Iza najzagrebačkije pjesnikinje po izboru tema Maje Cvek do sada je 6 objavljenih zbirki pjesama, niz nagrada i 37 godina radnog staža kao tajnice direktora u Končaru. Danas je pjesnikinja sa Trešnjevke u mirovini, ali i dalje je ostala vjerna svojoj ljubavi, a to je poezija, ali i proza. O svojim pjesmama i snovima kao i o umjetnosti općenito Maja Cvek govori za portal Akademija Art ne jezikom „Šprehe zagrebečke“ već standardnim. No o „Šprehama zagrebečkima“ stignete još nešto doznati zavirite li u redke Maje Cvek i autorice intervjua.

Autorica: Gordana Igrec

Kada ste se počeli baviti pisanjem poezije?

Iako sam počela pisati još u osnovnoj školi, „ozbiljnim” pisanjem (što podrazumijeva   objavljivanje radova i sudjelovanje na natječajima), bavim se punih 20 godina.

U mirovini ste, ali ne mirujete. Uređujete tvornički list, zar ne?

Pisanje je moj život, nešto čemu sam oduvijek težila. Sada, kao umirovljenica „Končara”, članica sam Kluba umirovljenika Končar. Budući da je svima poznata moja sklonost pisanju, izabrana sam za predsjednicu Komisije za informiranje. Kao takva, uređujem stranicu „Umirovljenički kutak”, gdje se uglavnom govori o aktivnostima u Klubu umirovljenika. Stranica je sastavni dio  Končarovog glasila „Končarevac”, koji izlazi više od 60 godina.

Koje ste sve zbirke objavili do sada?

Do sada sam objavila 6 zbirki poezije: 2002.g. „Za moju dušu”, 2004 g. „Trenuci sjećanja”, 2005.g. „Osmijesi srca”, 2008.g. ”Zagrebački vez”, 2011. „Zavuzlane senje (Kajkavski), 2017.g. „Šprehe zagrebečke”.

Što je Zagrebom, vašom vječnom inspiracijom?

Zagreb, kao moj rodni grad, najdraža je tema u mojim pjesmama. Posebno sam ponosna što četiri objavljene zbirke sadrže svaka po jedan ciklus pjesama posvećenih Zagrebu. Zbirke „Zagrebački vez” i „Šprehe zagrebečke”, potpuno su posvećene Zagrebu. Mogu reći da sam napisala preko 300 pjesama o gradu. Zbirka „Zagrebački vez” je posebna po tome, što sam povijest Zagreba opjevala u pjesmi. Za te pjesme ne bih rekla da su poezija, već su to pjesme koje govore o gradu i vrlo su edukativne, kako za odrasle tako i za djecu. One dotiču razne teme, od Kamenitih vrata, Trnjanske skele, Opatovine, pa do pučke kuhinje u Branimirovoj ulici. „Zagrebački vez”je preveden na engleski i s ponosom mogu reći da se nalazi u svim dijelovima svijeta, a neke pjesme čitane su i na radio Torontu. Osim književnosti, posebno sam oduševljena poviješću, a naročito me zanima povijest Zagreba. Gornji grad je za mene neiscrpna inspiracija.

Što je zanimljivom i osebujnom zbirkom pjesama „Šprehe zagrebečke“

”Šprehe zagrebečke” pisane su zagrebačkim kajkavskim jezikom, sa dodatkom agramerskih riječi.

U želji da ne bude zaboravljen taj govor, tako drag uhu Zagrepčana, na pisanje zbirke potaknuo me tekst iz Rječnika  njemačkih posuđenica u zagrebačkom govoru – „Agramer”, koji je u izdanju „Novi Liber” izašao 2013.g. „Agramerski govor kulturno je naslijeđe utkano u identitet hrvatskoga glavnog grada i prenosi se iz generacije na generaciju. Govornika zagrebačkog govora u kojem pretežu agramerske riječi sve je manje…“ (Iz predgovora u „Agrameru”)

„No, kakav je to jezik? Da bi znali o čemu govorimo ili, kako starosjedioci Zagreba govore, treba upoznati i dio zagrebačke povijesti, najmanje od dvanaestog stoljeća na ovamo (pa i od ranije), kad je Bela IV Zagrebu Zlatnom bulom dao povlastice kao slobodnom kraljevskom gradu, na osnovu čega se grad mogao lakše razvijati kako ekonomski tako i kulturno, pa do utjecaja Austrougarske monarhije, njihove kulture, jezika i utjecaja na vizualni identitet grada.”(Iz predgovora S. Smolec)

Kajkavski je „šmajhlasti jezik, topao, ekspresivan“…

Zagreb je kolijevka kajkavske književnosti. U doba nastajanja kajkavske književnosti, on je bio politički, kulturni, crkveni i gospodarski centar sjeverne Hrvatske. Od 1607.g ovdje postoji .gimnazija, 1664.g otvara se tiskara, 1669.g. akademija. Ovamo vrlo rano dolaze plemići, velikaši, svećenici, obrtnici, trgovci iz raznih krajeva Hrvatske. Zbog svega, ovdje je vrlo rano došlo do miješanja naših dijalekata i govora, te je na taj način nastao jedan međudijalektalni razgovorni jezik. Osim toga, u Zagreb su oduvijek dolazili i naseljavali ga i ljudi iz drugih zemalja: Talijani, Slovenci, Mađari, Austrijanci… Zagrepčani su uvijek prihvaćali strane riječi, a naročito njemačke. Tako u razgovorni jezik ulaze anglizmi, germanizmi, bohemizmi i dr. Mnoge riječi su s vremenom izobličene npr.: klafrati – njem. klaffen – brbljati. Taj i takav jezik zadržan je do danas, ali kao domaći govor. Kako se sve rjeđe upotrebljava, svakako treba raditi na tome da ga sačuvamo od zaborava, jer je naše kulturno naslijeđe. Književna, znanstvena i javna upotreba kajkavskog književnog jezika bila je intenzivna sve do kraja 19. st.,odnosno do uvođenja štokavskog, kao zajedničkog književnog jezika za sve Hrvate.

Primjer pjesme koja upravo govori o zagrebačkom jeziku:

Zagrabi šprehu

Zagrabi šprehu
reč vekivečnu,
onu domaču,
zagrebečku.
Sprejdi sve stare
i skrite frtalje
gore od Stenjevca
pa dole prek Save.
Ak hočeš i v šrek
na Sleme, poprek.
Nikaj ne pričaj
samo poslušaj,
zagrabi i zemi,
v glavu si spremi.
Zagrabi šprehu
našu, vekivečnu,
lepu, domaču,
zagrebečku.
Zakaj nam treba trend?
Nek bu špreha,
naš brend!

Gdje pronalazite inspiraciju za svoje pjesme?

Inspiraciju uglavnom crpim iz života.

Je ste li do sada nagrađivani?

Do sada sam dobila 13 raznih nagrada i pohvalnica za svoje radove. Zadnja nagrada koju sam dobila, je plaketa Mihovil Pavlek Miškina, koju mi je 2017.g.dodijelio Hrvatski sabor kulture za pjesništvo na kajkavskom jeziku.

Koji su vam uzori u pjesništvu?

Kad je riječ o pjesništvu, moji veliki uzori su Jesenjin, Lorca, Dobriša Cesarić, Dragutin Domjanić, Drago Britvić, Božica Jelušić, Desanka Maksimović.

Neke vaše pjesme su i uglazbljene, zar ne?

Vrlo sam ponosna što je do sada uglazbljeno mojih 16 pjesama. Jedna od njih je pjesma „Pola sata za ljubav” koja je osvojila II. mjesto na festivalu „Pjesmom do srca”. Mislim da je to bilo 2009.g., a pjeva Željko Dvorski-Tom. Isti pjevač izvodi još tri moje pjesme i sve se nalaze na jednom od njegovih albuma.

Zagrebački pjevač Matija Cvek kojeg slušamo i gledamo u showu A strana subotom navečer i vi ste u srodstvu…

Mladi zagrebački pjevač Matija Cvek, moj je unuk. Njegov razvoj pratim s oduševljenjem i svakako, on ima moju punu podršku. Nekako mislim da je to obiteljska crta. Naime, moj otac (Matijin pradjed), također je pisao pjesme, svirao gitaru i lijepo pjevao. Matija je izvrsno pjevao još kao dijete. Također se zanimao za pjesme, ali to je ipak bilo u drugom planu, jer je do svoje 18 godine igrao nogomet. Nakon 2012.g. naglo se profilirao kao pjevač, a posebno mi je drago što je gotovo sve učinio isključivo svojim trudom i upornim radom. Iako se puno ne „petljam” u njegov rad, drago mi je kada mi pokaže pjesmu koja je tek u nastajanju. Pjesmu „Potraži me jeseni” Matija je napravio inspiriran mojim stihovima.

Što onda vama znači poezija?

Poezija je moj život. Netko me jednom nazvao „hodajuća pjesma”. Zapravo, sve je počelo tako, što sam potajno sanjarila kako ću jednom pisati tekstove za glazbu. Možda zato jako volim tekstove Drage Britvića koji je moj uzor.

A proza?

Proza je za mene veliki izazov. Moram reći, prva nagrada koju sam primila za svoj pisani rad, ustvari je nagrada za prozu. Nagradu sam dobila još davne 1965. godine i tim radom predstavljala sam svoju osnovnu školu, na općinskom natječaju.

Što je sa vašom pričom o Tinu Ujeviću?

Priča o Tinu Ujeviću zapravo je sjećanje iz mog djetinjstva. Slučaj je htio da je Tin bio moj susjed. Stanovao je tada u Selskoj cesti i nažalost, to je bilo zadnje boravište prije njegove smrti. Ja sam tada bila petogodišnja djevojčica, a on je često čekao tramvaj na stanici gdje se nalazila moja kuća. Kako su ga roditelji i susjedi često spominjali zbog jednog događaja, tako se i meni usjekao u pamćenje, a nekih detalja iz naših druženja živo se sjećam i danas.

Gdje su sve objavljene vaše priče do sada?

Moje dvije priče objavljene su u regionalnom Varaždinskom tjedniku, a jedna u Večernjem listu, povodom natječaja Ranko Marinković za Večernjakovu priču. Pjesme su mi objavljene u 72 zbornika s pjesničkih natječaja, u tri Kajkavska kolendara – Čakovec, u Samoborskom satiričnom listu”Sraka” i u časopisu za umjetnost, književnost i kulturu – Kaj.

Angažirani ste i aktivni i na recitalima…

Sudjelujem na: Recitalu ljubavne poezije „Željka Boc” – Marija Bistrica, Recitalu kajkavske poezije „Dragutin Domjanić” – Zelina, Recitalu kajkavske poezije – Krapina, Recitalu duhovno-refleksivne poezije – Marija Bistrica, Recitalu kajkavske poezije „Stara lipa” – Vrbovec, Recitalu suvremenog hrvatskog pjesništva „Senje i meteori”- Varaždin i u književnim natječajima hrvatskih zavičajnih književnika – Hrvatski sabor kulture.

Što je sa Vašim zagrebečkim kajkavskim pjesmama na Facebooku?

Nemam vlasitu FB grupu. Aktivna sam već 7 godina u FB grupi Moj Zagreb, gdje sam stekla veliki broj pratitelja iz cijelog svijeta. Čitajući moje pjesme o Zagrebu, javljaju se ljudi iz Njemačke, Austrije, Čilea, Argentine… Redovito za objave dobivam preko 100 lajkova, a najviše do sada za jednu objavu sam dobila nešto oko 680 lajkova. Također objavljujem u grupi Prijatelji pisane riječi gdje se javljaju uglavnom pjesnici. Također objavljujem u grupama Volim Premudu i Moja Trešnjevka moj Kvart.

Što nam se sprema uskoro u „književnoj kuhinji“ Maje Cvek?

Uskoro stiže moja prva knjiga proze. Radi se o knjizi kratkih priča iz života, ali kao i sve knjige do sada i ovdje će biti jedan ciklus priča iz povijesti Zagreba.

Do kada će velika štovateljica Marije Jurić Zagorke poput vas pisati poeziju i prozu?

Uvijek kažem da je pisanje moj život, što znači da ću pisati do kraja. Naravno, ukoliko me bude služilo pamćenje i zdravi razum.

Naslovnice zbirki Maje Cvek

Zrnka Šulak – Čipka u keramici
Motivi i kompozicijska rješenja lepoglavske čipke poticaj su i nadahnuće varaždinskoj keramičarki Zrnki Šulak U srijedu, 3. lipnja u utvrdi Stari grad Gradskog muzeja Varaždin otvara se izložba …
“Sve bio je ritam” knjiga Borisa Leinera o hrvatskom rocku od Azre do danas
Nezaustavljiva sila Leinerovog ritma isprepletena scenama razuzdanog rock'n'roll života otkriva dosad nepoznatu stranu najvažnijih protagonista Novog vala Nakon više od četiri aktivna desetljeća u glazbi, Boris Leiner napisao …
MALI ŽENSKI RAZGOVORI SA KNJIŽEVNICOM SANELOM VRKLJAN
Pišem zato što to osjećam kao svoj poziv. To sam ja.
Cubismo i Jazz orkestar HRT-a predstavljaju “Tumbao”
Cubismo, omiljeni bend koji već 25 godina donosi plesne ritmove domaćoj publici pripremio je pravu glazbenu poslasticu. U godini kada slave četvrt stoljeća postojanja objavili su novi album …
Papa biskupima Ujedinjenog Kraljevstva povodom Dana života
U poruci biskupima Ujedinjenoga Kraljevstva, koju je poslao povodom Dana za život, papa Franjo traži da se moli za sve koji rade kako bi poduprli vrijednost i dostojanstvo …
Ipak jedna novooboljela osoba
U posljednja registrirana je jedna novooboljela osoba. Od dosad ukupno potvrđenih 2.245 osoba dosad se oporavilo 2.051 osoba. Preminule su stotinu i dvije osoba. Još su 92 osoba …