito proljeće, Tobelija, Otpad, Presvlačenje, Kasandra. Klišeji, Tiresijina laž i Medeja, koji su objavljeni i izvođeni u kazalištima, na televiziji i radiju. Osim u Crnoj Gori njegove drame su izvođene i u kazalištima u Turskoj, Bugarskoj, Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Francuskoj i Engleskoj. Knjige drame Ljubomira Đurkovića tiskane su kao posebna izdanja u Turskoj, Makedniji i Sloveniji. Objavio je knjige pjesama Polifemov plač (1982), Poslovi i dani (1988), Ipak, nešto se pomjera (2008) i Vseeno, nekaj se spreminja, sabrane pjesme na slovenskom (2012). Osim na slovenski pjesme su mu prevođene i na makedonski, rumunjski, poljski, ruski i talijanski. Za dramsku trilogiju Grci dobio je Trinaestojulsku nagradu 2015. godine

IPAK, NEŠTO SE POMJERA

Ispod obrve pjeva sanjani kos;
Gipkost potamnjele kože na trbuhu
Dječaštva. Vesele utvare plešu
Pod sklopljenijem trepavicama.
Osluškujem, pamtim: ono što događa
Se ponovo, po prvi put. Citat iz
Davno pročitane knjige. – Susret u
Staničnom holu sa prijateljem
Iz mladosti; vani sipi kiša.
Sipko pod nogama je tlo. Datumi,
Sjećanja. Fusnote u memoriji.
Sirene brodova što
U smiraj dana isplovljavaju iz luke.
Ipak, nešto se pomjera.

I POHITAJ, VELI

Jer ni o čemu više nemam šta reći
U san prepisujem riječi iz
Knjige već ispričanog djetinjstva.
Valovlje, uznemireni ocean
Teksta na kraju milenija.
Uzbibani arhipelazi snova.
Izjutra zatičem zmijski svlak
U toploj postelji,
U špagu sjećanja. Bježanja
Nema, šapće glas iza sna. U grad
Hajdemo. U knjižnicu, pod neonsku
Dugu. Smotaj svitak taj uspomena,
Zmijskim uveži ga svlakom.
I pohitaj, veli, svijet iščezava.

KUTIJA

šušti. šumi. šušori.
teve izvještava. muzicira. kokoda.
na malenoj tržnici veliki izbor. razlijeva
se po stanu u kubnim jedinicama emisije.
poplava informacija. ratišta. vašarišta.
elektronski intimus obaviještenih domoljuba.
kliničkih rodoljuba. prevejanih miroljuba.
tipičnih ljubomira.
teve emitira. ljubomir percipira.
seljanin u svijet useljen. u plavičastu izmaglicu.
u kutiju od sna. U teve.

KUĆA

Kod kuće je uvijek sigurnije
Zbignjev Herbert, Ponor gospodina Kogita
Kažeš mi: Ostaću kod kuće.
Kod kuće je uvijek sigurnije.
Ali, zidovi su rušni, nagnuti,
vrata zarasla u prag.
Na prozorima izrasle rešetke,
korov rešetki. Postelja vonja
na odar, miriše na smrt.
Šta očekuješ od mene? Ja idem na put.
Ovu dugu ti ostavljam u nasljedstvo,
Vidi šta ćeš s njom.

DJEČAK OSLONJEN NA OGRADU MOSTA

Na ogradu mosta oslonjen dječak
Poima ravnotežu svijeta

  • svijet je uglavnom
    uravnotežen
    srcem umjesto časovnika
    mjeri vrijeme
  • vrijeme
    talasa ispod mosta
    Ničega naime nema
    izvan njegova vidna polja

Božidar Proročić