Pandemija djeluje i na poljupce

Katja Restović problematizira upravo temu ljubljenja – cjelov je način govora tijela, kontakt usnama

Javna prezentacija, projekcija i posjet izložbama uživo, u prostorima GG Fonticus, biti će mogući na slijedeći način:

  • Formirati će se skupine do dozvoljenog broja osoba.
  • Predstavljanja će biti petkom: 15. V., 22. V., i 29. V., u 20.00 h.
  • Molimo da se najavite e-mail: fonticus@gmail.com) kako bi dogovorili skupine i odredili termine za sve zainteresirane.
  • Zahvaljujem i veselim se druženju, makar i na (propisanoj) distanci!

Želja / Desire
„Naše tijelo ima znanje koje nedostaje našem duhu.“ (Henry Miller
)

   U ovo vrijeme „obustave“ blizine, tjelesnosti, komunikacije, poljubac je postao zabranjena aktivnost. Prisjetimo se, u bajci princeza poljubi žabu koja se potom pretvara u princa. Slikarske radove na temu cjelova potpisuju izuzetni likovnjaci: Jean Léon Gérôme, Francois Boucher, Auguste Rodin, Gustav Klimt, Pablo Picasso, Kitagawa Utamaro, René Magritte, Henri de Toulouse-Lautrec, Roy Lichtenstein i mnogi drugi.  Spajanje usana i lica česti su u  više kvalitetnih filmskih i teatarskih ostvarenja, gdje biva zapamćeno kao ključna situacija. Religijska priča kaže da je Juda poljupcem izdao Isusa. Svi se sjećamo priče o Trnoružici, koja se budi prinčevim cjelovom. Poljupce nalazimo u poeziji. Česti su na fotografijama. Cjelivanje svih vrsta događa se u intimi doma, na ulicama i parkovima. Poljupci su (bili) svuda oko nas.

   Katja Restović problematizira upravo temu ljubljenja. Cjelov je način govora tijela, kontakt usnama. On može biti gesta naklonosti, pusa formalnog pozdrava, iskaz poštovanja ali i dio ljubavnog čina. U ovom video radu, autorica na ekranu nudi niz asocijativnih scena uz naglašenu uporabu montaže. Jednostavnim postupkom ona sklapa snimke ljudi koji se strasno ljube. Sve sekvence nude aspekt koji naginje erotskom. Kratke scene spajanja usana/lica/glava aktera u cjelov, umnožavaju se tvoreći seriju uzoraka znakovitog čina. Na rubu senzualnosti, ovaj niz scena angažira naša osjetila. Želja i strast dodira,  na zanimljiv su način ponuđene promatraču. 

   Pred nama je niz dodira koji uključuju blizinu i sklonost,  želju obje osobe. No, u ovo vrijeme ova činjenja su dobila ozloglašenu auru. U realnom vremenu, u jeku krize, pokazuje se senzibilitet umjetnice. Uslijed razglašenog, mogućeg, ali nevidljivog neprijatelja virusa, ispražnjeni su svi javni prostori i zabranjeni svi javni dodiri. Preostali su samo mogući bliski kontakti unutar porodica s naglaskom na izostavljanje direktnog kontakta sa starijim osobama.

    Ovaj video nudi radnju svedenu na opetovanje scena sličnog sadržaja. Po navici očekujemo nastavak događanja ali, autorica nas stalno vraća na početak. Koloristički monokromni kadrovi filma daju dojam vremenitosti, kao da su se akteri ljubili samo nekada davno, u vrijeme C/B filmova. Ideja se nizanjem,  transformira u poruku. Ako smo iskreni, realno je da svi volimo događanja čije kratke sekvence bivaju sastavnice ovog rada. U ovom videu, na neki se način, dogodio krug ili bar zakrivljena linija osobnog propitivanja realnog stanja trenutka. Ali, radnja na ekranu, zapravo se događa u dojmovima promatrača.

   Svi likovi u bliskom su, intimnom odnosu da bi se, autoričinom intervencijom, montažom, materijalizirali u konceptualnom obliku. Katja se laća problematiziranja osobnog. Nižući scene lica u aktivnim, ali konvencionalno nepodobnim odnosima, istražuje ambivalentnost motiva/teme. Relacija percepcije je formalno opisiva odnosima između likova pojedinih scena, ali ovdje je zanimljiviji socijalni ili – još preciznije – osobni kontekst. Poruka se skriva u zaključku kako je oblik uvijek isti a doživljaj može biti različit. Umjetnica nas upozorava da smo, posebno uz nametnuto stanje izolacije, željni dodira drugog bića. Ovaj video nudi odraz trenutka kad se autorica i promatrač susreću. Tako se motivi podupiru:  usklađuju  se u ideji autorice i percepciji promatrača.

Uz provokaciju, reakciju na realnost, Katja Restović dodiruje temu izbjegavanja svijesti o materijalnosti tijela. Kroz cijelu povijest, čovječji rod potencira ideje bijega od tjelesnosti. Sve moderne religije sadrže naglašeno neprijateljstvo prema tijelu i fizičkom svijetu. Uz to, informacija zamjenjuje materiju. Mi mislimo da smo bili a samo smo vidjeli. Informacije su ciljane. Uronjeni smo u cyber svijet. No, netko ipak mora uzgajati trešnje i zašiti hlače. I to bi se moglo automatizirati ali još uvijek mora postojati netko tko će jesti iste te trešnje i nositi te hlače. Netko tko će strasno zagrliti i poljubiti voljeno biće.

    U eri smo sveopćeg uslojavanja iskustva, dezintegracije subjekta, nestanka Ja kao sigurnog uporišta. Tijelo još ostaje jedini medij. Blokiranje života, koje proizlazi iz moći nekada apsolutnih monarha, a zatim oblikom država, čvrsti je okvir za stanje u kojemu pojedinac više nad ničim nema vlast, čak – i nad vlastitim tijelom. Tako zapadni način funkcioniranja, ponovno postiže cilj: Umanjiti slobode, frustrirati građana, probuditi mu grižnju savjesti. Dekretom se ukidaju prava pod izgovorom zaštite sigurnosti.

    Suvremenost polučuje pitanje: u kojoj mjeri živimo u prostoru nesloboda? Sve je više zabrana, nazvanih demokratska odricanja, u korist političkih, nacionalističkih, profiterskih, vjerskih ili zdravstvenih skupina. Prisiljava nas se da, za sve više benignih stvari slobode, od nekoga moramo tražiti dozvolu. Prisjećamo se ograničenja prostora slobode: nadzorne kamere, pregledi na svakom koraku, čipiranje, praćenje mobitela, prisluškivanje, nadziranje na društvenim mrežama… A sve uz zloglasni slogan: „Za vaše dobro!“. Direktna komunikacija zamjenjuje se efemernošću ekrana. Nažalost, većina ljudi još uvijek nije došla do spoznaje o svome stanju neslobode, kao što nije postala svjesna potrebe da se takvo stanje promjeni. Možemo se samo nadati da će ovaj teror jake gripe, kako ju je netko nazvao, prestati do međunarodnog Dana ljubljenja, a to je 6. srpnja.

Eugen Borkovsky, 2020.

Katja Restović, rođena je 11. siječnja 1964. godine. Po struci akademski kipar i modni  fotograf – Restović je priznata  hrvatska redateljica video glazbenih spotova, kratkih  i dokumentarnih filmova. Spisateljica, montažer  i fotograf. Autorica je zaštićene maske Karnevala Rijeka “Moretto” te  službene uniforme za europsku kampanju turizma, Ministarstva turizma Hrvatske. Osnivačica je festivala mode  Fashion  News-a, Cosmetic News-a i Hair Style News-a,  za sto je dobila životno priznanje Hrvatskog tekstilno tehnološkog fakulteta „Zlatni ormar“. Autorica je tri objavljena romana te nekoliko scenarija za  filmove i kazališne predstave od kojih je desetak režirala te postavila na kazališnim daskama.  Zadnjih  godina aktivno radi na kratkim i dokumentarnim formatima  za  američko i europsko tržište, te je u pripremi svog prvog cjelovečernjeg filma „Vrata iskupljenja“, te završava svoj četvrti roman istog naslova.  Autor je bienalne  međunarodne izložbe fotografije „Photodistorzija“  te festivala komedije „Zlatni Zub“. Aktivan je član  hrvatskog društva filmskih redatelja  te dokumentarne produkcije „Factum“.  Godine 2018. prima  nagradu za ostvarenja i  umjetničkih dostignuca  i kulturne baštine  ” Sveti Mauro”.