MALI ŽENSKI RAZGOVORI SA PJESNIKINJOM LJILJANOM LIPOVAC

Divno je znati da pripadate jednom listu koji treperi na povjetarcu, hraneći se vašim imenom

Zagrepčanka koja je do svojih zrelih godina napravila sve što nalažu građanski običaji: završila školu za frizera za žene i muškarce i ugostiteljski školu, zaposlila se, udala i dobila djecu, a danas je već i baka, pjesnikinja Ljiljana Lipovac okušala se u poeziji u svojim srednjim godinama nakon razvoda od supruga. Ova senzualna gospođa, predivnog glasa i stasa, pjesnikinja Ljiljana Lipovac za kratko je vrijeme osvojila čitateljsku publiku. Iza nje ostao je trag u pjesništvu i mnogim angažmanima. Ipak, najdublji trag ostavila je iza sebe poezijom čija je cijela zbirka prevedena na romski jezik. Ljiljana Lipovac piše iskreno i iz srca povezujući svoje bogato životno iskustvo u pjesmi. Iza nje je niz priznanja i nagrada, a najveća nagrada joj je svakako činjenica da je 8. lipnja otvorena u Zagrebu u ulici Pavla Hatza prva romska knjižnica ne samo u nas nego i jedina takva u Europi. Tako je narod nomada, bezbrižnosti i pjesme dobio 4.000 primjeraka knjiga i časopisa za korištenje i ušao u civilizacijski krug zahvaljujući saborskom zastupniku Veljku Kajtaziju i ostalim angažiranim Romima. A Zagrepčanku Ljiljanu Lipovac vežu za Rome neke „tajne niti“, pa će stoga uskoro i svoju zbirku prevedenu na romski odnijeti na poklon romskom čitaonici. Sve ostalo o „plavom anđelu“ poput Marlene Ditrich možete saznati zavirite li u naš razgovor za Akademiju Art o njezinom pjesništvu, književnosti i angažmanu oko promicanja poezije i bogatom te raznolikom životnom iskustvu.

Razgovarala: Gordana Igrec

Imali ste atipičan slučaj razvoda i udaje za istog partnera…

Bila sam 36 godina u zajednici sa bivšim suprugom, specifičnost našeg braka je što smo se 2 puta vjenčali i rastajali. Nakon prvih 12 godina rastava, slijedećih 12 zajednica (bio je i Domovinski rat gdje ga kao Dragovoljca dom. rata 5.5 god izuzetno cijenim), a trećih 12 godina ponovno vjenčani do 2010. godine kada smo se definitivno, sporazumno razveli. Upravo o toj temi i kako nastaviti život nakon rastave, bila sam i gošća kod Brune Šimleše u njegovoj Tv emisiji na HRT 1 “Svaki dan, dobar dan”.

A Vi ste već i baka.

Imamo dvije kćeri. Ponosna sam baka šestero unučadi, obje kćeri imaju po troje djece. Unuci su u dobi od 5, 9, 10 i 18 godina, a unuke od 15 i 16 godina.

Kada ste počeli pisati poeziju?

Poeziju sam počela pisati nakon rastave braka, 2012. godine.

Što Vama znači poezija?

Znači mi puno, u njoj sam se pronašla jer na mnogim susretima otvorenih tribina i manifestacija – osjećam se kao kod kuće.

Koliko zbirka pjesama ste do sada izdali?

Do sada izdala sam jednu samostalnu zbirku (60 pjesama koje su prevedene i na romski jezik) 130 str. Pjesme su mi zastupljene u mnogim zajedničkim zbirkama (30-tak), antologijskim zbirkama i zbornicima (dvije su prevedene na romski jezik).

Dobitnica ste nagrade za najbolju pjesmu…

2017. godine dobila sam na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu, “Zlatnu plaketu” za najbolje napisanu pjesmu posvećenu Ženi romkinji.prva nagrada donijela mi je 2018. godine promociju moje prve samostalne zbirke i promociju u Književnom društvu Srbije, u Beogradu. Za sudjelovanje na mnogim tribinama ili manifestacijama, dobila sam mnoštvo diploma ili zahvalnica.

Gdje su Vam sve pjesme objavljene?

Pjesme su mi objavljene u mnogim zajedničkim zbirkama i zbornicima, u izdanjima;

KLD “Rešetari” – čija sam članica od 2015. godine, KS (Kultura Snova), Zagreb, Diligo – Liber, Zagreb, Milli Dueli – Međunarodni festival, Sarajevo, Almanah IV – Udruženje književnika Srbije, Beograd, Almanah VI – Planet Poezija, Sarajevo, Reč u vremenu 2019. – Srpsko Umetničko Društvo, Beograd, Millenium stih – poetski maraton, Zadar te na osobnoj fb stranici pisca i drugim književnim fb grupama.

Ipak, Vas se može naći i kao voditeljicu brojnih pjesničkih manifestacija. Pa, recite nam koju riječ i o tome…

Suorganizatorica i voditeljica sam velikih pjesničkih manifestacija, u KC Dubrava, Zagreb čiji je glavni organizator, moderator i suvoditelj Lidija Puđak. Uz otvorene tribine, najznačajnije su manifestacije koje su i medijski popračene;

“Stop nasilju nad Ženama” u 11. mjesecu na obilježavanju svjetskog dana, gdje se svake godine pridruže diljem regije u isto vrijeme i ostali gradovi. Zatim “Slavonija u krilu Zagreba” u 4. mjesecu. “Sevdah u poeziji – poezija u sevdahu” u 5. mjesecu.

Vi ste baka, pišete li nešto i za djecu?

Nisam se još okušala u pisanju za djecu, mislim da mi još nije vrijeme.

Vi ste jedina pjesnikinja kod nas čija je jedna cijela zbirka pjesama prevedena romski jezik…

Da, cijela moja samostalna zbirka prevedena je na romski jezik, naravno da sam počašćena. Svoju pjesmu u 2018. godini, koja je obilježavala 1.000 god seobe Roma iz Indije na Balkan, predstavila sam na mnogim manifestacijama romske nacionalnosti.

Namjeravate li zbirku na romskom jeziku pokloniti prvoj romskoj knjižnici kod nas koja je u Zagrebu?

Rado bih poklonila knjigu prvoj otvorenoj romskoj knjižnici u Zagrebu. Inače, taj prvijenac sam sve knjige poklonila. Ostala sam na svom primjerku.

Ali Vi imate prevedenih pjesama još na neke jezike. Koje to sve?

Neke pjesme prevedene su na rumunjski, makedonski, albanski, engleski i ruski jezik.

Odakle takav senzibilitet upravo za Rome?

Sada ću Vam otkriti od kuda potiče ta povezanost. Prije nego sam se onako mlada udala, imala sam među mušterijama dosta romske populacije, radila sam većinom u muškom frizerskom salonu i tako sam kasnije išla na takmičenja sa muškim modelima jer nisu iziskivali veliki trošak. Varteks nam je posuđivao odijela, Cahun… šešire, morali smo samo košulje kupiti modelima, dok kod ženskih modela morali ste za svaki zadani rad po mjeri dati im šivati haljine.I tako sam se zaljubila u predivnog mladića, imali smo vezu tri mjeseca koju u ono vrijeme nismo konzumirali osim poljupca i kada je pokušavao ubjediti me na nešto više prije braka, ja sam prekinula. Ostali smo divni prijatelji, sve do ratnog doba kada sam izgubila svaku povezanost. Kasnije sam čula da se iz Dubrave preselio negdje kod Bjelovara. Odgojena sam da ne mrzim, da poštujem sve nacionalnosti, vjere, kroz našu kuću prošlo je dosta ljudi različitih nacionalnosti, deda i baka imali su podstanare iz Bosne i Albanije (zidari) svih nacionalnosti, sve blagdane zajedno smo slavili.

Vratimo se mi Vašim pjesmama „Vašim snovima“. Imate melodijozan, ugodan i topao glas. Rabite li ga puno za čitanje poezije i od drugih kolegica i kolega?

Što se tiče mojih pjesama, dosta sam promjene unijela upravo učeći, slušajući i čitajući tuđe pjesme. U zadnje vrijeme, rado me pjesnici zamole da pročitam njihove pjesme jer unosim emociju i glasom, a po potrebi i performansom.

Vaše neke pjesme su i uglazbljene, zar ne?

Do sada nisam imala uglazbljenih pjesama trenutno radi se na moje dvije pjesme u Sarajevu. Ne bih još objavljivala ime dok ne dođe vrijeme.

Imate li uzora u književnosti i u Vašem stvaralaštvu?

Moji uzori bili su Sergej Aleksandrović Jesenjin, čiji citat volim i koristim kroz život, a glasi… “ima u životu trenutaka kad se uzdižemo i padamo, al’ kad’ padnemo ponosite glave se uzdižemo”… tu je i Ivo Andrić, Vesna Parun, Ivana B. Mažuranić, neizostavni prije svega i dragi prijatelj Enes Kišević čije savjete volim kroz svoj rad primijeniti…

Preko pjesničkih manifestacija koje organizirate po cijeloj bivšoj državi Vi promičete pjesničku riječ koja ne poznaje granice…

Da, putujem na razne otvorene tribine i manifestacije u HR, te diljem regije, Slovenija, BIH, Srbija. Bilo je poziva iz Makedonije i Albanije, ali radi unaprijed ugovorenih termina odgodili smo putovanja za druga, bolja vremena.

Koja Vam je ipak pjesnička večer ostala posebno urezana u pamčenje?

Ne mogu posebno izdvojiti neku pjesničku noć, svaka mi je urezana.

Svakako na 1. predstavljanju moje pjesme “Žena” na Gornjogradskom festivalu u Zg, u organizaciji Marijan Grakalića u čijem zborniku je pronašla mjesto i postala prepoznatljiva…, zatim, prisjećanje na “Admiralsku poetsku gerilu” u Sarajevu u organizaciji Dine Pora (nažalost preminuli) i Tamare Čapelj, zatim u istoj organizaciji “Poetski doček Nove godine” u Beogradu, Jedinstveno gostovanje u ” Plavoj paleti” kod Emira Sokolovića u Zenici, BIH… te sudjelovanje za “okruglim stolom” u knjižnici Kakanj.

Gostovanje u Kostanjevici ob Krki, u organizaciji dragog prijatelja Mire Tičara. Posebnost je bila istaknute pjesme prisutnih pjesnika, na drvenim mostovima koje su prolaznici mogli pročitati. Ili, u Samoboru osim otvorenih tribina kod Z. Jurčevića i sudjelovanje na “Vrazovoj Ljubici” koja Vas osim lijepih versa, vrati kostimiranjem u vrijeme Ljubičinog života.

Ili, gostovanje u Zadru, u crkvi Svetog Donata, gdje sa strahopoštovanjem hodite po 400 godina starom popločenom podu. Ili, gostovanje u Varaždinu kod Lj. Ribić i M. Novaka, gdje smo prije dvije godine na “Svjetski dan pjesnika” posadili drvo. Divno je znati da pripadate jednom listu koji treperi na povjetarcu, hraneći se vašim imenom.

Što nam novoga pripremate?

U pripremi je moja 1. zbirka kajkavske poezije, koju sam započela pisati na nagovor dragog prijatelja, pjesnika Iveka Milčeca.

Koja tematika prevladava u Vašoj poeziji?

Tematiku pjesama pronalazim svugdje, ovisno o zadanim, tematskim natječajima. Prevladavaju mi ljubavne pjesme, zatim braniteljske, pejzažne, socijalne, a upustila sam se nedavno i u erotsku tematiku. Čitateljima pripremam 2. samostalnu zbirku na standardnom jeziku i 1. na kajkavskom jeziku… nadam se jeseni – zimi 2020. moguća promocija.

Vi ste poznati u pjesničkim krugovima kao rijedak pjesnik/pjesnikinja koja vrlo rado svojim stihovima popratite otvranje izložbe…

Otvarala sam svojim pjesmama mnoge izložbe raznim akadademskim umjetnicima;  slikarima, kiparima, fotografima… u Galeriji specijalne policije, Zagreb, kod moderatorice programa Nada Far.

Izdvojila bih akademsku slikaricu Ninu Brkić (opetovano u ” Wine house-Kaptol” akad. slikara Željka Martića, akad. slikaricu Mirjanu M. Ryznar (opetovano u galeriji na otoku Rabu)

U vrijeme pandemije, trebala sam sa L. Puđak i jednom pjesmom akad. slikaru Dušku Šiblu, u Muzeju Mimara.

Braniteljima, amaterskim slikarima iz Novske u prisustvu raznih Ministarstva 145. brigadi u KC DUBRAVA

U galeriji “Branitelja Dom. rata” u Iliciotografu, Stipe Reniću, fotografu Anti Bukovcu u KC DUBRAVA, DEA, obilježavanje 500. godišnjice kod spomenika E. Kumičića. Tu je i suradnja sa predsjednicom Europske Unije Roma, sa gospođom Anom Dalipovskom, koja nam se uvijek odaziva kao predstavnica ispred EU Roma, na manifestaciji “Stop nasilju nad Ženama” i imamo velike planove u budućnosti uz mlade romkinje. Upravo me ona pozvala na konferenciju Roma iz regije u Zg. Akademskoj slikarici Davorki Gudelj Kleflin u galeriji Specijalne policije otvarala sam izložbu. Ova slikarica je imala 17 izložbi u Švicarskoj preko Veleposlanstva HR, dok se vratila… ništa nije mogla ostvariti dok ju nisam spojila sa strukovnim ljudima i odmah je u slobodnom terminu imala izložbu, a kasnije i likovnu koloniju u Bibinju kod sebe, humanitarnog karaktera

Gdje pronalazite inspiraciju za svoju poeziju?

Inspiraciju pronalazim svugdje, bilo u zatvorenom ili otvorenom prostoru, ovisno o trenutku, detalju, danju ili noću.

A dokle namjeravate pisati poeziju i voditi pjesničke večeri?

Nadam se pisanju sve dok me um posluži, a angažiranost oko vođenja tribina i manifestacija do onog trenutka dok me ispunjava i ne postaje mi teret, ili dok mi zdravstveno stanje dozvoli.

Okušali ste se i u showu Big brather. Kako to?

Da, bila sam najstarija stanarka BB kuće. Cilj mi je bio prvenstveno novac, zatim da upoznam sebe, jeli mogu i dalje psihički ostati jaka u totalnoj izolaciji, među različitim karakterima.

Prije ulaska, imala sam veliku podršku obitelji, bliskih suradnika, prijatelja. O nekim događajima još ne smijem pričati do konca 2020. godine, ugovorom sam vezana.

Nakon izlaska iz BB kuće (1.5 mjesec) psiholozi su mi rekli, da se nisu susreli sa tako jakom osobnošću u mojim godinama, da sam ostala dosljedna svojim obećanjima datim prije ulaska, bez obzira na zadane svakodnevne nove zadatke. Svi koji me poznaju poznat im je moj zaštitni znak, osmijeh i zagrljaj, a u kući sam bila… gunđalo.

Osim u Big bratheru mogli smo Vas još gledati u nekim emisija na TV-u…

Što se glumačkog iskustva tiče, javljala sam sena razne castinge i tako dobivala uloge; 2 glavne uloge u “Krv nije voda”, 1 glavnu ulogu u “Hitnoj službi”, 1 uloga statiranja sa tekstom (10 epizoda) u “Vatre Ivanjske”, bila sam glavna čuvarica ženskog zatvora. Pjesnički band Aid “Ljubila bih te” u Lisinskom uz 36 pjesnikinja, govorile smo uz svoju poeziju i Ane Horvat stihove. Godine 2013. ili 2014. frontman grupe “Brkovi” dao mi je priliku da uz njih nastupam na FER-u sa njihovom pjesmom Tolerancija uz frontmana ( 5.000 karata bilo je prodano) mogu istaknuti da u životu nisam imala takvu tremu, predivno iskustvo koje mi je dobro došlo u sadašnjem životu. Kroz sva ta druženja ostvarila sam mnoga poznanstva i prijateljstva.

Kako ste osmisli vrijeme za vrijeme karantene od koronavirusa. Jeste li pisali pjesme?

U vrijeme pandemije, imala sam ružne događaje iza sebe, neke nakon majčinog pada i skrbi oko nje do njezine smrti u 2. mjesecu, smrti njezine sestre dan prije, a moje tete… organiziranju svega itd. Nakon 1.5 mjesec dogodio se razoran potres prilikom kojeg mi je stradao i dom, crvena i žuta oznaka. Lagala bih kad ne bih rekla, da se nisam emotivno vratila 10 godina unazad. Posvetila sam se sebi, trebala mi je osama u kojoj su nastale i neke pjesme koje su u zbirkama zastupljene, susretima sa obitelji, prijateljima.

Osim ovog obimnog angažmana Vi recitirate i po domovima umirovljenika…

Da, recitiram poeziju i u staračkim domovima, također, jedan od projekata Lidije Puđak “Kad zlatnoj dobi pokloniš dušu” u adventsko i korizmeno vrijeme. Divno iskustvo, kada primijetite suzu u oku, osjetite stisak izborane ruke, čujete toplu riječ uz zahvalu što nisu zaboravljeni. To vam daje vjetar u leđa za nastavak rada, uz neopisiv osjećaj sreće.

Pratite Male ženske razgovore Gordane Igrec!