Izložba Ivana Branka Imrovića – Tijelo / Corpus

S jedne strane uzgibani ženski korpus libidonoznih pulsacija i konkavno-konveksnih linija, koloritom dotaknut, s druge karakteristični pokreti i položaji tijela pomoću kojih otčitavamo predočavanje Isusa, sv. Leopolda, sv. Ivana Pavla II.

Prenošenje stvaralačke iskre

U kojem trenutku nastaje lik, kada bezoblična masa same materije poprima raspoznatljivu formu – pitanja su koja nemaju jednoznačan, strogo precizan odgovor. Tu svakako treba uzeti u obzir i moć imaginacije koja je bitna čovjekova odlika – u raznim stupnjevima prisutna kod pojedinaca – kojom nadopunjuje praznine što ih tvore krila laka oblaka ili kojom povezuje konstelacije zvijezda u simbolička bića, iscrtava mrlje na svakojakim površinama…

Međutim, kada s moći imaginacije prijeđemo na stvaralačku moć ruke – točnije, kada njene pokrete priključimo pronicljivu oku – tada je na djelu nedvojbeno određena snaga oblikovanja; štoviše, na djelu je duh i riječ koja se utjelovljuje. Površina je još živa (kao da nam sugerira da to u unutrašnjosti još ključa lava), grumeni se kotrljaju, potezi ostavljaju trag; tu nema uređena mira ni kristaličnih ohlađenja.

Upravo su takvih, uzavrelih i magmatskih, energetskih svojstava, jagodicama prstiju i dlanovima modelirane kiparske realizacije Ivana Branka Imrovića; jer njegova su, u gipsu ili glini umiješana i istiješnjena tijela (poneka pak vatrom transformirana u terakotu ili broncu) emanacije svetosti svijeta, ali i doživljaja erosa kao same životne supstancije.

Slažući usporedo dva ciklusa: Modeliranje prirode i U potrazi za svetim, Imrović pokazuje kako njihovo supostavljanje ne znači nužno i suprotstavljanje. I dok u svojoj otežaloj tjelesnosti i zaokruženoj punoći aktovi naglašavaju zemnost, na kopljima i uskim stupovima izložene figure svetaca teže visinama, potaknute vlastitim samoponirućim uzgonom.

S jedne strane uzgibani ženski korpus libidonoznih pulsacija i konkavno-konveksnih linija, koloritom dotaknut, s druge karakteristični pokreti i položaji tijela pomoću kojih otčitavamo predočavanje Isusa, sv. Leopolda, sv. Ivana Pavla II. “I iz jednog i iz drugog aspekta (dakle, i s pozicije erotskoga, te s pozicije introspekcije i molitve) stavljam, to jest donosim stvari na razinu vidljivoga, pa kako tko doživi” – tumači Branko svoje pobude i porive, te nastavlja: “Svi smo na vazi; na jednoj je strani Duh sveti, na drugoj svatko ima sebe, svoju borbu sa samim sobom”. I tu je, kao i u svakoj nestalnosti – a što je život nego lađa na postojano nemirnu moru – važno održati ravnotežu.

Nikola Albaneže

IVAN BRANKO IMROVIĆ
Tijelo/Corpus – 8. 6. – 2. 7. 2020.
Galerija Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, 100040 Zagreb
Vrijeme otvorenja izložbe: 8. lipnja u 19.00 sati