TORBA ZA STRIJELE ukrajinskog borca za slobodu i neovisnost Jurija Daragana

Povodom dana državnosti Crne Gore 21. svibnja te hrvatsko-crnogorske kulturne suradnje najavljujemo novu prevedenu zbirka poezije književnika, pisca i ukrajiniste sa Cetinja Božidara Proročića u izdanju Crnogorskog kulturnog foruma sa Cetinja uz podršku veleposlanstva Ukrajine u Crnoj Gori i NJ.E Nataliya Fiyalka. Torba za strijele borca za slobodu i neovisnost Ukrajine Jurija Daragana, koji je svoj život i borbu okončao sa samo 32 godine života, Kristovo stradanje u borbi za svoju državu, donosimo eksluzivno i prijevod pjesama i esej o Juriju Daraganu.

Božidar Proročić o Juriju Daraganu ističe sljedeće: ,, Jurij Daragan (ukr: Юрій Дараган) je ukrajinski pjesnik, predstavnik ,,Praške škole“. On je prvi pjesnik koji je izrazio ekspresivan skup ideja i osjećanja karakterističnih za predstavnike „Praške škole.“ Jurij Daragan je rođen 16. marta 1894. godine u Jelisavetgradu, sada Koprivnicki – Hersonska oblast, u porodici inženjera. Majka mu je bila Gruzijka, otac Ukrajinac, umro je tri mjeseca prije rođenja sina i porodica je postala jako siromašna tako da su ubrzo nakon Jurijevog rođenja preselili u Gruziju, grad Tbilisi, đe je mali Jurij kršten. Jurij Daragan je studirao u realnoj gimnaziji u Tiraspolju (Moldavija), ali nije mogao da je završi, kao mladić je odveden u Prvi svjetsk rat. Tamo je Jurij Daragan postao potporučnik ruske vojske, đe je u borbama ranjen. Nakon Februarske revolucije 1917. godine, Daragan je bio u redovima UNR-ovih trupa (Ukrajinske narodne republike) prvo kao komandant mitraljeske stotine u Žitomirskoj vojnoj školi, a potom kao starješina vojne škole u Kamjanjecu. Nakon poraza u oslobodilačkoj borbi za nezavisnost Ukrajine, Daragan je, zajedno sa ostalim vojnicima, interniran u poljske logore (Lanjcut, Vadovice, Kališ) za ratne zarobljenike 1920. godine.

Tu mu se ukazala jaka želja za kreativnošću. Ali glad i hladnoća i težak život u kampovima izazvao je tešku bolest no on, jakog ukrajinskog duha i željan borbe, nije se predavao. Poslije preseljenja u Čehoslovačku, u Prag, 1923. godine stupio je na Ukrajinski viši pedagoški institut. „M. Dragomanov“. Ali nije mu bilo suđeno da ga završi, zbog suvoće grla i pluća (drugim riječima tuberkoloze). Jurij Daragan je umro 17. marta 1926. godine u sanatorijumu za plućne bolesti ,,Pleše” u blizini Praga. Shranjen je na Olšanskom groblju u Pragu. Jurij Daragan je pisao uglavnom na ukrajinskom jeziku. Prva pjesma na ruskom mu je objavljena kada je imao samo 14 godina časopisu ,,Zakavkazje”. Dvije godine kasnije napisao je niz pjesama u almanahu ,,Mladi izdanci”, a tri godine kasnije objavljivao je i u almanahu ,,Besmrtni” i časopisu ,,Hmelj.” Zajedno sa svojim zemljakom, pjesnikom, carom gvozdene strofe Jevgenom Malanjukom 1922-1923. godine Jurij Daragan objavio je u časopisu ,,Duga” svoje stvaralaštvo. Bio je jedan od prvih ukrajinskih pjesnika u emigraciji koji je obratio pažnju na zaboravljene stranice (pjesme) starokijivske istorije. Pjesme ,,Pohod”, ,,Kijiv”, ,,Milunija”, ,,Svati”, koje je pjesnik prvobitno objavio u ,,Dugi”, nijesu samo imale umjetničku vrijednost, već su postale i određeni način razvoja ove teme od strane drugih autora. Godine 1925. za života Jurija Daragana, objavljena je njegova prva, i nažalost jedina, zbirka ,,Sagaidak“ (Torba za strijele) koja je, prema kritičarima, tematski i ideološki postala predstavnik umjetničke latforme buduće Praške škole ukrajinske poezije. Kritičari su pozdravili izdavanje zbirke, a 1965. godine knjiga je ponovo objavljena. ”

Profesor crnogorske književnosti Veljko Đukanović o poeziji Jurija Daragana ističe sljedeće: ,, Jurij Daragan je ukrajinski pjesnik koji je stvarao u okviru Praške škole u kojoj su još bili Jurij Lipa, Olena Teliga, Jevgen Malanjuk, Oleg Oljžič i drugi. Svi su oni bili ukrajinski emigranti koji su bili primorani da u jednom trenutku napuste svoju domovinu, i u tuđini ispisuju najljepše stihove joj posvećuju. Tako je i za Jurija Daragana Ukrajina bila istovremeno usud i prokletstvo, ali i najveći ideal za koji se treba bezuslovno boriti. Usud je što je za vrijeme svog života doživio da Ukrajina obnovi svoju nezavisnost i da tu samostalnost izgubi veoma brzo.To je ujedno i prokletstvo jer narodna poslovica kaže da nema veće kletve od: „Dabogda imao pa nemao“. To prokletstvo je doživio i Jurij Daragan jer je njegova domovina izgubila samostalnost, a istovremeno sa tim gubitkom pjesnik gubi i ličnu slobodu. Istovremeno, on Ukrajinu nosi u srcu kao nešto sveto, nešto za što se mora boriti, a za ideju obnovljene i slobodne domovine ne treba žaliti ni vlastiti život. I upravo tako, Jurij Daragan je u borbi za svoju Ukrajinu bio ra njen, zarobljen, proveo dio života u logorima gdje se razbolio i na kraju umro veoma mlad, sa svega trideset i dvije godine žvota. Njegovo životno načelo je bilo: treba časno živjeti, a slavno umrijeti. Pjesnički opus Jurija Daragana nije kvantitativno veliki. I po tom pitanju pjesnik se nosio devizom da nije važno koliko će se napisati, već što će se napisati i da ono što bude napisano posluži kao opomena ili nadahnuće generacijama koje dolaze poslije nas. Upravo zbog toga najveći broj pjesama je posvetio borbi za slobodu Ukrajine. Često se vraća u prošlost da u veličini nekadašnje velike države nađe motive za svoje pjesme. Ponekad se u njegovim pjesmama prepliću mit i stvarnost, legenda i istorija , bol i radost, život i smrt, simbolišući na taj način promjenjivost državnog statusa Ukrajine, njene samostalnosti ili potčinjenosti, ukazujući nam da ništa nije vječno i da se točak istorije neprestano okreće. Njegove pjesme su pune simbola, metafora, alegorija, poređenja; Ukrajina je nekad bijeli labud uzdignute glave, a nekad plašljiva srna čije se lake noge više ne čuju.

Kada se domovina nalazi u teškoj situaciji, pjesnik traži pomoć od božanstava, ali zna da uputi prijekor onima kojima je svejedno da li je njihov život: poljupci i vino ili udari i rane, onima koji ne cijene slobodu i ne žele ili neće ništa da urade da bi se oslobodili ropstva. Postavlja pitanje: Zašto čekati i odgovara da ne treba taktizirati, svako vrijeme je pravo kada je u pitanju sloboda zemlje i sloboda čovjeka:

„Možda je malo ropstva i sramote,

možda i dalje da bude sluga Moskve“.

– – – – –

„Jer je robovanja, maltretiranja već dosta

kipi u srcu krv…“

Posebno mjesto u pjesmama Jurija Daragana zauzima pjesma o razaranju grada Baturina početkom 18. vijeka i stravičnom stradanju Ukrajinaca koji su branili grad. Pjesnik je u ovoj pjesmi, a možemo slobodno reći poemi unio toliko emocija kao da se radi o događaju u kojem je i sam učestvovao. Slike su toliko upečatljive i plastične da čitalac, dok čita pjesmu, praktično preživljava dodađaj o kojem se govori. U tome i jeste njena umjetnička vrijednost, da kod čitaoca izazove emocije, da čitalac bude aktivni sudionik djela i da djelo doživi kao nešto što je njegovo lično iskustvo. Iako u ovim pjesmama ima mnogo tuge, patnje, bola i žalosti, što su česti pratioci velikih umjetničkih djela, u njima ipak postoje i vjera i nada da će Ukrajina vaskrsnuti kao feniks. U tome se ogleda značaj poezije, ne samo Daragana, nego i ostalih članova Praške škole. Kod svih je prisutan optimizam što se vidi u Jurijevoj pjesmi

Kijiv:

„Vatreni krst raskriljen nad gradom,

priča svima da nije, nije umro

naš slavni rod…“,

ili u jednoj drugoj pjesmi:

„Ej, pjevati je, živjeti je rečeno i meni!“

***

U san si dolazio askurđeru mome.

Biseri suza, ili strijele, ili vino –

I pojio si pečenoga zloga

U svojim stepama, takvim vinom davno.

Neka, u tebi su i radosti i boli,

I na putu tvojem cvjeta mak.

Tebe – tome ko iskreno teži slobodi,

Tome, ko teži slavi; i takođe

Napuniti život do posljednjeg,

Tako, kao da su smrt kao sreću pronašli.

Tvoja strijela prošištaće tankim zviždukom

Jutarnje staklo stepe opojne.

Prag, 05.11. 1924. g.

***

To smo ja i vjetar u divljem polju,

Otrovne strijele, tobolac,

Tako jakim slatkim bolom

Popuniće njihov smrtni znak!

Nekome su jednaki, poljupci,

Udari, rane i vino!

U jedno – gusti crveni opoj,

I konj, i ruka na bedrima!

Tako slavno umrijeti, časno živjeti!

Evo. Bijelog labuda – sve naprijed.

I, odjednom, strijelama izrešetan

Pade u zeleni tršćak.

Prag, 02. 03. 1924. g

SLAVNO

Moje misli – kao mjesec fjordovski,

A nebesa – svečana pustinja.

Čuju se, čuju u duši akordi dostojni,

Kao iz Viljema Tela.

Zvjezdana noć – duša Viljema Tela,

Zvjezdana noć – odraz dostojanstvene misli.

Ko to reče da je nebo mrtvi plafon,

A da su zvijezde samo ornament.

I sjenke na snijegu umrežuju ornamente,

Sve dublje na vrhu uzorana pustinja,

A srce upija i upija jake opojne napitke

Duše Viljema Tela.

Podjebradi, 16. 02. 1924. g.

PTICA

Uzlijeće dan, vatreni pijetao,

U neuprljano plavetnilo,

I prvi pokret njegov na jug,

Na plavouzoran Beskid. *

On može i izgubiti perje,

Kao šumica jesenja žuti list.

Nije potrebno crno razočaranje,

Gori srebrnasti rep!

A u zemljama njegovog preteče

Hrapavo pjevaše cijelu noć.

Leti, o leti pijetlu zlatokrili,

Sijaj i zovi za sobom.

Prag, 09. 09. 1922. g

* Beskid – planinski vijenac u zapadnim Karpatima

U KARPATIMA

Rastopio se dan u ružičastom snijegu,

Večernji srp ode sa njim.

U planinskim jezerima potamnje

Još više staklasta voda.

I odjednom srna u plavu daljinu

Pokrenu se u slobodan trk.

Tišina… Ne čuju se u jesenjoj noći

Njene tanke i lake noge.

Podjebradi, 30. 01. 1923. g

CVIJET

(O. Kobiljanskoj)*

Okupa srce tuga, šumica!

Čarobna, zelena šumica mašta,

Kao tihi plamen rascvjetaće bujni cvijet,

Tužnom srećom omrežiće svijet.

Usred paprati, u gustišu, u dubini,

Ako ne sretnem, ne vidim, – umrijeću ja.

Neizreciva tuga u srce se sliva,

Zeleni, talas sa šumica.

Podjebradi, 24. 02. 1923. g

*Olga Kobiljanska (ime oca Julijan, ukr. Olьga Юlіanіvna Kobilяnsьka; Rumunija, Gura Humorului, 27. novembra 1863. – Ukrajina, Černivci, 21. marta 1942.); je poznata ukrajinska spisateljica iz Karpatskog regiona Bukovina, na granici Ukrajine i Rumunije.

Autor priloga i prijevoda knjige Torbe za strijele je prevoditelj i književnik Božidar Proročić

Darko Dugandžić – traganje za izgubljenim svjetonazorima i sukobi sa suvremenim trendovima
Slikarski ciklus nosi jedinstven karakter i ostavlja dojam kao da je nastao u jednom dahu bez prekida i uvlači nas bezrezervno u sveobuhvatnu neprekinutu sliku U …
Međunarodna izložba keramike i stakla u galeriji Zvonimir
Kreativan i umjetnički način u djelima umjetnika iz Njemačke, Rumunjske, Austrije, Hrvatske, Italije i Slovenije, s uvjerenjem kako nema velikih djela bez umjetničkog odraza Miroslav Pelikan …
Korona ne posustaje – 61 novi slučaj
U protekla 24 sata zabilježen je 61 novi slučaj pa je broj trenutno oboljelih (aktivnih slučajeva) u Hrvatskoj danas 586 Među njima je 121 pacijent na …
Serena će igrat i US Open i Roland Garros
Američka tenisačica Serena Williams će sljedeći tjedan odigrati prvi službeni meč nakon šestomjesečne stanke, a suparnica u 1. kolu WTA turnira u američkom Lexingtonu (Kentucky) bit …
Ivo Zorica slavodobitnik 305. Sinjske alke
Slavodobitnik 305. Sinjske alke je Ivo Zorica kojemu je ovo prva pobjeda u natjecanju Alke u karijeri Još od vremena Domovinskog rata nije se održala specifičnija …
Zapisi iz unutrašnjeg kamenoloma Lovre Jakšića
Magično djelovanje nadahnutog umjetnika, koji se kontinuirano služi starodrevnim alatima i stvara život, tvrdom, najtvrđem kamenu udahnjuje iskru života Petog kolovoza ove godine otvorena je nova …
Krem kolač s malinama / recept
Postupak Priprema Za donju koru pjenasto umutite jaja i šećer.Kada je dobro izmiksano dodajte brašno i prašak za pecivo i izlijte u tepsiju.Pecite 20 minuta na …
Svjetski čelnici za pomoć Bejrutu
Međunarodni čelnici razgovarat će u nedjelju o prikupljanju pomoći za Bejrut nakon eksplozije koja je razorila libanonski glavni grad, najavljuje BBC Virtualna konferencija koju su organizirale …
Barcelona i Bayern posljednji četvrtfinalisti Lige prvaka
Nogometaši Bayerna i Barcelone posljednji su četvrtfinalisti Lige prvaka, nakon što su Bavarci u uzvratnoj utakmici osmine finala u Muenchenu pobijedili Chelsea sa 4-1 (2-1), a …