Pustimo mrtve neka počivaju, mi gradimo mir

U Drugom svjetskom ratu i poraću partizani i jugokomunisti ubili su preko 500 pripadnika crkvene hijerarhije. Među njima i 66 hercegovačkih franjevaca. Ubojstva civila, među kojima žena i djece, te vojnika nažalost još su uvijek brojčano prilično nepoznata. Po ozbiljnim povjesničarima radi se o stotinama tisuća. Samo iz Hercegovine ubijeno ih je oko 20.000 ili svaki 10.

Nije stoga čudno da Katolička Crkva i hrvatski puk neprestano moli za njih. U srži je to katoličke vjere. Bog na nebu sudit će njihova djela, a ljudi na zemlji ocjenjivat će njihovu pripadnost ovoj ili onoj ideologiji. To je jednostavno civilizacijski doseg. Zbog toga u jednoj Rusiji ili Poljskoj, kao i u drugim zemljama, danas imamo vojna groblja palih njemačkih vojnika. Potpuno su legalna, održavana, ljudi ih posjećuju i nitko se zbog svega toga ne buni. A totalitarna jugokomunistička vlast je, prisjetimo se, 1946. preko Vicka Krstulovića, po uredbi Aleksandra Rankovića, preorala groblja svih onih koji su pali na suprotnoj strani. K tomu zabranila je o takvima uopće i govoriti, kamo li sastaviti njihov popis. Nametnuli su svoju istinu i svatko ju je morao držati. Međutim, takve istine osudio je demokratski svijet. Pročitajmo samo što kaže rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. Potpuno jasno je komunizam stavljen uz bok nacionalsocijalizma i fašizma te rečeno što treba učiniti da se poništi njihova ostavština.

U duhu Katoličke Crkve i u duhu demokratskih dostignuća Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« desetljećima, ili bolje rečeno od samoga početka, traga za istinom o 66 pobijenih hercegovačkih franjevaca. Totalitarni jugokomunistički sustav, a njegovi nasljednici i danas, šire o njima razne laži. Međutim umjesto njihovih nekih loših djela, do danas smo pronašli samo to da su u tim nesretnim vremenima bili na visini svoga zadatka. Uzmimo samo za primjer fra Lea Petrovića. Možemo ga nazvati Stepincem na hercegovačkom području. Pomagao je i štitio sve one koji su bili u potrebi. Ali su ga ipak ubili kad su nas »oslobodili«. Ako netko može činjenično dokazati nešto suprotno, bit ćemo mu zahvalni jer nas zanima samo istina.

Imajući sve ovo na pameti pozivamo sve one koji ovih dana totalitarnom sviješću, iz raznih ishodišta, nasrću na sv. misu zadušnicu u sarajevskoj katedrali za žrtve Križnog puta i druge žrtve iz tih vremena te na samog kardinala Vinka Puljića kao predvoditelja sv. misnog slavlja, da s tim prestanu. Budite dio demokratskog svijeta, a ne dio totalitarnih poredaka i totalitarne svijesti kakve nalazimo u Sj. Koreji, Kini, Novom svjetskom poretku… Samo će nas istina osloboditi i pomoći nam živjeti u miru sa svima, bez obzira na vjeru, rasu, spol. A sv. misa i molitva općenito uvijek je bila i bit će put prema toj istini. (Vicepostulatura)