U sklopu hrvatsko-crnogorske kulturne suradnje predstavljamo značajnog suvremenog crnogorskog književnika – SLOBODAN VUKANOVIĆ

Autor: Božidar Proročić

MONOLOG TRAGAČA

Majstori skrivaju Iluziju
Izgubljeni stvaraju Istoriju Mogućnosti
Iluzija u nastavcima zida Nadu
Epitaf je Tačka Mudrosti samom sebi
Pronalazač Tačke postaje Čuvar
Biografija je lift pokretni
Ili je „ u kvaru“
Na čudnom smo brodu
Zvanom Smisao Života
Pješačimo plivamo letimo
Vrijeme nam je odredilo
Doba Odlaska
Doba Patnje
Doba Hrabrosti
Sagradili smo Zid Sklonište
Preoblačimo Oholost Gnjev Neodlučnost
Preoblačimo Mane i Vrline
Ples završavamo kombinacijama Opravdanja i
Kolebanja
Veliki igrač na žici zavisi od sitnica
Male stvari dobijaju glavne uloge
Mrav je preskočio kita
Tragač je pronašao Tačku
I trougao može biti lopta
Srećni smo kada postanemo Most i Prozor
Što duže tražimo Ključ
Izrasta u Damoklov cvijet
Ako ga previše mirišemo otrovaćemo se
Ako ga uberemo posjećemo se
Mogućnost je brvno izmedju dvije obale
Tragač je pronašao Most i Prozor
i… nije se vratio

NEMA VIŠE…

Žaba krekeće
Moj pogled želju oblači
Stigoh u kavez
Sanjam o slobodi
Omča je cvijet straha
Ni pjesma ne donosi nadu
Budućnosti nema
Prošlost je trenutak raja
Sloboda ne može pobjeći iz kaveza
Moj pogled želju oblači
Trenutak je vijek
Čekanje je vječnost
Vrijeme me preteklo
Nema popravki za nedovršeno
Zavidim maslini na strpljenju
Ruži na uobraženosti i mirisu
Nema više praštanja i kajanja
Prošao je rok trajanja

VIŠE NIJESAM RIJEKA

Četvrti prijatelj iznenada ode
Ne obraćamo pažnju na vrijeme
A godine prolaze kao vode
Nas zaokupljuju važne i ne važne teme
Vrtuljak života se vrti
Manje je smijeha i veselja
Vrtuljak se bliži smrti
Sve je manje prijatelja
Truba svira povečerje
Mi idemo na spavanje
Sjećanja nam ne daju mira
Otrijezne nas brige danje
Susreti kraći i rjeđi
Razgovori ponekad ne povezani
A mi mršaviji i bleđi
Za nama klecaju davni dani
Šeta lišće žuto i sporo
Blijeda sjenka nas prati
Najavljujemo da ćemo skoro
Hoće li nam se dati
Hoće li pritatelj doći
Ili je to samo nada
Kaže da se spremio da će poći
A lišće pada pada
Ne čekam prijatelja više
Da li mene još neko čeka
A prolaze: sunce vjetrovi i kiše
Ja više nijesam rijeka
Sada ličim na nepokretni hrast
Manje je trenutaka I želje
Ugasila se nekadašnja

NE BACAJ OGLEDALO

Odakle ovo ogledalo
Usred šume
Vide se tragovi
Zaborava vojevanja patnje
Tragovi utjehe krivice zablude
Jedan propituje dvojica odgovaraju
Trojica slušaju četvoricu
Oni plivaju a on na suvom
Oni su u čamcu a on u mreži
San je košmar
Buđenje je patnja
Može li se razbiti ogledalo
Da ne vidimo
Da nas ne vide
Ne bacaj ga u vodu
Pročitaće ga ribe
Ne zakopavaj u zemlju
Pročitaće ga crvi
Ne bacaj ga u nebo
Pročitaće ga zvijezde
Teško onom ko ima
Teško onom ko ga nema

ČOVJEK TOČAK

Na brdu traži put
Izgubljeni putnik
Bez krila
Bez čamca
U jezeru troglavi zmaj
Umjesto slamke
Graditelj mostova dade mu strpljenje
Umjesto pera
Čuvar orlova dade mu mudrost
Umjesto snage
Čitač snova podari mu maštu
Postade putnik
Čovjek balon
Čovjek kugla
Čovjek točak
Gleda se u ogledalu
Čita tajne
Mjeri vrijeme
Sada je Spavač Kamen kuće
Dozivač na brdu Tri Smokve
Zaštitnik Kod Vilinog Konjica
Čuvar tajne Princeze riba
Postao je putokaz za izgubljene
Čovjek je samo gost
I samo putnik
I vječiti odisej
I vječiti tragač Ključa
I samo pitalica
I đe jeste i đe nije

SLOBODAN VUKANOVIĆ (Podgorica, 1944), živi u mediteranskoj evropskoj državi Crna Gora (Montenegro). Bio je novinar, urednik nekoliko književnih časopisa. Objavio je: Ljubibie (1973), Zvezdanoperje (1975), Snimci kasete brodskog dnevnika (1978), Svemirska seoba Montenegro (1984), Kuda ćemo (1988), Čamac kašika (1990), Krilate ribe nose zlatoustog Jeromonaha (1992), Kuće mirišu na magle (1994), Nije za nježne (tri izdanja,1997,1998), Nećeš mi vjerovati, Amalija je postala vjetrenjača (1999), Djevojčica sa glavom pomorandže (2009). Izbor poezije je objavio u Minsku, (2012) u prijevodu Ivana Aleksejeviča Čarote, i u Varšavi, iste godine, u prijevodu Agnješke Syska. Vukanović je objavio i deset knjiga za đecu: Bal lutaka (1988), Tako hoćemo (pjesme i priče 1989), Alisa i Arkadije, Milena od Kotora (1996), Devet ajkula u Montenegrogradu (priče, poezija, igrokazi 2001), Škozorište (antologija dramskih tekstova za đecu 2003), Leptirja voli nebo (dvije drame šest minijatura 2007), roman Ana i sedam robota (2012-2013-2014), knjigu priča Roditelji su kišobrani đeca slobodne ptice i izbor poezije (2015), Kuće su časovnici djetinjstva (2016), i Malo pozorište za đecu (2020) Objavio je romane: Ključ Klatno (2006), Pet liberta za balet (2006), Tuđemilski svici (2017), Dukljanska balada (libreto za balet 2020). Njegove pjesme, priča i igrokaz zastupljeni su u udžbenicima za osnovnu školu, proučava se na Fakultetu za crnogorski jezik. Pored lokalnih nagrada, dobitnik je i međunarodne nagrade za đecu “Stara maslina” , Medalje Saveza pisaca Bjelorusije, nagradu “Zlatni zmaj” Refesticon za fantastiku.Osnivač je književnog pokreta Poemuviz. Drame su mu izvođene u pozorištu i na radiju . Zastupljen je u preko 40 nacionalnih i međunarodnih antologija. Prevođen je na engleski, ruski, francuski, bjeloruski, italijanski, njemački, poljski, češki, arapski, turski, mađarski, rumunski, slovenački, tadžički, makedonski, kazahski, bugarski, azerbejdžanski, čečenski i albanski .