Miroslav Pelikan – SJEĆANJE NA OMFALU / pročitajte zbirku poezije!

Mi živimo fragment svijeta. Izlazak iz njega pred razbijeno ogledalce našega malog – velikog postojanja znak je da ćemo više živjeti i proživljavati samu svijest o tome da je ono razbijeno nego li samu činjenicu koja proizlazi iz nečega što ne spada u našu volju za razaranjem i kako bi rekao Cioran, za raspadanjem cjeline.

Ovakav stav prema svemu gdje  jesmo i što jesmo, neprestano nas u pjesništvu Miroslava Pelikana pomiče u neki novi kut gledanja na samu egzistenciju koja nam je ponuđena.

Pročitajte knjigu OVDJE!

Pred nama se kao na filmskom platnu ubrzano nižu slike krajnje dekomponiranosti stvarnosti, slike lomova i potonuća, slike koje su izgubile okomicu i vodoravnicu.

U jednu riječ – slike koje su napustile realni poredak u sustavu same realnosti i priklonile se igri nekih čudnih sila čiji gospodar nije pjesnik a niti naš subjekt.

Sve što pjesništvo ima u sebi i što može u svojim uzletima oposjedovati, nastaje u susretu sa svijetom i zbiljom na kojoj jesmo. Pjesme Miroslava Pelikana od prve do posljednje u ovom izboru to neprijeporno potvrđuju.

Pjesme iz ovoga izbora Miroslava Pelikana, metaforički rečeno, primjer su ptice zarobljene nepodnošljivom lakoćom stvarnosnih okolnosti u krošnji tjeskobe. Zalepršati i odletjeti iz nje u prostore plaveti samo je san čije se ostvarenje neprestano odgađa, ali ipak ne prestaje.

Postojanje je nečijim nevidljivim a ipak svugdje prisutnim prstom pomaknuto u stvarnost koja nije na crti našeg smjera.

Čežnja, iluzija, ideal konstante su i nezaobilazne komponente u ovim stihovima, uz vječitu silaznost kao opsesivni autorov motiv.

Pelikanov stih često je izlomljen,  pretvoren u fragmente da bi na taj način sugerirao svijet razbijen  u krhotine.

Miroslav Pelikan pripada naraštaju pjesnika koji je na književnu scenu stupio sedamdesetih godina prošloga stoljeća, surađujući s nizom književnih časopisa, dnevnim listovima i tjednicima uz osobito aktivnu suradnju na 3. programu Hrvatskoga radija ( emisije Poezija naglas i Hrvatska proza).

Gojko Sušac