Pred sobom imamo seriju autorskih bilježaka koje potpisuje Zlata Tomljenović – na razmeđi impresija i potrebe za likovnim iskazom, umjetnica izabire fotografsku tehnologiju

   Zlata Tomljenović:  PROSTORI STANJA

   Sve ono što vidimo podložno je tumačenju, ovisno o koncentraciji pogleda i usklađenosti s individualnim perceptivnim mogućnostima trenutka. Razlika između privida i situacije okoline ponekad je obilježena osobnim stanjem. Ovisno o emocionalnoj napetosti, pažnji pridanoj gledanju ili čak bizarnije – dioptriji, okolina nam se može učiniti realna, zanimljiva, nevažna ili mistična. Pitanje pogleda, gledanja, viđenja, doživljaja okoline, u žarištu je promišljanja iskazanog ovim projektom.

   Pred sobom imamo seriju autorskih bilježaka koje potpisuje Zlata Tomljenović. Na razmeđi impresija i potrebe za likovnim iskazom, umjetnica izabire fotografsku tehnologiju. Ona se obraća realnom, a proces kao da počinje bez nakane, kretanjem. Autorica zapaža začudni motiv kao artificijelni predložak. Nastavak se odigrava kadriranjem i okidanjem. Seansa/e bilježenja svjetlom rezultiraju nizom isječaka trenutaka znakovitih interpretacija realnosti.

    Možemo krenuti od sadržaja fotografija. One propituju neko arhitektonsko zdanje. Ljudi nema. Naslućujemo ih opremom interijera i naznakama eksterijera. Evidentno se radi o prostorima neke institucije. Kroz staklene barijere uočavamo detalje ili, bolje rečeno, segmente, slojeve raznorodnih prostora. Vrata su zatvorena, otvorena, pritvorena. Tu je nizanje stuba i hodnici koji ne završavaju i ne znamo gdje počinju. Nema naznaka godišnjih doba. Primjećuje se malo usustavljenog zelenila. Tek ponegdje zapažamo oblak/e i nebo, uvijek u sekundarnom sloju. Ideja mijene osvjetljenja ovih prostora blokirana je zadanim. Njega je normirao stil gradnje kroz odluke arhitekta. Jedina promjena je mogući kvar nekog rasvjetnog tijela. Umjetnica nam slikama nepogrješivo ilustrira moguće zvukove, vibracije koje osjećamo u takvim zdanjima. Prisutna je ideja transparentnosti zidova unutar kojih se pokušavamo sakriti. Sve scene nude dojam osamljenosti. Tek je jedan rad na kojem, unutar uslojenog prikaza zgrade, nalazimo ljudsku figuru. Lik možemo doživjeti kao uporabnika ili uzurpatora prostora.

   Vizualni odjeci prostora postaju likovni materijal. Poput tata, autorica utjecaj osvjetljenja doživljava kao suradnika. Geometrizirani elementi pojavljuju se kao oblici na rubu nadrealnog. Sklopovi, nakupine oblika, zaustavljeni na putu od dosjetke ka znakovitosti, vode nas ka rubu uznemirenja. Zlata gradi prostore s čestim perspektivnim otklonima od očekivanog. Nismo u prvi mah sasvim sigurni radi li se o interijeru, eksterijeru ili smo, možda, zašli među kulise. Halucinatorne kombinacije ulaza, prolaza, stubišta, promatrača dovode u nesigurnost perceptivnog dojma.

   Svjetlosne formacije kao da se podaju autorici. Zlata Tomljenović zabilježene trenutke odbljesaka svjetla/svijesti hrabro predstavlja promatraču. Ona se ne libi predstaviti ništa bitno. Scene bez događaja ipak nude sijaset dojmova. Iako su ovdje elementi geometrizirani, oni, poput Rorschachovih mrlja, pobuđuju neki potisnuti osjećaj.

   Ovom izložbom ponuđeno je osvješćivanje kako naša, zapadna civilizacija oduvijek ima tendenciozan pristup odnosu pasivno-aktivno, predstavljajući ritam i mijenu kao višak stvarnosti umjesto kao djelatne principe. Tek alter postmodernizam interpretira svijet prema ideji kreativca. U likovnosti tehnika, materijal i oblici prepušteni su na volju tvorcu koji više nije Bog, već je netko od nas. Uz edukaciju i shvaćanje stalnog  tijeka i mijenjanja svega čime smo okruženi, ali i unutar nas samih, prestajemo biti podložni dogmama. Relativizacija postaje način doživljavanja. Ovdje prikazane promjene svjetla, odsjaja, scena viđenih kroz zastakljenja, uvlače nas u promišljanje o tome.

   Na svim radovima ponuđeno je prepoznavanje motiva. Umjetnica integrira elemente čiji smisao usklađuje osobnim promišljanjem pa se pred nama nižu simbolične situacije koje moramo iščitavati poput holograma. Njen bi se projekt mogao tumačiti interesom za likovni izraz koji prestaje biti samo podražavanje realnog. Iznenađujuće, sve predstavljene vizure odišu iskrenošću. Ona uspijeva, nakon prvih senzacija, koncentrirati pogled/kameru na doživljeno, ne upadajući u rutinu. Usvojeni kanon tek u postavu namjerno remeti nizom, nizovima, diptisima i/ili triptisima. Oni nude naoko slične, ali energetski snažno nabijene scene. Ovime od promatrača traži promišljanje, uživljavanje ili podsjećanje na njegove impresije u istom vremenu i prostoru. Danas, u realnosti, kratko vrijeme nakon izvedbe ovih bilješki svjetlom, pokazuje se umjetničin senzibilitet na rubu vidovitosti. Uslijed mogućeg, ali nevidljivog neprijatelja, virusa, ispražnjeni su svi javni prostori. Vrlo je vjerojatno da danas, uslijed zabrana kretanja, ti prostori izgledaju kao poslije radnog vremena, kao na ovim fotografijama. Svakako, dramatičnost kadrova pripada umjetničinoj osobnoj spoznaji stanja civilizacije. No, ako komentar mora dotaknuti, odraziti vrijeme kad se autorica i promatrač susreću, onda se na neki način dogodio krug ili bar zakrivljena linija osobnog doživljaja i realnog stanja trenutka.

   Zlata Tomljenović je svjesna ciljane uniformizacije svijeta ponudom simulakruma i onesposobljavanja osobne autentičnosti, što rezultira anuliranjem inicijativa. Profiterstvo, kroz bankarske sustave i političke elite, pokušava i dalje širiti zavisnost. U drugačiju ovisnost stavlja nas tehnologija koja virtualno nudi kao realno. Ekran ili fotografija, plošna slika, sredstvo je komunikacije. Očitost i sugestivnost ovom mediju daje moć, utjecaj i mogućnost manipulacije. Srednjovjekovna je freska nudila na vjerovanje sliku sveca s atribucijama. Novovjeki mega-plakati ili sadržaj na ekranu također nameću vjerovanje. Agresivno ponavljana ponuda zadržava se u memoriji. Promatrač od količine informacija ima osjećaj da sudjeluje u svemu. Direktna komunikacija zamjenjuje se efemernošću ekrana. Više ne razlikujemo jesmo li negdje bili ili smo samo vidjeli sliku. Nameće se čovjek bez svojstava kao ideal apsolutne slobode. Prevaga umjetne inteligencije, dolazi s majstorskim spinom: “Jer vi to zaslužujete!”.

    Zlata svjedoči kako se uvriježeni načini pogleda na svijet urušavaju. Jer, naglašava se antički pojam demokracije. Prešućuje se da je ta ideja razvijena u robovlasničkom društvenom uređenju. Čini se da je suvremenost u potrazi za robovima kako bi novokomponirana demokracija mogla funkcionirati. Socijalističke revolucije nisu uspjele ili su izbrisane rovarenjem kapitala, nacionalizama, vjera, egoizama. No, još se nije dogodila Svjetska socijalna revolucija. Jedina pozitivna misao u suvremenosti, dolazi od fizičara i filozofa koji, fraktalima, bozonima, strunama i sličnim spoznajama, mijenjaju realnost. Oni ne rade oružanu revoluciju ali redefiniraju doživljaj okoline. Jer univerzum, u našim shvaćanjima, više ne funkcionira kao mašina (Newton) već kao polja energija koje osvanjuju u različitim vidovima. Time, čovjek, osoba, niti okruženje, nisu fiksne kemijske reakcije već energetski naboji.

   Umjetnica likovnim sredstvima prati vlastiti proces u koji ponire služeći se obrazovanjem i iskustvom, instinktom i memorijom. Moguće je da Zlata Tomljenović i nije promišljala sve ove situacije, ali je do njih došla instinktivno problematizirajući tijek i bilježeći mijene u vremenu. Asocijacije koje pobuđuje ovaj projekt upozoravaju nas jer nas okreću promišljanju o sebi unutar vremena. I ovdje možemo citirati Groysa: „…Inovacija ne operira s predmetima koji su izvan kulture, već s kulturnim hijerarhijama i vrijednostima. Inovacija nije u tome da na svjetlo dana izađe nešto što je bilo skriveno, već da prevrednujemo vrijednost onoga što smo već vidjeli ili upoznali…“ Trenutak prepoznavanja postaje događaj.

      Eugen Borkovsky, 2020.

Izložbeni materijal je dostupan putem videa:

Zlata Tomljenović, rođena je 1969. u Rijeci. Diplomirala na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, Odsjek Likovna kultura, smjer slikarstvo, u klasi prof. Ksenije Mogin. Magistrirala restauraciju i konzervaciju na Akademiji za likovno umetnost u Ljubljani. Doktorirala likovnu pedagogiju na Pedagoškom fakultetu u Ljubljani. Bavi se slikarstvom, trodimenzionalnim oblikovanjem, fotografijom, keramikom te likovnopedagoškim radom. Izlaže na skupnim žiriranim izložbama (Buje, Grožnjan, Pula, Rijeka, Sisak, Umag, Zagreb, (HR); Mostar, Sarajevo,(BiH); Škocjan, (SLO); Milano, (I); Skopje (MAK),…) te sudjeluje na likovnim simpozijima u zemlji i inozemstvu (Austrija, Slovenija, Mađarska, Italija…). Vodi likovne radionice za djecu i odrasle; dugogodišnja je voditeljica keramičarske radionice za učenike u sklopu Male glagoljaške akademije u Roču (program Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH).

Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana, od 30. IV. do 22. V 2020. predstavlja:
Zlata Tomljenović: PROSTORI STANJA: samostalna izložba / mostra personale

Otvorene “Skice iz Edena” akademske slikarice Edit Glavurtić
Cvijet je tek polazište za gradnju likovne priče koja vrlo brzo nadilazi pojam polazišnog motiva i započinje vlastiti život – život proizašao iz pomne studije likovne …
Beč nastavlja borbu protiv toplinskih otoka
bečka gradska uprava intenzivno ulaže u razne projekte kojima tijekom ljetnih mjeseci nastoji sniziti visoke temperature u pojedinim dijelovima austrijske prijestolnice, a ozelenjavanje fasada jedna je …
Piknik u vinogradu
U izletištu vinarije Kos Jurišić tijekom vikenda nude se košare s toplim kruhom, domaćom hranom i vinima, a u vinogradu se bale sjena pretvaraju u stolove, …
Zrnka Šulak – Čipka u keramici
Motivi i kompozicijska rješenja lepoglavske čipke poticaj su i nadahnuće varaždinskoj keramičarki Zrnki Šulak U srijedu, 3. lipnja u utvrdi Stari grad Gradskog muzeja Varaždin otvara …
“Sve bio je ritam” knjiga Borisa Leinera o hrvatskom rocku od Azre do danas
Nezaustavljiva sila Leinerovog ritma isprepletena scenama razuzdanog rock'n'roll života otkriva dosad nepoznatu stranu najvažnijih protagonista Novog vala Nakon više od četiri aktivna desetljeća u glazbi, Boris …
MALI ŽENSKI RAZGOVORI SA KNJIŽEVNICOM SANELOM VRKLJAN
Pišem zato što to osjećam kao svoj poziv. To sam ja.
Cubismo i Jazz orkestar HRT-a predstavljaju “Tumbao”
Cubismo, omiljeni bend koji već 25 godina donosi plesne ritmove domaćoj publici pripremio je pravu glazbenu poslasticu. U godini kada slave četvrt stoljeća postojanja objavili su …
Papa biskupima Ujedinjenog Kraljevstva povodom Dana života
U poruci biskupima Ujedinjenoga Kraljevstva, koju je poslao povodom Dana za život, papa Franjo traži da se moli za sve koji rade kako bi poduprli vrijednost …
Ipak jedna novooboljela osoba
U posljednja registrirana je jedna novooboljela osoba. Od dosad ukupno potvrđenih 2.245 osoba dosad se oporavilo 2.051 osoba. Preminule su stotinu i dvije osoba. Još su …
EGZOTIČNI SVIJET S DRUGOG KONTINENTA
Sve čega se Tomislav Marijan Bilosnić dotakne pretvara se u poeziju, umjetnost. A poezija je čitav svijet. Zato su njegove pjesme antologijske, mitske, ljudske, jednom riječju …
Izložba autorice Sanje Acalija – Villa Nika 1902.
Povod izložbi je obnova Ville Nike koja će nakon dugog niza godina propadanja napokon biti obnovljena u izvornom obliku i dostupna građanima Kaštela i njihovim gostim …
Nova britanska Agatha Christie
Minette Walters: „Ledana“, „Kiparica“ i „Maska srama“ Minette Walters britanska je književnica koja od 1992. godine diktira trendove u svijetu kriminalističkih romana. Stranice njezinih knjiga ispunjene …