Malu povijesnu kapelicu na Valu, smještenu između Hotnja i Graca, nakon obnove blagoslovio je župni svećenik don Ante Đerek. Događaj je snimio Davorin Bulić iz Neuma i Sarajeva. Pogledajte video premijeru!

Piše: Slavko Katić

Ovako ide novija povijest kapelice. Kad se mlada hotanjska djevojka Božica Katić udala za Miju Ciselskoga u Frkljevce (Pleternica), pa prvi put iza udaje došla na Hotanj donijela je Gospin kip. Smjestili smo ga u kapelicu, ali je godinama bio nezaštićen od nevremena u ovoj staroj kapelici. Stradao je od kiše i sunca pa je bio neprepoznatljiv. Godine 2008. 10. veljače, kepelica je izmještena i obnovljena. Don Ante Đerek je vodio akciju izmještanja kapelice kako ne bi smetala putu (oko 1,5. m), a nakon završetka radova i blagoslovio je.

Nazvao sam danas popodne don Antu Đereka (poslije Gradca otišao je na župu Gabela i tu će se vjerojatno umiroviti. Nažalost, ni don Ante nije sačuvao originalni DVD (blagoslov kapelice) od 10. veljače 2008. godine. (Op. 1992. u travnju rat ga je zatekao na župi Aladinići i spasio se u zadnji tren ispred četničkog (JNA) uhićenja. Ušli su mu u župni stan i pretresali, a on se sakrio u jednu ostavicu. Iskoristio je noć i u 4 sata ujutro otišao kroz dubravske njive i vinograde, sišao k Neretvi u Počitelj te prešao nekom improviziranom splavi na drugu stranu kod Dretelja. To je bila zadnja vožnja preko Neretve jer su ujutro i u Počitelj sišli pravi četnici (op. četnici i JNA su već nekoliko dana prije zauzeli Tasovčiće).

Otišao je don Ante u Njemačku. Kad se vratio došao je u župu Gradac (2003.) umjesto don Blaža Ivande koji je služio Gradac punih 18 godina.

Ovako je izgledala kapelica na Valu prije renoviranja – Božo Daničić i Slavko – kapelica na Valu

Malo o povijesti života na Hotnju u to vrijeme

Na kapelici, koja je bila poznata jer su svi prolaznici tu malo zastali i prekrižili se. Bio je nevelik željezni križ što ga je postavio pok. Lazar Lazarević (1905.- 31. 12. 1941.)

Lazar je bio brat moje bake koju smo svi zvali Janjićuša, a žena Lazareva bila je pok. baka Perićuša, kako smo je zvali. Baka Perićuša živjela je sama (imala kćeri Sofiju i Lucu koje su se mlade udale. Baka Perićuša bila je tetka strine Janje (iz Dubravice), supruge dunda Bože iz Dubrovnika.

Lazar je umro od tifusa kao i djed Stjepan Katić, a zarazili su se u vlaku kroz Bosnu kad su išli po hranu u Slavoniju, jer je ovdje bila glad.

Ćaća Jolete Katića Mato (zvali smo ga Mato Džonušin) je u rujnu 1941. godine otišao s obitelji u Slavoniju, u selo Brestovac kod Požege i tamo su živjeli na tuđem imanju. ali nisu gladovali. Mato je pisao Stjepanu i Lazaru da i oni dođu u Slavoniju gdje im je našao smještaj.

U domu Stjepana Katića na Hotnju Hotnju u to vrijeme ostala je jedino Baka Latinka, a njezin sin Jozo je pošao sa polubratom Stjepanom u Slavoniju, ali se odmah javio u hrvatsku vojsku i poginuo je 1944. godine braneći Slavonsku Požegu.

Djed Stjepan se povratio sam na Hotanj (žena mu baka Mramorka ostala je sa djecom u Skenderovcima kod Požege. Djed Stjepan je bolovao i umro u našem starom kominu koji je bio pokriven slamom ovdje na Hotnju. Naravno ne sjećam se jer je 1960. godine izgorio u požaru.

Video priredio za objavu Josip Katić

iz zbornika ŽUPA GRADAC, 2009. g.

Novo