Barbara Cetina – Memorabilije

Pred nama kao da je niz zaustavljenih performansa. Ovaj likovni postupak režiranja scena donosi elegantne oblike ali upozoravajuće poruke. Umjetnica opominje na situacije koje ju, a i ne samo nju, smetaju i iritiraju

   MEMORABILIJE

   Barbara Cetina predstavlja neobične radove: objekte sazdane od odvrgnutih predmeta. Primjećivanje običnih stvari i izvlačenje njihove znakovitosti iz memorije omogućava poigravanje. Oni postaju materijal za oblikovanje / preoblikovanje. Mijenjajući likovni postupak, autorica umjesto kista koristi manipulacije, a umjesto boje rabi predmete. Time, sebi i nama, priređuje iznenađenja. Procesu i rezultatima medij je sjećanje i značenje. Još jednom se potvrđuje da u suvremenoj umjetnosti tehnologija i materijal ne odlučuju o statusu djela. 

   Pred nama je niz radova izvedenih kombiniranjem materijala i tehnika. Ponuđeni su kao kolaži, konstrukcije, instalacije. Na više radova nalazimo listove knjiga. Pored toga, neki objekti su sastavljeni od industrijskih pakiranja čaja, od konopa, konca, metalne žice, svilenog papira, zrnaca soli, i sl. Kompozicije, radovi, sačinjeni od svakodnevnih, odbačenih pa onda ponovno pronađenih predmeta imaju dvostruko značenje: hrabrost i neformalnost likovnog oblikovanja i narativno – poučne antiuniformističke konotacije. Citiram Davida Lodgea: „…umjetnici posežu za postmodernim sredstvima i postupcima: parafrazom, plagijatom, ironijom, kičem, trivijalnosti, zagonetkom, igrom…“.

   Pred nama su rezultati tijeka vizualizacija od impresije do postizanja simbola. Neki elementi su ostavljeni u originalnim bojama, tonovima. Neki su dorađeni toniranjem ili preslagivanjem u nove forme: savijanjem, šivanjem, bojenjem, uslojavanjem. Sastavnice ove igre, dijelovi površina većih formata, grupirani su, često u redove / stupce i tvore površinu rada. Tekstura je najčešće naglašena ostavljanjem zgužvanosti ili tragova intervencija. Možemo ih otkrivati prema boji i pristupu obradi površine. Autorica ne sakriva rubove/površine već dozvoljava da oni tvore reljefna lica radova. Čini nam se da namjerno ovlaš slaže segmente koje aplicira na podlogu. Time umiruje gestu čije tragove nalazimo na dijelovima od kojih je sačinjen artefakt. Ona ne forsira ritam. On se jednostavno događa „nabrajanjem“ dijelova.

Barbara Cetina
samostalna izložba
od 19. 06. do 2. 07. 2020.
Galerija Juraj Klović, Verdijeva 19 b, Rijeka

   Ovu izložbu predstavljam kao konceptualni projekt. Prezirući standardni umjetnički jezik autorica ga izvrgava bizarnom gradbenom materijalu koji, ovako plasiran, dobiva znakovitost. Projekt nudi dva razmišljanja: pored iskazanog sarkazma prema industrijskom društvu i uporabe odbačenog, iščitavamo i upozorenje na ekološku zapuštenost naših svijesti. Onog trenutka kad odbačene predmete više ne vidimo, uvjereni smo da smo ih se riješili. No, oni se ovdje pojavljuju u neočekivanim okolnostima. Postupak apliciranja rezultira umjetničkom ponudom koja graniči sa dosjetkom. Umjetnica kompilira oblike i daje im nove konotacije određujući ih kao nove predmete, zamjene za uobičajene estetske predodžbe. 

   Pred nama kao da je niz zaustavljenih performansa. Ovaj likovni postupak režiranja scena donosi elegantne oblike ali upozoravajuće poruke. Umjetnica opominje na situacije koje ju, a i ne samo nju, smetaju i iritiraju. Trenutno je zapostavljena, čak zabranjena komunikacija i ćaskanje uz kavu, čaj. Mediji i informacije potiču konstantnu neurozu i dekoncentraciju. To je osnova zaokupljanja pažnje ljudi. Lakše ih je obmanjivati ako su odvojeni od intuicije ili nadahnuća. U sadašnjosti, odgovornost se usko usmjeruje i nameće rigidnim pravilima a ne osjećajem. Osobnost je omalovažena iako smo svi umiješani. Svijet je ovakav zato što smo dopustili podivljalom kapitalu da ga učini takvim. Još davno, Voltaire cinično kaže: ‘Nijedna pahulja u lavini nikad se nije osjećala odgovornom’.“ 

   Ove kompozicije, koliko god nose imaginativno bogatstvo i maštovitost  umjetnice, ne sakrivaju svoje porijeklo. Ni autorica to ne želi. Ona nudi novi realizam snažne višeslojne narativnosti. Objekt nastao od kolažiranja slučajnog predmeta, u interpretaciji Barbare Cetina, dobiva sociološku vrijednost značajniju od vremena kad je predmet bio nov i u žiži interesa vlasnika. Njeni artistički mišljeni predmeti otkrivaju dvije situacije: civilizacije koja emitira višak predmeta i ponude drugog života već odsluženih predmeta. Autorica kao da ustaje protiv globalizacije čiji je rezultat globalno smetlište. Možda eko-angažman više nije sasvim „In“, no mi smo uvjereni da uvijek treba upozoravati i reagirati na probleme grube ekološke realnosti. 

   Barbara prolaznost, zub vremena, doživljava kao sukreatora. Integriranje stvarnih predmeta postaje umjetnička akcija koja rezultira umjetničkim predmetom u onom trenutku kad unutrašnjom logikom dijelovi postaju nedjeljiva cjelina. Rezultati su samodostatne likovne činjenice. Ovdje je umjetnički predmet, objekt- instalacija, oslobođen herojskih ili aristokratskih značenja ali postaje razumljiv kao znak. 

   Recentno vrijeme puno je analiza, usuglašavanja, svrstavanja, generaliziranja. Na tragu ovih spoznaja, Barbara Cetina oblikuje radove koji djeluju kao analitičke kompozicije. Umjetnica ovim projektom nudi drugačiju sliku svijeta. Oslanjajući se na hrabrost oblikovanja, problematizira datosti trenutka. Ona želi da djelo bude podloga za misli. Tajanstveni zapisi, svici, jednostavno oblikovan sloj soli, ispijeni čaj, iskazuju memorijske konotacije. Umjetnica nas poziva na novo čitanje, na novo druženje. 

BARBARA CETINA  rođena je u Rijeci 25. XII.1976. godine. Članica je HDLU Rijeka,HDLU Istre i HDLU u Zagrebu. Dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja u domovini i inozemstvu (2015. – Priznanje, 2016. – Grand prix, 2018. – Velika otkupna nagrada, 2019. – Velika otkupna nagrada, EX TEMPORE Piran, (Slo); 2016, – I. nagrada, 2019. – II. nagrada, EX TEMPORE Grožnjan. Svoje radove predstavljala je na više samostalnih te nekoliko kolektivnih, selektiranih izložbi u domovini inozemstvu (Italija, Slovenija, Srbija i Bosna i Hercegovina). Živi i radi u Jurdanima (RI). 

Eugen Borkovsky