Blagoslov kapelice na Valu

Malu povijesnu kapelicu na Valu, smještenu između Hotnja i Graca, nakon obnove blagoslovio je župni svećenik don Ante Đerek. Događaj je, 2008. godine, snimio Davorin Bulić iz Neuma i Sarajeva. Pogledajte video premijeru!

Piše: Slavko Katić

Ovako ide novija povijest kapelice. Kad se mlada hotanjska djevojka Božica Katić udala za Miju Ciselskoga u Frkljevce (Pleternica), pa prvi put iza udaje došla na Hotanj donijela je Gospin kip. Smjestili smo ga u kapelicu, ali je godinama bio nezaštićen od nevremena u ovoj staroj kapelici. Stradao je od kiše i sunca pa je bio neprepoznatljiv. Godine 2008. 10. veljače, kepelica je izmještena i obnovljena. Don Ante Đerek je vodio akciju izmještanja kapelice kako ne bi smetala putu (oko 1,5. m), a nakon završetka radova i blagoslovio je.

Autor videa: Davorin Bulić

Nazvao sam danas popodne don Antu Đereka (poslije Gradca otišao je na župu Gabela i tu će se vjerojatno umiroviti. Nažalost, ni don Ante nije sačuvao originalni DVD (blagoslov kapelice) od 10. veljače 2008. godine. (Op. 1992. u travnju rat ga je zatekao na župi Aladinići i spasio se u zadnji tren ispred četničkog (JNA) uhićenja. Ušli su mu u župni stan i pretresali, a on se sakrio u jednu ostavicu. Iskoristio je noć i u 4 sata ujutro otišao kroz dubravske njive i vinograde, sišao k Neretvi u Počitelj te prešao nekom improviziranom splavi na drugu stranu kod Dretelja. To je bila zadnja vožnja preko Neretve jer su ujutro i u Počitelj sišli pravi četnici (op. četnici i JNA su već nekoliko dana prije zauzeli Tasovčiće).

Otišao je don Ante u Njemačku. Kad se vratio došao je u župu Gradac (2003.) umjesto don Blaža Ivande koji je služio Gradac punih 18 godina.

Ovako je izgledala kapelica na Valu prije renoviranja – Božo Daničić i Slavko – kapelica na Valu

Malo o povijesti života na Hotnju u to vrijeme

Na kapelici, koja je bila poznata jer su svi prolaznici tu malo zastali i prekrižili se. Bio je nevelik željezni križ što ga je postavio pok. Lazar Lazarević (1905.- 31. 12. 1941.)

Lazar je bio brat moje bake koju smo svi zvali Janjićuša, a žena Lazareva bila je pok. baka Perićuša, kako smo je zvali. Baka Perićuša živjela je sama (imala kćeri Sofiju i Lucu koje su se mlade udale. Baka Perićuša bila je tetka strine Janje (iz Dubravice), supruge dunda Bože iz Dubrovnika.

Lazar je umro od tifusa kao i djed Stjepan Katić, a zarazili su se u vlaku kroz Bosnu kad su išli po hranu u Slavoniju, jer je ovdje bila glad.

Ćaća Jolete Katića Mato (zvali smo ga Mato Džonušin) je u rujnu 1941. godine otišao s obitelji u Slavoniju, u selo Brestovac kod Požege i tamo su živjeli na tuđem imanju. ali nisu gladovali. Mato je pisao Stjepanu i Lazaru da i oni dođu u Slavoniju gdje im je našao smještaj.

Pero Pavlović
KUTAK GRACA, SINJA HOTNJA MIRI

Modruljica, zvjezdica, nebeska latica. Bljesnula.
Ozarila dalj. Kapela, krasuljica bijela. Od Hotnja
do Graca slike resi zlatan ram. Križ te, na vratima
pučine, pomnjom kuša. Igra srce. Uzlet cviće duša.
Gospo naša lurdska, što bdiješ na Valu
Pred Tobom vidici prostiru krasotu
Akordi nebeski zvone Ti u slavu
Raduješ se pjevu, raduješ životu
Opjesmiš ljubavlju brda i doline
Svaki kutak Graca, sinja Hotnja mire
Pogled žarom stremi u modre visine
Snohvatica jata krila javki šire
Malahna kapela, krasuljica bijela
Skamenjeni dragulj na osami blista
Okrunjena zarjem u sanak bi htjela
Kad se na nas spusti jedna zraka raja
Oćutimo cjelov Marije i Krista
Prene nas iz sanja časak uzdisaja

U domu Stjepana Katića na Hotnju Hotnju u to vrijeme ostala je jedino Baka Latinka, a njezin sin Jozo je pošao sa polubratom Stjepanom u Slavoniju, ali se odmah javio u hrvatsku vojsku i poginuo je 1944. godine braneći Slavonsku Požegu.

Djed Stjepan se povratio sam na Hotanj (žena mu baka Mramorka ostala je sa djecom u Skenderovcima kod Požege. Djed Stjepan je bolovao i umro u našem starom kominu koji je bio pokriven slamom ovdje na Hotnju. Naravno ne sjećam se jer je 1960. godine izgorio u požaru.

Video priredio za objavu Josip Katić