Ako život već sve govori, nije ga potrebno kititi riječima, nego treba proniknuti u njegove jezgre – stoga je stil Ljerke Vladović suptilan i jednostavan…

Kao što smo već naglasili, Ljerka Vladović izbjegava preveliko uopćavanje života, ona ga voli doživljavati i iz neposredne blizine, biti u tihom dijalogu s njime, uživljavati se u isječak, „zaustaviti“ život, da joj ne proteče, da ga ne propusti. Pjesnikinja u detalju iščitava značenje života i ima iznimni dar promatranja fragmenta, poput haiku pjesnika koji smatra da je poezija svuda oko nas, samo je valja znati prepoznati i umješno zabilježiti. Ljerka Vladović kombinira čar fragmenta i duboku doživljajnost, ali opet tako da pjesma ostaje dostupna, čitljiva, da pripada svakome, a ne samo njoj…“zapisala je to Lada Žigo Španić u recenziji zbirke pjesama „Žene šetaju“ autorice Ljerke Vladović.

Autorica: Gordana Igrec

Vaša izvanredna zbirka “Žene šetaju” koliko ste je dugo pripremali?

„Žene šetaju“ je moja druga zbirka poezije, koja je izašla 11 godina nakon prve. Čini se dugo razdoblje. No, tih jedanaest godina intenzivno sam se bavila pedagoškim radom i potpuno se posvetila svojim đacima i i njihovim glasovima. Ali, pjesme su nezaustavljivo tekle i bilo ih je puno. Najveći problem je bio izabrati pjesme, kako bi zbirka imala svoj „okus i miris“, specifičnu cjelovitost i atmosferu. To je trajalo dugo. Nisam imala mirnu dušu ni misao. Glazba me potpuno ispunila. Tek kad sam prekinula s pedagogijom, mogla sam se posvetiti zbirci. I izdavač me je morao čekati par godina. Na kraju je izbor napravio moj „kućni“ urednik, moj suprug Borben, kojemu sam jako zahvalna na tome. Napravio je odličan posao. Pa, poznaje me. Njemu je knjiga i posvećena.

Jeste li prije ove zbirke još nešto izdali?

Kao što sam rekla, „Žene šetaju“ je moja druga zbirka pjesama. Prva je izašla 2007. godine. Naslovila sam je „SVE MI“ i posvetila svojoj kćerki Mirti. Ona je, zapravo bila okidač koji je iz mene izlio moje životno iskustvo u pjesme. Gledajući njezino odrastanje uočavala sam sličnost obrazaca koji se pojavljuju u ženskom svijetu. Probudila su se moja sjećanja, sjećanja na žene moje obitelji, prijateljice, poznanice, njihove priče, pročitane knjige….Sve se, kao na ubrzanoj filmskoj traci, stopilo u to – SVE MI.

Pjesme su se svidjele, naročito ženama, jer su se prepoznavale u njima. To mi je drago, jer sam im možda pomogla da artikuliraju pomake svoje duše, koji su ih zbunjivali i bili teško rješivi. Muškarci su različito reagirali, što je i očekivano.

Izuzetan pogovor, stručan i ženstven napisala je Maja Gjerek.

Osebujna u svojem stilu bez sujetne namjere da impresionira i sadržajno bujna i bogata, emotivna, ali ne frivolna, ženstvena, a ne i borbeno feministička, duhovna i koncizna, ali ne filozofira već liječi svojom poezijom Ljerka Vladović se istaknula kao pjesnikinja u našem svijetu „pjesničke hiperprodukcije“. Ova profesorica glazbe koja je osim na Muzičkoj akademiji diplomirala i na Prirodnoslovno-matematičkom fakultetu i koju je glazba obilježila, jer je djelovala kroz solističko i pedagošku djelatnost za Akademiju Art progovorila je o svojem pjesničkom zovu, kao i o umjetnosti općenito koja je obilježila njezin život i život njezinog supruga pjesnika Borbena Vladovića.

Imate i e-book. To je roman ili zbirka? Kako se čita i kako ste došli na ideju da napravite e-book?

Imam e-book.  Naslov joj je „Između upitnika i uskličnika“ .To je izbor isključivo ljubavnih pjesama iz obje moje zbirke plus nešto novih.

Ako pod tim, kako se čita, podrazumijevate koliko je ljudi posegnulo za njom, to ne znam. Možda u ovoj korona-krizi, netko i je.  Kako je došlo do nje? U zaprešićkoj knjižnici „Ante Kovačić“, koja je dio    Knjižnica grada Zagreba, radi jedna grupa sposobnih, mladih i ambicioznih bibliotekarki (Marija Bartolić, Maja Jurenić, Dunja Lacković Ćurić), koje se uz ostalo bave izdavanjem e-knjiga unutar projekta Knjižnica grada Zagreba. Ja sam pak željela napraviti probni iskorak u nove medije. Predložila sam im da napravimo izbor mojih ljubavnih pjesama, jer one ipak najviše zanimaju šire čitateljstvo. Prijedlog je bio prihvaćen  pa je u srdačnoj i poticajnoj  atmosferi oblikovana ova knjiga. Najveći je užitak za mene bio promatrati kako već poznate pjesme postavljene u novi raspored, kontekst, drugačije „zazvone“. Pjesme poredane u četiri ciklusa ( Ljubavi/Strasti,  Eros,  Nesporazumi/Ljubomore i  Razočaranja/Tuge), priča je o uobičajenom tijeku ljubavi. Naslovnicu je kreirala Vlasta Šolc. Predgovor je sa začudnim razumijevanjem ženskog svijeta napisala Snježana Zrinjan.Posvećena je mojim roditeljima Mariji i Josipu.

Pišete pjesme na kajkavskom. Gdje ste ih do sada sve objavili?

Ne pišem na kajkavskom iako sam zagrebačka kajkavka. Napisala sam samo pet pjesama, po „narudžbi“. Jedna vrlo kvalitetna udruga, Udruga „Vladimir Maleković“ iz Brdovca pokraj Zaprešića, čija sam članica i s kojom surađujem na tri polja – pjesničkom, likovnom i glazbenom, tiskala je zbornik pjesama svojih članova pisanih na kajkavskoj ikavici, karakterističnoj za taj kraj. Svaki član je bio predstavljen s 10 pjesama. Predsjednica Udruge, vrlo marljiva i talentirana Đurđica Haladi, dozvolila je da oni koji ne pišu na kajkavskom budu zastupljeni  s pjesmama na standardu., ali me je poticala da ipak probam. I tako je u jedno rano jutro nastalo  tih pet pjesama. Kažu da su vrlo uspjele. Možda pokušam opet.

U braku ste s pjesnikom Borbenom Vladovićem. Kako izgleda brak između dvoje pjesnika i umjetnika?

Kad je uz vas Borben Vladović, izuzetno talentiran i poseban čovjek, dani su bogati.

Ali, pošto brak ne prepoznaje zanimanja, rješavamo  svakodnevnicu kao i svi drugi, obavljamo ono što moramo, a onda ono što želimo. Možda s nešto više osjetljivosti i za stvaranje neophodnog i neizbježnog umjetničkog egoizma.

No, ako se razumijete i volite na suštinskoj razini, uz lijepe uspjehe i samoostvarenja, u trenu prođu 43 godine.

Gdje nalazite inspiraciju za svoje pjesme?

U svemu  što snažno dotakne moje oko, misao i dušu.

Što Vama znači glazba, a što poezija i slikarstvo?

Znače mi sve. To sam ja. Glazba traje najduže. Od solističkih školskih pjevačkih nastupa, preko srednjoškolskog violinističkog obrazovanja, do solopjevačke diplome i rada u glazbi.

Glazba, slikarstvo i poezija samo su tri različita načina izražavanja stvaralačke energije, talenta, težnje ka novom, neistraženom. I prepliću se. Kako je napisala Lada Žigo Španić u pogovoru zbirke „Žene šetaju“: ….Njezine (Lj.V.) pjesme mogli bismo zbog jasnoće i dostupnosti uglazbiti, a mogli bismo ih zbog slikovitosti i uramiti…“

Nazivi mojih slika (kolaža i kompjutorskih slika) mogle bi se razviti u pjesme. Atmosfere mojih pjesama naziru se u nijansama i ritmu mojih slika. E-knjiga je dobila naziv prema moja dva kolaža – „Upitnik“ i „Uskličnik“. I naslovnica knjige je dio „Upitnika“ . A priča e-knige mogla bi se nazvati „Frauenliebe und —leben“ („Ljubav i život žene“) , kao čuveni ciklus solo-pjesama koje je genijalni Robert Schumann skladao na Chamissoove stihove, a koje sam pjevala.  Neke moje pjesme inspirirane su slikarima (Chagall, Macke, Modigliani).

Bitna je ljepota i sklad.

 Što nam novoga pripremate za ubuduće?

Iako imam dovoljno pjesama i za treću zbirku, želim se odmoriti. Puno sam radila zadnjih godina. Zapravo uvijek. I kroz odmor jasnije vidjeti što zapravo želi moja umjetnost i u kojem obliku.

Kažite nam nešto više o zbirci pjesama “Žene šetaju”?

„Žene šetaju“ naslovljena je prema jednoj od pjesama iz knjige. Zbirka se sastoji od četiri nenaslovljena ciklusa. Prvi je tematski okrenut prema vanjskom, četvrti prema unutrašnjem. Drugi govori o ljubavi prema muškarcu, a treći  o majkama i kćerima.

Lada Žigo Španić je napisala blistavi pogovor. Izdavač je Ogranak Matice hrvatske u Zaprešiću.

Možda bih, kao ilustraciju zbirke, mogla izdvojiti tri pjesme, koje su umjesto teksta likovnog kritičara stavljene u katalog jedne moje izložbe,  jer  točno  „govore“ o mojim slikama i meni.

LJEPOTA

Razdire me Ljepota.
I zacjeljuje.
I stalno tako.

GRANICE

Macke.
Modigliani.
Chagall.
Nakrivljeni. Izduženi.
Poput mene.
Ne volim granice.
Ne osjećam ih.

KISIKOM ISPUNJENA MAŠTA

Čudni desetci godina
Prošli su
U bivanju
zbrojenom 
od stvarnosti nedisanja
i kisikom ispunjene
mašte

Pjesme su kratke, sažete, nabijene iskrenim i nježnim osjećajima i plijene kao takve pažnju čitatelja. Nešto kažite o toj “Vašoj” gotovo samo Vašoj prepoznatljivoj pjesničkoj formi.

Taj stil i ta forma proizlaze iz mene, moje naravi. Pomalo sam nestrpljiva i  nervozna, volim istinu. A istina se može reći i u jednom stihu. Nema potrebe dalje objašnjavati. To mi  se čini i kao podcjenjivanje čitatelja. Ovako ostavljam čitatelju veliku mogućnost maštanja, razmišljanja, dopisivanja. Često sam sretala pjesme koje imaju jednu, dvije izvanredne kitice, a onda ih sljedeće dvije, tri pokvare. No, svatko mora  pisati prema svom unutarnjem glasu i ritmu. Ja sam pjesnikinja inspiracije. Moje pjesme se „kuhaju“ u meni i kada su gotove, pozovu me da ih zapišem. To je sve.

Ljerka Vladović

Imate li uzor u svojim umjetničkim izražajima? I kod poezije i kod glazbe i kod slikarstva?

Ne. Nemam uzora. Počela sam pisati pjesme u zreloj dobi, tako da sam  zapravo početnik. A  mislim da je za početnika važno da ga ne ometa svježe preveliko znanje i poznavanje drugih umjetnika. Tako sam podučavala i svoje đake. Prvo pronaći svoj glas, naučiti baratati njime, a onda slušati druge pjevače i uzimati od njih ono najbolje, ali svjesno a ne imitirajući.

Ako moram nekoga spominjati, onda: Emmanuelle Pagano („Vezivanja“), Nicolai Gedda, August Macke. I kad bih mogla napisati „Dobar dan, tugo“, prestala bih pisati.

I za kraj: imate li ljubavne pjesme i kome su posvećene?

Moje ljubavne pjesme su posvećene životu, preciznije – ženskom životu.

Zrnka Šulak – Čipka u keramici
Motivi i kompozicijska rješenja lepoglavske čipke poticaj su i nadahnuće varaždinskoj keramičarki Zrnki Šulak U srijedu, 3. lipnja u …
“Sve bio je ritam” knjiga Borisa Leinera o hrvatskom rocku od Azre do danas
Nezaustavljiva sila Leinerovog ritma isprepletena scenama razuzdanog rock'n'roll života otkriva dosad nepoznatu stranu najvažnijih protagonista Novog vala Nakon više …
MALI ŽENSKI RAZGOVORI SA KNJIŽEVNICOM SANELOM VRKLJAN
Pišem zato što to osjećam kao svoj poziv. To sam ja.
Cubismo i Jazz orkestar HRT-a predstavljaju “Tumbao”
Cubismo, omiljeni bend koji već 25 godina donosi plesne ritmove domaćoj publici pripremio je pravu glazbenu poslasticu. U godini …
Papa biskupima Ujedinjenog Kraljevstva povodom Dana života
U poruci biskupima Ujedinjenoga Kraljevstva, koju je poslao povodom Dana za život, papa Franjo traži da se moli za …
Ipak jedna novooboljela osoba
U posljednja registrirana je jedna novooboljela osoba. Od dosad ukupno potvrđenih 2.245 osoba dosad se oporavilo 2.051 osoba. Preminule …
EGZOTIČNI SVIJET S DRUGOG KONTINENTA
Sve čega se Tomislav Marijan Bilosnić dotakne pretvara se u poeziju, umjetnost. A poezija je čitav svijet. Zato su …
Izložba autorice Sanje Acalija – Villa Nika 1902.
Povod izložbi je obnova Ville Nike koja će nakon dugog niza godina propadanja napokon biti obnovljena u izvornom obliku …